Režimu vrijeme ističe, puca po svim šavovima

Organizatori građanskih protesta nemaju nikakav kontakt sa odbjeglim biznismenom Duškom Kneževićem, niti će mu dozvoliti da se obrati građanima na njihovim skupovima Najava da ostajemo na Trgu nezavisnosti je bila odluka Organizacionog odbora sračunata kao potez kojim se testira protivnik u borbi koju su građani započeli mirnim protestima Vlast pokazuje paniku jer su na proteste počeli izlaziti upravo njihovi do skora “sigurni” glasači, rekao je u intervjuu “Vijestima” jedan od članova organizacionog odbora Džemal Perović

20471 pregleda264 komentar(a)
“Ova šansa se mora iskoristiti”: Perović na protestu, Foto: Filip Roganović
14.03.2019. 07:38h

Organizatori građanskih protesta nemaju nikakav kontakt sa odbjeglim biznismenom Duškom Kneževićem, niti će mu dozvoliti da se obrati građanima na njihovim skupovima, kazao je jedan od članova organizacionog odbora građanskog pokreta “Odupri se-97 hiljada” Džemal Perović. Uoči protesta 16. marta, on je u razgovoru za “Vijesti” kazao i da pokret odlično sarađuje sa opozicijom, ali da treba uključiti i predstavnike civilnog sektora.

“Odbjegli biznismen, koji govori o stvarima iz čaure sistema, čini pravu stvar za oslobađanje Crne Gore i za otvaranje procesa. Sa druge strane, on, po sopstvenom priznanju, prihvata svoj dio krivice i za nas može biti prihvaćen samo kao pokajnik i svjedok saradnik. To može pomoći da se dio opljačkanog vrati enormno zaduženoj državi. Obraćanje video linkom je metod koji je koristio u više navrata. Samo neka nastavi, ali ne na našem protestu. Opet ću ponoviti, prva odluka koju smo jednoglasno donijeli kao Odbor je bila, nikakvi kontakti i koverte sa dotičnim. To što smo za pad Mila Đukanovića, ne znači da nismo na suprotnim polovima”, kazao je Perović.

Na prethodnom protestu postavili ste vlastima ultimatum za 16. mart, da bi kasnije poručili da se nećete zadržavati na Trgu nezavisnosti nakon demonstracija. Plašite li se da bi vas javnost zbog toga mogla doživjeti neozbiljno?

To je bila odluka Organizacionog odbora sračunata kao potez kojim se testira protivnik u borbi koju su građani započeli mirnim, ali odlučnim protestima protiv silnika koji je uzurpirao i zarobio sve institucije sistema. Protivnik koji je privatizovao državu u sprezi sa organizovanim kriminalom i koji je sada već ogoljen do kostiju. Niko se danas ne čudi uspostavljenom sistemu koverti. Zato do danas nemamo slobodne izbore, nijednu nezavisnu instituciju, podjelu vlasti, Javni servis, niti povjerenje u partije. Imamo Prvu familiju i nekoliko familija uvezenih u hobotnicu. Tako uspostavljen sistem mogu delegitimisati jedino građani kao nosioci suvereniteta. Ali nema čarobnog štapića, niti platforme i agende. Za obaranje režima, a bilo je ovakvih primjera u svijetu, građani su jedina formula. Jedino masovni protesti, organizovani odlučni otpor koji će objediniti sve žrtve tog sistema. Sada je samo pitanje vremena kada će se režim urušiti pod unutrašnjim i spoljnim pritiskom.

Ipak dio opozicione javnosti kritikuje vaše odluke…

Normalno je da svi to ne vidimo istim očima i da nekima potezi spontano okupljenog Organizacionog odbora mogu izgledati i neozbiljni. Pred našim očima se odvija nešto što nije viđeno u Crnoj Gori i to se odvija suviše brzo. Ono što izgleda kao šutnja organizatora je u stvari širok krug konsolidacije i konsultacija svekolike pameti koju danas može ponuditi Crna Gora i dijaspora. Uveliko se razmišlja kako ovo mudro dovesti do kraja i šta nakon toga. Očigledna je činjenica da građani doživljavaju veoma ozbiljno organizatore protesta, bez obzira na limitirane kapacitete koji su razumljivi za jednu neformalnu i spontano okupljenu grupaciju. Presudilo je vjerovanje da niko od nas “nije umočio prste u ponuđenu teglu meda”, kako se govorilo nekada. Sada se to kaže - Nijedan od nas nije primio kovertu.

Koliko bi na brojnost demonstranata mogla uticati izjava organizatora da bi u subotu moglo doći do nereda? Da li bi to moglo uplašiti građane?

Izjava se mora razumjeti jedino kao ozbiljna briga organizatora za nedavanje ni najmanje šanse formalnim i neformalnim centrima nekontrolisane moći da kompromituju protest. Režim je razobličen, pucaju po svim šavovima. Oni su pod pritiskom. Svaki potez koji su povukli protiv protesta vraća im se kao bumerang. Pokazuju paniku jer su na proteste počeli izlaziti upravo njihovi do skora “sigurni” glasači. Zakasnili su da kompromituju, recimo, peti protest, nakon četiri mirna i nenasilna. Sama činjenica da nam iz srca sistema dojavljaju da se ne izlažemo nepotrebnim rizicima koje nosi manji broj građana na jednom mjestu, tokom dužeg vremenskog perioda, takođe govori o tome ko je u kakvoj poziciji u ovoj ozbiljnoj krizi. Ko je u panici a ko u prednosti. Njima ističe vrijeme. Visok nivo odgovornosti organizatora i insistiranje na mirnom, nenasilnom, opuštenom, ali odlučnom ambijentu, koji motiviše da građani izlaze na proteste porodično, doprinjeće masovnosti i još većem povjerenju između organizatora i građana. Moramo vjerovati jedni drugima. Moramo da čuvamo sugrađanina do sebe, da se držimo zajedno dok smo protiv odlazećeg režima.

I pored zahtjeva demonstranata državni zvaničnici nijesu podnijeli ostavke. Kakvi će biti vaši dalji potezi?

Mirni i nenasilni protest. Strpljivo, ali odlučno. Nema odustajanja, ova šansa se mora iskoristiti. Nastavićemo iskreno nastupati prema opoziciji i prema svima koji imaju razloga za bunt, koji imaju moralni kredibilitet, koji se stide što ne mogu živjeti dostojanstveno u svojoj državi. Kada povećamo kapacitete, organizovaćemo aktivnosti na dnevnoj bazi, ukazaćemo na pogubne posljedice njihove po društvo pogubne vladavine i ukazivati na alternative. I najvažnije - “Sporazum o budućnosti” koji će potpisati sve opozicione stranke, nezavisni poslanici, NVO i ostale organizacije civilnog društva, i istaknuti pojedinci kao predstavnici građana. Sporazum će u datom trenutku biti ponuđen i tzv. nacionalnim strankama. Neophodno je ovo pretvoriti u nadstranački, otvoreni, građanski pokret koji će više funkcionisati kao mreža, a manje kao hijerarhija. Pokret koji će i nakon pada režima ostati aktivan kao korektivni mehanizam direktnog učešća građana.

Postoje mišljenja da masovnost protesta zavisi od logistike opozicionih partija. Kakva je saradnja sa opozicijom, postoje li uslovljavanja sa njihove strane?

U tom djelu saradnja sa opozicijom je izvanredna od prvog dana. Bez ikakvog uslovljavanja i na tome smo im se javno zahvalili u više navrata. Ali sad je vrijeme da proširimo ta strateška partnerstva sa svim drugim antirežimskim akterima - bili oni NVO, sindikalne organizacije, neformalne građanske grupe, slobodni intelektualci, pojedinci iz dijaspore i drugi - da u ovome budemo svi, zajedno u pokretu protiv režima.

Opozicija se ne miješa u vođenje protesta

Kako komentarišete navode režimskih medija da Demokratski front (DF) preko biznismena Miodraga Dake Davidovića pokušava da preuzme organizaciju protesta?

Ne mogu spekulisati sa nečim što je i u medijima predstavljeno kao “tajni sastanak”. Ali sudeći po dosadašnjim kontaktima sa svim opozicionim partijama, organizacija protesta kao građanskih i nestranačkih, u atmosferi međustranačkog nepovjerenja, od svih stranaka je pohvaljena kao spasonosna formula za demontažu korumpiranog sistema. Treba li podsjetiti da je od prvog protesta opozicija spontano ujedinjena?

U dijelu javnosti vlada mišljenje da ste zahtjevima za bojkotom izbora i parlamenta, pokušali da disciplinujete opoziciju prije nego vlast. Kako na to gledate?

Naša odluka da imamo zahtjeve i prema opoziciji je prije svega rezultat izražene volje građana tokom ovog perioda da kao organizatori napravimo jasnu distancu u odnosu na partije. Prema partitokratiji koja je pustila duboke korijene u društvu i koja će biti stalna prijetnja da očekivane promjene budu samo privid i kozmetika jednog pogubnog sistema. Upravo takvo legitimisanje odbora i takvo artikulisanje glasa građana, predstavlja garanciju da će građani u svakoj prilici biti u mogućnosti da budu aktivni korektivni faktor svakoj vlasti. Poznato je da vlast opija i kvari nosioce. Dosta je bilo reprezentacije kroz partije koja nas između izbora čini pasivnim posmatračima. Neophodna nam je participacija. Da budemo proaktivni u dijagnostifikovanju i rešavanju problema. Moramo uvesti principe deliberative i direktne demokratije ne bi li izvršili temeljne strukturne promjene.