Primjer Marka Vukčevića i manjkavosti zakona o sportu
Nakon 11 dana kome zbog zastrašujuće povrede na terenu i jedne od najtežih neurohiruških dijagnoza, Marko Vukčević je 13. marta 2002. od potencijalnog fudbalskog asa postao osoba sa invaliditetom. I to bez prava o sportskom invaliditetu
Fudbal je igra sa kultnim statusom u porodici Vukčević. Luka i Nikola su poznati zaljubljenicima najvažnije sporedne stvari sa naših prvoligašlkih terena, s tim što je Nikola osim nastupa za mladu reprezentaciju Crne Gore igrao i u Italiji, Marija je prvi kapiten crnogorskih fudbalerki i zaštitno lice fudbalskih terena u Italiji...
Ipak, Marko je bio prvi pik, predvodnik jedne od najtalentovanijh generacija Budućnosti, koja pet godina nije znala za poraz. Istovremeno sa Simonom Vukčevićem i Igorom Burzanovićem i Marko je od “plavih” dobio ugovor o stipendiranju. Igrao je za sve mlađe reprezentativne selekcije, a onda...
Povreda u polufinalu Kupa Crne Gore u Mojkovcu prije tačno 17 godina (13. marta 2002), prekinula je predviđanja stručnjaka da je pred Markom blistava fudbalska karijera.
Nakon 11 dana kome, i jedne od najtežih neurohiruških dijagnoza, Marko je od potencijalnog asa postao osoba sa invaliditetom. I to bez prava o sportskom invaliditetu. Razlog - diskriminatorski Zakon o sportu, tačnije član 78 u čiju ustavnost predlagač, Ministarstvo sporta, nije dozvolilo polemiku na javnoj raspravi.
Zato su punomoćnik Marka Vukčevića, njegov otac Pavle-Pajo, ali i NVO Centar za razvoj fizičke kulture “Duklja” krenuli u pravnu borbu. Pa je ta NVO prije dva dana podnijela pritužbu zaštitniku ljudskih prava i sloboda Crne Gore.
- Član 78 Zakona o sportu u suprotnosti je sa Ustavom u dijelu Zabrana diskriminacije, Osnov i jednakost, Ograničenje ljudskih prava i sloboda i Zaštite lica sa invaliditetom. U suprotnosti je i sa etičkim kodeksima državnih službenika i namještenika, i kodeksom Ministarstva sporta. Taj član predviđa prava na sportsku invalidninu samo seniorima i to reprezentativcima u olimpijskim sportovima. Diskriminatorsko je bilo i vremenski ograničeno pravo na podnošenje zahtjeva za sportsku invalidninu u roku od šest mjeseci iz prethodnog Zakona o sportu, a samim tim i neustavno - stoji, između ostalog, u pritužbi ombudsmanu koju je potpisao programski direktor NVO “Duklja” Zoran Rašović.
Od 2012. godine nijedan fudbaler na crnogorskim terenima nije zadobio povrede za status lica sa invaliditetom.
- To je srećna okolnost i takvu sudbinu ne želimo nikome. Krenuli smo u pravnu borbu jer smo izmanipulisani i da bismo zaštitili sportiste kojima se tako nešto može dogoditi u budućnosti. Na javnoj raspravi 30. oktobra 2017. sam od ministra Nikole Janovića i sekretarice u tom ministarstvu, Tatjane Bulatović, dobio uvjeravanja da će član 78 propisivati normu da Marko može ostvariti prava, ali je stvarnost drugačija. Zahtjev je odbijen zbog njegovog neučestvovanja u seniorskoj selekciji olimpijskog sporta na najvećim takmičenjima, a ja se pitam kako je i mogao kada je povredu na terenu doživio sa nepunih 17 godina?
- Osjećamo se izmanipulisanim! Ni kao licu sa invaliditetom, Marku sistem ne omogućava posao kojim bi u skladu sa kvalifikacijama obezbjeđivao egzistenciju. Zbog njegovog liječenja nismo u tih pola godine datog roka starim zakonom predali zahtjev i Marko je ostao bez prava koja je omogućavao - objasnio je Pajo Vukčević.
No, u našem društvu ima i svijetlih primjera.
- Za razliku od prethodne, to ja svakako sadašnja uprava Budućnosti na čelu sa Žarkom Burićem. Marko je angažovan devet mjeseci godišnje u radu sa mlađim selekcijama kluba i zahvalni smo sadašnjoj upravi “plavih”. Ipak, smatram da društvu trebaju sistemska, a ne diskriminatorska rješenja za osobe povrijeđene na sportskim borilištima - zaključio je Pajo Vukčević.
( Slaviša Živaljević )