Ozbiljna obuka ili izigravanje ugostitelja?

U jeku priprema za turističku sezonu čini se da problematika nedostatka kadra nikada nije bila izraženija. U duhu ove teme, iako je zvanično završena debata u cesiji tri subjekta, smatrao sam da je jako važno podsjetiti sve aktere i činioce turističke privrede.

Kao neko koga sa poslovne strane jako zanima nedostatak radne snage u turizmu i hotelijerstvu, a sa druge strane i neko ko je sa svojim saradnicima obučio desetine zaposlenih u ovoj branši, živo me zainteresovao sukob u trouglu FTH Kotor, opština Kotor i Vijeća studenata. Zbog objektivnih okolnosti i velikog truda i rada u pronalaženju i obučavanju radne snage, zasmetala mi je ova novinska prepiska, posebno zbog ograničenih dometa u ovoj sferi interesovanja samih činioca ove prepiske ili prepucavanja.

Epilog je poznat, figurativno rečeno, glavom je morala da plati dekanica ovog fakulteta Tatjana Stanovčić, a stanje ostaje nepromijenjeno ili još gore. Zasto me baš zainteresovala ova tema? Zato što sam u ovom sukobu pročitao da pomenuta dekanica nije imala sluha za poboljšanje praktičnog dijela nastave, koja je, da budemo pošteni, posljednjih godina pomjerena sa mrtvog mjesta i daje neke pozitivne signale. Navodno, po tom pitanju je još konzervativnija bila i opština Kotor na čelu sa Vladimirom Jokićem.

Postavljam pitanje da li je problem tih par desetina kvadrata koje opština nije htjela da ustupi studentima za praktičnu obuku? Kao neko ko aktivno učestvuje u tržištu rada u turizmu, zapažanja su mi jako bistra i dalekovida. Da li je moguće da je Vijeće studenata tako veliki projekat (a morao bi biti veliki) sakrilo od očiju javnosti i samih studenata. Zar nisu imali jedan razlog makar da se pohvale kako će njihov projekat pomoći studentima, turistickim uposlenicima, turističkoj privredi, gradu i državi?

Kakav je to projekat praktičnog osposobljavanja za koji nisu čuli najbolji u ovoj branši?

Zanimaju nas i detalji - ko bi vodio praksu, koji sistem obučavanja bi bio zastupljen, na koji vid turizma bi bio stavljen akcenat i u krajnjem - procjena benefita projekta praktičnog osposobljavanja za sve učesnike turističkog tržišta.

Da li je dekanica Stanovčić bila toliko indolentna da ne prepozna pravu stvar ili je prepoznala ono što se naslućuje, pa je to koštalo pozicije. Da li je Jokiću ovo periferna tema pa se konzervativno drži slova zakona ili ni on nije prepoznao potrebe turističke privrede?

Teško da je tako, tesko je doduše i pokrenuti stvari, da li su svi ovi činioci prepoznali problematiku i da li žele učestvovati u rješavanju? Da li je cilj možda bio uzeti atraktivnu lokaciju i glumiti ugostitelje? Naravno da niko ozbiljan nebi prišao realizaciji tako nečeg velikog, a u ovoj biti neozbiljnog. Kotoru bi kao dobar, a opet loš, primjer mogao biti Tivat, koji iz ugla zaposlenih u turistickoj privredi nije prepoznao šanse koje su donijeli veliki hotelski lanci i rizorti.

Epilog je da su ta radna mjesta popunili nerezidenti, a nezaposlenost je velika. Ista opasnost prijeti Kotoru, pa je ovo molba i apel gradskoj upravi da sama kreira i podstiče praktično osposobljavanje.

Onom ko dođe na mjesto dekanice nema drugog puta nego puta većeg angažovanja i težnji ka profilaciji studenata kroz praktičnu obuku. Studenti, pak, ovoj temi moraju prići mnogo ozbiljnije i otvorenije, bez skrivenih namjera i sa predavačima, turistickim radnicima i Fakultetom, zajednički osmisliti strategiju praktične nastave. Pomoć i podršku tražiti kako od opštinskih tako i od državnih struktura kako bi svi mi buduće turističke sezone dočekali spremnije, bar iz perspektive stručnog i osposobljenog kadra.

Autor je menadžer, instruktor barmena i student FTH

( Dejan Kandić )