Olakšanje za žrtve genocida

Žalbeno vijeće Međunarodnog mehanizma za krivične sudove (MMKS), kao pravni nasljednik Tribunala u Hagu, juče je pravosnažno osudilo bivšeg predsjednika Republike Srpske (RS) Radovana Karadžića na doživotni zatvor, zbog genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti u Bosni i Hercegovini. Time je okončano jedno od najznačajnijih suđenja za genocid počinjen tokom ratova devedesetih godina.

Sud je Karadžiću povećao kaznu, pošto je prvostepenom presudom bio osuđen na 40 godina zatvora.

Karadžić (73), koji je tvrdio da je Tribunal pristrasan na njegovu štetu, nije pokazao gotovo nikakvu reakciju kada je predsjedavajući sudija Van Jonsen iz Danske pročitao osuđujuću presudu.

Jonsen je rekao da je pretresno vijeće pogriješilo kada je osudilo Karadžića na 40 godina zatvora, imajući u vidu obim i „sistematsku okrutnost” njegovih zločina.

Kako je saopštio Jonsen, žalbeno vijeće je utvrdilo da prvostepena kazna nije adekvatna za „izuzetnu težinu zločina” za koje je Karadžić proglašen krivim i njegovu „ključnu ulogu u četiri udružena zločinačka poduhvata”, odnosno „u najstrašnijim zločinima tokom cijelog rata u BiH”.

„Karadžić nije uspio da ospori zaključke iz prvostepene presude o svojoj namjeri da počini genocid”, kazao je Jonsen, čitajući odluku vijeća.

Izrečenu presudu glasno su pozdravili oni koji su pratili suđenje na galeriji suda.

Uoči početka izricanja presude, pred zgradom Haškog suda okupili su se rođaci žrtava rata u BiH, kao i oni koji Karadžiću pružaju podršku.

Kako su prenijeli izvještači iz Haga, jedan čovjek je pred sud došao umotan u srpsku zastavu i s transparentom s porukom da je riječ o političkom sudu i da su Karadžić i ratni komandant bosanskih Srba Ratko Mladić prvostepeno osuđeni bez dokaza.

Beta je prenijela da je došlo do incidenta kada su tom čovjeku prišli članovi porodica žrtava i njihovih udruženja.

Predstavnici bošnjačkih udruženja su na zaštitnoj ogradi ispred suda postavili transparent na kojem je pisalo „Radovan Karadžić - genocid, Adolf Hitler - Holokaust”.

„Vrijeme je da plati za ono što je učinio”, rekla je Munira Subašić iz organizacije Majke Srebrenice. „Radovan Karadžić je 1992. rekao da će Muslimani nestati. Hvala bogu da smo mi žene i majke Srebrenice ovdje da se borimo za pravdu i istinu.” Ona je dodala da će sud „počiniti genocid nad pravdom” ako Karadžić bude osuđen na manje od doživotnog zatvora.

Advokat odbrane Piter Robinson je nakon izricanja presude rekao da je Karadžić riješen da nastavi borbu da bi skinuo ljagu sa svog imena.

Karadžić je poručio da je spreman da žrtvuje svoju slobodu za nezavisnu Republiku Srpsku, kazao je Robinson novinarima.

„On puno žali zbog onoga što se desilo tokom rata i osjeća se vrlo loše zbog sve patnje danas... Osjeća moralnu odgovornost, ali smatra da ne snosi „individualnu krivičnu odgovornost za bilo koji od zločina za koje je danas osuđen”.

Advokat je dodao da je Karadžić „pozvao svoje pristalice da se ne upuštaju u bilo kakvo nasilje”.

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik je izjavio da je presuda prvom predsjedniku Republike Srpske prilično arogantna i cinična i da je dio poravnanja među ranijim presudama Haškog tribunala.

„Misija ovog tribunala bila je da obezbijedi pomirenje, ali sada je došlo do toga da je ono još neizvjesnije i gotovo nemoguće. Republika Srpska već dugo nema povjerenja u Haški tribunal, a potvrda toga je i doživotna kazna za Radovana Karadžića”, poručio je Dodik.

„Plakala sam zato što sam izgubila djecu, potpuno sam sama. Veoma sam potresena. Izgubila sam tri sina, supruga, unuče, otac mi je umro,” kazala je Mira Dogaš iz organizacije Majke Srebrenice, koja je pošla u Holandiju zbog izricanja presude.

„On je živ, dok su naša djeca odavno pod zemljom i imali su užasnu smrt. On je živ, ima hranu i piće. Ubio je i uništio našu djecu. Ja ću večeras otići u praznu kuću i gledati u zidove. Nemam nikoga.”

Karadžić, koji je u sudskom pritvoru u Sheveningenu od 30. jula 2008, zatražio je da bude oslobođen ili da mu se ponovo sudi. Tužilaštvo je žalbom zatražilo doživotni zatvor i da još jednom bude osuđen za genocid zbog politike ciljanja nesrba u nekoliko bosanskih gradova u ratu 1992-95.

U Apelacionom vijeću koje je izreklo pravosnažnu presudu bile su i sudije Ivo Rosa iz Portugala, Grasijela Santana iz Urugvaja, Hose Solasa iz Španije i Vilijam Sekule iz Tanzanije.

Odluci o pooštravanju kazne usprotivila su se dvojica sudija u petočlanom veću, rekao je Jonsen. Tribunal je 24. marta 2016. Karadžića proglasio krivim za genocid u Srebrenici, progon Muslimana i Hrvata širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem i uzimanje pripadnika Unprofora za taoce, 1992-95.

Po prvostepenoj presudi, srpske oružane snage, čiji je Karadžić bio vrhovni komandant, sistematski i planski su, u julu 1995, strijeljale „najmanje 5.115 muslimanskih muškaraca” iz Srebrenice s genocidnom namjerom da ih unište kao etničku grupu.

Pored genocida, Karadžić je osuđen za progon, istrebljenje, ubistva, deportacije, nehumana djela, terorisanje civilnog stanovništva, nezakonite napade na civile i uzimanje međunarodnih talaca.

Ta krivična djela kvalifikovana su kao zločini protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja rata.

Raspravno vijeće je Karadžića oslobodilo krivice po tački optužnice za genocid nad Muslimanima i Hrvatima u još sedam bosanskih opština, ocjenjujući da tu optužbu tužilaštvo nije dokazalo.

Prvu optužnicu protiv Karadžića, Haški tribunal podigao je u julu 1995.

Karadžić se krio duže od decenije nakon rata. Uhapšen je i predat Hagu u julu 2008. godine.

Vlasti Srbije su saopštile da su ga uhapsile 21. jula 2008. u Beogradu. Karadžićevi advokati tvrdili su, međutim, da je on uhapšen 18. jula i da je tri dana držan na nepoznatom mjestu.

On će ostati u pritvornom centru Tribunala dok sudije ne odluče gdje će služiti kaznu.

Potvrda da pravda može pobijediti zlo

„Odluka haškog suda je potvrda korektnosti i temeljitosti čitavog istražnog procesa i sudskog postupka. Preinačavanje presude Karadžiću na doživotni zatvor predstavlja zadovoljavanje pravde”, ocijenio je za „Vijesti” dr Srđa Pavlović sa Univerziteta Alberte, Kanada.

„Naravno, ne postoji sudska odluka koja može podjednako zadovoljiti sve one iz nekadašnje SFRJ koji su živjeli i preživjeli vrijeme definisano politikom velikosrpskog nacionalizma, vojne agresije, etničkog čišćenja, logora, i genocida. Kao kreator i eksponent te i takve politike, pravo je da Radovan Karadžić snosi posljedice sopstvenih odluka. Ovo potvrđivanje presude neće eliminisati atavističke strasti nacionalizma na našem prostoru, ali predstavlja potvrdu da međunarodni pravni mehanizmi ipak mogu funkcionisati u okvirima i po mandatu po kojem su kreirani”, smatra Pavlović.

Glavni tužilac haškog suda Serž Bramerc je rekao da presuda bivšem lideru bosanskih Srba nije „presuda protiv srpskog naroda”.

„Karadžićeva krivica je samo njegova, a ne njegove zajednice. Drugi će reći da je Karadžić heroj i da je branio svoj narod. Ovo suđenje je pokazalo suprotno. Karadžića će istorija zapamtiti kao ratnog zločinca odgovornog za užasne ljudske patnje”, naglasio je Bramerc u pisanoj izjavi.

Doživotnom kaznom na koju je osudio Karadžića, haški sud je, po Bramercu, „poslao važnu poruku da pravda može pobijediti zlo”. „Danas su ga žrtve njegovih zločina konačno vidjele kako odgovara za ono što je učinio”.

„Odgovorni zvaničnici zato moraju zagovarati prihvatanje činjenica koje su utvrđene na ovom suđenju kao osnove za pomirenje. Negiranje zločina i slavljenje ratnih zločinaca ne smije se tolerisati”, poručio je Bramerc.

O šansama za reviziju postupka, koju je osuđeni pomenuo kao mogućnost, Bramerc je rekao da su okolnosti pod kojima se ona može pokrenuti restriktivne i da do toga može doći samo teoretski.

( Angelina Šofranac )