Umjesto kafića i kladionica, izabrao selo, fakultet i sport

Dvadesetogodišnji Nikšićanin Aleksa Mijušković kazao je da je riješio da razbije stereotip o radnim navikama današnje omladine - umjesto kafića i kladionica izabrao je selo, fakultet i sport.

I za sada mu sve ide od ruke.

Student je druge godine Fakulteta za turizam i hotelijerstvo u Trebinju, smjer Poslovna ekonomija turističke privrede, bavi se proizvodnjom i prodajom soka od nara, pčelarstvom, vinogradarstvom i fudbalski je sudija.

“Iskoristili smo resurse koje nam je priroda dala i počeli sada već tradicionalnu proizvodnju soka od šipka. Stabla se nalaze na našim imanjima u Drenoštici i na Glavi Zete. Pravimo gusti i cijeđeni sok bez šečera, bez ikakve primjese aditiva, koji se može nazvati regeneratorom kompletnog organizma”.

Prodajom je, kaže, zadovoljan jer sve što proizvedu i prodaju.

U početku su prodavali samo kupcima iz Crne Gore, a od ove godine mušterije imaju i u BiH.

“Imamo i dosta stalnih mušterija koji već godinama kupuju kod nas. Oni su na prvom mjestu, jer od njih je sve i počelo. Treba voditi računa o kvalitetu i onda je zarada zagarantovana, jer je velika potražnja za domaćim proizvodima kojih je sve manje”.

Nijedan posao nije lak, a Aleksa priznaje da najveće probleme ima što nepozvani posjetioci, koji iskoriste priliku kada su Mijuškovići ugradu, dođu u berbu i tada često lome stabla.

I dok ga pojedini ‘čudno’ gledaju jer im, kako reče, nije jasno kako mlad momak više voli selo od grada, komšije iz Drenoštice su srećne što je mladost “osvježila” njihov kraj.

“Od skoro sam i u fazi učenja pčelarstva. Za sada imam tri košnice. Pčelarstvo je veoma zanimljivo, ali i zahtjevan posao, pa mi otac dosta pomaže jer sam, zbog fakulteta, stalno na relaciji Nikšić - Trebinje”.

Na imanju u Drenoštici imaju i mali vinograd, oko 150 čokota loze i on im služi isključivo za “ličnu upotrebu”.

“Što se tiče vinogradarstva, to je samo za naš gušt, ništa ne prodajem. Porodica mi pruža veliku podršku. Smatram da većina mladih ima viška slobodnog vremena i da se manje - više sve može uskladiti, ukoliko to čovjek želi... Nikada se ne zna šta će život donijeti, ali imam namjeru i veliku želju da na imanju otvorim turističke objekte i oprobam se i u ruralnom turizmu koji je u ekspanziji. Takođe zelim da proširim prodaju soka od šipka”. Sv. M.

Sudi u Srednjoj regiji fudbalskog saveza

Aleksa je 11 godina igrao fudbal u FK “Čelik”, da bi nakon toga prednost dao fakultetu i selu. Ipak, ostao je u “fudbalskim vodama”.

“Prestao sam da igram fudbal jer sam odlučio da se posvetim školi i radu na selu. Prije tri godine postao sam fudbalski sudija i sudim u Srednjoj regiji fudbalskog saveza Crne Gore. Namjeravam time i dalje da se bavim”.

( Svetlana Mandić )