Evo sadim luk - radim na sebe!

Ne bih volio da ovaj naslov neko shvati kao uvredu, već kao dobronamjeran savjet! Jer i ja to radim. I tako radim na sebe. Sadim luk jer je dobar za cirkulaciju, a i štiti od uroka. Šta bi Milo sad dao da je Dušku u Sen Tropeu umjesto soka od lubenice uvalio pod jastuk česmu bijelog. Da me neko pogrešno ne shvati, mislim na luk. Ne bi Duško danas pomamljen iz Londona jurišao na pravog prijatelja već bi u Zeti sadio pipune ako ne bijeli luk.

Problem na koji nam Specijalni nije skrenuo pažnju, bar ne nama pomamljenima koji svake subote šetamo ispod njegovog prozora, jeste zašto je sjeme crmničkog luka triput skuplje od onog zlatnog?! Ne bih da me neko pogrešno, shvati jer dobronamjerno skrećem pažnju na razliku u cijeni, iako i sam kupujem samo crmnički. I vrijedi te pare.

Kao što i palata pod Goricom, za koju nema ni udaljene sumnje da je Milova, mora biti triput skuplja od državne vile preko puta. Ko će Šefu, uostalom, sad da vrati 20 godina udaljenih sumnji i istraga zarobljenog talijanskog tužilaštva kako je sa Njenom Ekselencijom Dušankom zajedno radio cigare? Zato je Murinjo između sadnje dvije nove leje luka, od kojih je jedna bila za crni crmnički a druga za bijeli katunski, nesumnjivo utvrdio da je palata pod Goricom, kako dio nad zemljom tako i onaj ispod - Duškova. Iako se ne vodi na njegovo ime. Jer ne vodi se na Milovo ime ni “Pomorski saobraćaj”, ali i Specijalni i svi znamo da mu je Dušan Ban najbolji prijatelj. Pravi, kako sam tvrdi.

Evo sadim luk i radim na sebe. Što se i primjećuje. A ne da me neki GRU pomamljuje i šeta Ulicom Slobode. Ne bih da me oni koji avetaju subotom veče tražeći ostavku Specijalnog pogrešno shvate, ali ja imam preča posla. Kao i Murinjo, radim na đedovini jer - mrčna nas godina čeka. Zato potpuno razumijem Specijalnog! Kako se osjećao kada je taman počeo da stavlja pritke uz tek zasađeni paradajz, da bi mu idilu tog božanstvenog trenutka srastanja sa prirodom prekinuo call Milana Roćena. “Evo sadim luk - radim na sebe, Milane”, reče mu Murinjo kao iz topa. “Što se da primijetiti”, šeretski će Roćen. Da bi onda prešao na stvar: “Ne bih da me pogrešno shvatiš, ali sa Migom je sve završeno, našao je 20 dobrovoljaca iz Zete koji će priznati da su podijelili Duškove pare. A ne da su one, kako i sam znaš ali se pravi lud, otišle Milu na sto”! “Dobar glas daleko se čuje”, reče poslovično nadahnuti Milivoje Milanu, na šta mu ovaj uzvrati: “Svi za jednog, jedan za sve”!

Taman što završi sa Roćenom i zabode posljednju pritku, s namjerom da sa paradajza pređe na krompir, Specijalnom nanovo zazvoni telefon! Sad ga zove Migo. “Evo sadim luk, radim na sebe, Migo”, šaljivo će Specijalni. “Svaka ti je ka Njegoševa, druže Milivoje. I ja čitavo jutro radim na sebe. Tuširanje, sklekovi, trbušnjaci... U zdravom tijelu zdrav je duh, pa mi tako dođe na um pitanje - a šta ako zaista kažem tvojim istražiteljima kako je sve bilo i đe su otišle koverte?! Da li mi onda pripada status svjedoka saradnika, bar kao Rajku Kuljači”, zaključi gensek predsjednika. Murinjo mu je rekao da ga slabo čuje, da je na njivi, sadi luk od čega hrani porodicu jer mrčna godina nam slijedi. I da ga ne davi glupim pitanjima jer nije mu on Milo Đukanović. “Nego, javi se ti Roćenu, Migo, pa sa njim to vidi, da ja ne gledam kroz dimnjak i nagađam kome su otišle Duškove koverte”, odbrusi mu Specijalni.

U Barjamovici, odakle je Murinjo, naše krvavo koljeno, sve je kamenjar. Tako da ti za jednu rupu krompira treba muke i znoja koliko u Zeti za 10 ari zemlje. Iz tog iskustva SDT je shvatio koliko je bilo teško Milu da nam nakon sto godina vrati državu. I njega postavi za Specijalnog. I zato poštuje predsjednika i ne pada mu na pamet da mu traži ostavku. Kao onih 20 hiljada koji, žali Bože, avetaju ulicama svake subote umjesto da onako pomamljeni odu na đedovinu i u miru i slozi sa zelenom salatom počnu da sade luk! Ili nešto drugo.

***

“Ne bih da me drug Milo pogrešno shvati, ali ne bih te pustio u studio da sam znao da ćeš da negiraš sve ono što si rekao na suđenju”. Ovo nije kazao Specijalni svjedoku saradniku Sinđi Malom Knindži, već autor Vučićeve Žive istine. Dakle, ono što je Marić Vučiću, to je voditelj Žive istine Milu. Ne bih da me pogrešno shvatite pa da pomislite kako aludiram na pudlu, ali krajnje dobronamjerno vas molim da uporedite te dvije glavice luka, jer i ja to radim. I siguran sam da ćete doći do istog zaključka. Da će Marić prije pustiti u ženin krevet neznanog junaka nego što će u studio uvesti nekog da priča protiv Vučića. Kao i ovaj iz Žive istine - prije bi pristao da kosi čitav dan po Pavinom Polju nego da sa Murinjom sadi luk u Barjamovici! Obojica, inače, rade na sebe i to se vidi. Zato je jasno da nema ni udaljene sumnje da je i prvi album Sinđe Malog Knindže i ovaj drugi, najnoviji, producirao veliki, to jest pravi, prijatelj našeg predsjednika, Aca Vučić. A ne Lukas. Čiji su preci u stvari od Katnića. Ali su davno zbog krvne osvete prešli na prezime Lukas jer su bili najveći proizvođači luka i sjemena za luk u Katunskoj nahiji.

Dakle, ne bih da me neko pogrešno shvati, ali država nam je zaista banana. I u banani. Kada počiva na volji nekog Marića i Vučića, Sinđe i Divanovića. Ovog iz Žive istine a ne onog iz Skupštine. I nema tog đumbira a kamo li garlika koji nas može spasiti. Zato kasno Specijalni na njivu stiže. I poče da radi na sebe. Ali ne bih da me pogrešno shvati. Jer i ja to radim. I to se vidi. Svake nedjelje, pošto napišem tekst, odem na njivu i sadim luk. I slušam Lukasa. A kad hoću da se opustim i nasmijem, uključim Happy ili RTCG i gledam ova dva voditelja, svjedoka saradnika. Bravo ti ga, Sinđeliću.

( Željko Ivanović )