Hana Huljić: Lavina može da krene

Muzičarka Hana Huljić odlučila je da krene stopama svog oca, jednog od najpoznatijih kantatuora sa ex-YU prostora Tončija Huljića, pa je objavila svoj prvi autorski singl “Alisa”. Mlada umjetnica, koja godinama komponuje, čekala je pravi trenutak da publici prezentuje svoj rad.

"Moram priznati da sam prijatno iznenađena reakcijama, jer sam se plašila kako će ljudi prihvatiti moje pjesme. Nijesam željela da me kritikuju zbog mog prezimena ili možda kažu ‘i ona se uhvatila da pjeva’, međutim reakcije su suprotne i to mi je dalo vjetar u leđa. Dugo vremena pišem i dugo mi je trebalo da se oslobodim, pa moram priznati da mi je malo laknulo nakon što sam objavila pjesmu”, ispričala je “Vijestima” Hana.

Ona je kompletan autor engleske verzije, dok je hrvatski tekst napisala njena majka Vjekoslava Huljić. Aranžmane obje verzije pjesama uz Hanu potpisuju Leo Škaro i Arian Vuica. Muzičarka navodi da je napravila dvije verzije, jer želi da se njene pjesme slušaju i van Balkana.

“Planirala sam od početka da karijeru gradim vani, i dok sam je pisala odmah sam uradila engleski tekst. Onda sam promislila da, ako već idem u studio da snimim pjesmu i video, iskoristim situaciju i napravim i verziju na hrvatskom jeziku. Od nje nijesam ništa očekivala, ali na kraju je ispalo da se ljudima sviđa. Krenula sam nekim svojim stilom i voljela bih da budem drugačija, a izgleda da ću ipak naći i ovdje neku svoju publiku”, priznaje Hana.

To što je njen prvi autorski singl drugačiji od onoga što se snima na ovim prostorima, nije samo iz potrebe da se istakne.

“Nije nikakva namjera da se time što sam drugačija istaknem, već je to neki stil koji je meni blizak. Studirala sam kompoziciju i bilo je prirodno da sve ono što sam naučila primijenim i u mojoj muzici. Ljudima se sviđa što idem drugačijim smjerom, međutim nijesam forsirala da moj stil bude posve drugačiji, već sam željela da moje kompozicije budu bajkovite i nenametljive. Nijesam pisala pretenciozno da bi se to izvodilo u klubovima, već je ova pjesma neki moj doživljaj”, kaže ona.

Iako godinama komponuje, imala je strah da objavi ono što napiše. Kako su joj i majka i otac dugi niz godina u muzici i imali su priliku da rade za mnoge velike izvođače sa ex-YU prostora, Hana ne krije da je teško nositi teret njihove slave.

“Oni su bili popularni i prije nego što sam se rodila, u onoj velikoj Jugoslaviji. Upravo zbog tog tereta od kojeg cijelog života pokušavam da pobjegnem, sam se bojala reakcije publike. Odlučila sam da ne pokušavam da budem jednaka njima ili bolja od njih, već da gradim svoj svijet. Zato mi nije bitno da li će ono što radim biti prihvaćeno poput njihovih pjesama. Imala sam potrebu da to što radim realizujem, a ne da sve što napišem završi u tamo nekoj ladici. Godinama već pišem, zato sam odlučila da izađem sa svojim djelom u nadi da će možda jednog dana prestati da me upoređuju sa mojim roditeljima, da ću ja biti ja, a ne nečija kćerka”, objašnjava.

Hana Huljić radi orkestraciju za očeve kompozicije koje on izvodi sa orkestrom, a voljela bi da ima sličnu saradnju i sa drugim muzičarima.

“Tata ima prioritet, jer se još nisam susrela sa muzičarima koji rade takve stvari. Kada se uhvatio tog projekta, bila sam mu pri ruci, jer sam to studirala i stručna sam u tome, tako da mi dobro dođe što, radeći na njegovoj muzici, učim. Da me neko drugi pita da orkestriram njegova djela, a ja imam vremena, sigurno bih pristala. Meni je to velika ljubav, a mislim da se zahvaljujući angažmanu na tatinim djelima u tome sve bolje snalazim”, ističe ona.

Kompozicije koje je pisala nijesu istog žanra, a nada se da neće ostati u ladicama. “Ima svega među mojim radovima, jer nikad ne pišem samo jednu vrstu muzike, već me to na periode uhvati. Ima tu i klasike dosta, pop pjesama. Bilo mi je bitno da izguram i izađem napokon sa jednom kompozicijom, tako da sad sva ta lavina koju imam u sebi i imam potrebu da je izrazim, može da krene. Naravno da se neću držati samo pop muzike ili orkestarskih kompozicija za koje se nadam da će mi od sada biti lakše da ih proguram”, kazala je ona.

Tonči: Djeca treba da imaju svoj put

Prvom pjesmom nasljednice zadovoljan i Tonči Huljić.

“Dosta sam radio za nju, ali je Hanina želja bila da se predstavi publici kao kantautorka. Prije nekoliko godina u Londonu smo imali projekat krosover benda “Moda”, trebalo je da potpišemo ugovor sa jakom izdavačkom kućom. Na dan potpisivanja ugovora objavljeno je da se na tržištu nalaze katalozi grupe “Queen” i Dejvida Bouvija i izdavači su nas pomjerili da čekamo godinu dana, a oni će taj novac utrošiti na te kataloge. Međutim, bend se ubrzo raspao, Hana je krenula na akademiju, zatim i diplomirala na odsjeku za kompoziciju, tako da meni, s obzirom na to da nastupam sa orkestrom, često radi orkestraciju”, pohvalio se Huljić i dodao da je njegova kćerka za orkestar prilagodila njegovu obradu Oliverovog hita “Dva puta sam umra”.

“Njen stil je prilično pomaknut od onoga što radim, a ja sam za to da djeca imaju svoj put. Ne želim da se miješam jer ona je samostalna i ima sjajne ideje. Uvijek ću biti tu da joj pomognem i učinim sve što mogu. Eto, i sin i ona su krenuli mojim stopama, i dok je on ostao vjeran popu, ona je našla svoj stil. To je neki iščašeni oblik popa, njenu muziku smatram muzikom raspoloženja”, objašnjava Huljić.

On smatra da je danas bitno da muzičari budu drugačiji.

“Konzumerizacija je uprosječila slušaoce. No, rijetki uspijevaju da se izdvoje i imaju svoju publiku”, poručuje Huljić.

( Marija Vasić )