Podgoričani se voze liftovima iz SFRJ

Gotovo polovina liftova koji su u upotrebi u Glavnom gradu, ugrađeni su od šezdesetih do osamdesetih godina prošlog vijeka, dakle ima onih koji su ušli u šestu deceniju. Od 700 do 800 liftova koliko ih ima u Podgorici oko polovina, skoro 350 do 400 liftova ugrađeni su u tom periodu i neophodno im je redovno održavanje.

Za njih važe normativi još iz Službenog lista SFRJ-a, kojima je definisana “obavezna redovna tehnička kontrola lifta koja se mora izvršiti jednom godišnje od strane ovlašćene kontrolne kuće kao i redovno održavanje lifta najmanje jednom mjesečno od strane ovlašćenog servisera”.

Stanari podgoričkih zgrada, posebno onih starije gradnje, svakodnevno se suočavaju sa problemima sa radom liftova, za čije održavanje plaćaju određeni iznos na mjesečnom nivou. Uprkos tome, preduzeća za servisiranje i održavanje liftova i pored velikog truda ne uspijevaju uvijek da adekvatno saniraju sve kvarove, i osposobe sve liftove za rad u rekordom roku, prije svega zbog poteškoća u nabavci rezervnih djelova, koji se malo gdje više proizvode.

Neke od firmi koja se bave servisiranjem i održavanjem liftova, pored problema nabavke rezervnih djelova ukazuju na veoma niske cijene servisiranja liftova, kojima ne uspijevaju da podmire sve troškove koje oni kao serviser imaju. Kako kažu iz preduzeća Luna Lift DMS mjesečno servisiranje liftova treba da podrazumijeva pregled svih komponenti lifta, zamjenu sitnih djelova koji se ne mogu nabaviti za 25 eura, koliko naplaćuju svoju uslugu.

“Zbog toga predlažemo formiranje neke vrste organizacije liftadžija, kojih je zaista malo danas, na ovoliki broj liftova, ne bi li, ovaj izuzetan zanat sačuvali, formirali neke realne cijene i ravnotežu na tržištu rada”.

Jedina elektroenergetičarka, specijalistkinja za liftove i pokretne stepenice u Crnoj Gori, Maja Danilović Aćamović, navodi da se danas uvoze liftovi preko sajtova, inostrani liftovi, koji se mogu namontirati i ugraditi, ali postavlja se pitanje ko će te liftove da servisira, ukazujući na mali broj obučenih ljudi koji bi se bavili ovim poslom.

Stanarka jednog od dva vojna solitera u centru grada, kaže da je higijena u liftovima i ulazu zgrade zabrinjavajuća te da servisiranje liftova nije redovno.

“Dešava se da lift stane između stanova, pa onda morate pozvati nekoga da vas izbavi ili upotrijebiti ključ koji se nalazi u liftu ako je to moguće. Unutrašnja vrata lifta ne funkcionišu, nekad uđe dijete i lift se pokrene bez unutrašnjih vrata i to može da prouzrokuje ozbiljne posljedice”, navodi ona.

Stanarka kaže i da je zgrada stara preko 50 godina, a da za održavanje i servisiranje hitnih i nužnih kvarova izdvajaju preko 10 eura mjesečno, što smatra da nije slučaj ni u mnogo novijim zgradama.

Upravnik zgrade na Starom aerodromu stare desetak godina, koja se nalazi u Ulici Avda Međedovića kaže da njihova stambena zgrada ima sklopljen ugovor sa preduzećem za servisiranje.

“Zadovoljni smo kako serviseri održavaju naš lift, reaguju brzo intervenišu svaki put kad to od njih zahtijevamo”, izričit je upravnik.

Kvarovi su učestali

Uroš živi u Vojnoj zgradi “Fidije” i kaže da je nezadovoljan kako radi lift u njegovoj zgradi, jer su kvarovi učestali, te se stepenicama mora peti na šesti sprat.

“Nekada se dešava da uopšte ne uspijevamo pozvati lift, ili da je izdignut oko 30 centimetara od normalne visine, i svaka upotreba lifta je potencijalna opasnost od zaglavljivanja”, kaže on.

Troškove plaćaju etažni vlasnici

Zakon o stanovanju i održavanju stambenih zgrada propisuje da troškove redovnog održavanja, nužnih i hitnih radova stambene zgrade snose etažni vlasnici srazmjerno učešću površine svojih posebnih djelova stambene zgrade u površini svih posebnih djelova, prema stvarno učinjenim troškovima.

Sredstva za izvođenje nužnih radova održavanja zajedničkih djelova stambene zgrade mogu se obezbjeđivati sufinansiranjem sa zainteresovanim licima, kreditiranjem pod povoljnim uslovima koje može da obezbijedi jedinica lokalne samouprave.

( Aleksandra Kovačević, Anđela Minić )