Pitanja za Predsjednika

Ljudi moji, je li ovo moguće... Televizija Crne Gore, javni servis svih građana, uvozi kadrove iz drugih država, ne bi li što efikasnije ponizila i izvrijeđala građane koji je plaćaju i zbog kojih postoji.

Dva nespojiva, ali zbog toga ne manje ozbiljna domaća događaja - državni udar koji se nije zbio ali je urnisao Crmu Goru kao da jeste i protesti na Ulici kojima desetine hiljada građana pokušavaju da spašavaju što se još spasiti može - rasvjetljavaju, na osnovu udaljene sumnje, troje posmatrača iz Rusije i Srbije...

Stvarno je bilo žalosno slušati Sonju Biserko dok pokušava da se ne zamjeri našem Predsjedniku, iznoseći uglavnom načelne stavove o svjetlosti sa Zapada i mraku sa Istoka.

Ali, zašto bi ona i Genadij Sisojev uopšte brinuli o istini druge strane, kad to drugu stranu nije želio da čuje i pokaže javnosti ni domaćin Nebojša Skenderi.

Sad se zaista više ne čudim što se od ovakve emisije ogradio čak i Zoran Leković.

***

Tek u drugom dijelu Okvira shvatila sam da Dragan Šoć nije pogriješio što je prihvatio da gostuje u onakvom okruženju. Kao da neće, učtivo je izvrgao ruglu jednoiposatni trud da se silu na sramotu povežu protesti građana i suđenje za tzv. državni udar... Šta kažete na ovo što je rekao Sisojev o vezi između suđenja i protesta?

“Ne vidim je i nema je! Niko neće ovdje da kaže što se dešavalo u Crnoj Gori danima uoči protesta. Što je bio motiv, što je okidač ovih protesta... Bila je to potpuno druga priča, priča o Dušku Kneževiću, čovjeku koji se odmetnuo iz vrha establišmenta. Znali smo dosta toga, ali prvi put se vidi materijalni dokaz koji ne stiže iz opozicije, nego iz vlasti?..

Nijedan od organizatora protesta ne pripada strukturi kojoj se sudi u ovom procesu. Naprotiv, svi su oni druga politička priča, kao Džemal Perović, visoki funkcioner nekadašnjeg Liberalnog saveza. Poenta njihovih zahtjeva je nepostupanje po optužbama za korupciju i organizovani kriminal”...

***

Šteta što se Predsjednik ne informiše kod Dragana Šoća, nego daje izjave kao da ga obavještava Genadij Sisojev. Nije građane baš nazvao pomamljenima, ali avetinjama jeste. Izlaze na Ulicu na poziv nekih anonimusa koji se “samo formalno predstavljaju kao lideri protesta”. A onda je te prevarante koji se lažno predstavljaju pozvao da popričaju s Predsjednikom...

Iza šest pokretača protesta u početku nije stajao niko, osim njihovih porodica i 97 aktivista koji su se javili da 2. februara isporuče koverte Tužilaštvu. Od te noći, i iza i pored i ispred nas zaista stoji neko mnogo važan, uticajan i moćan - skoro tri puta po 9.700 građana.

I da, zaista bi bilo “prirodno da protest koji opozicija predvodi zamijenimo dijalogom u parlamentu”. Toplo preporučujem da to i urade, ako opozicija ikad uspije da organizuje ovako masovne proteste, u šta osnovano sumnjam iz blizine.

Ne razumijem samo zašto tu poruku šalje na adresu grupe Odupri se - 97.000. Mi se ne miješamo u unutrašnje stvari opozicionih stranaka, kao ni one u naše...

***

A što ću s ponudom za dijalog? Ništa, trideset godina nudila sam, u pisanoj formi, teme za taj dijalog. Masa toga se sad nakupila, ne znam od čega bismo prije počeli. Od rata u kojem nijesmo učestvovali, ali jesmo poginuli, i to sramotno... Od glisera preko jezera i prvobitne akumulacije za kasnije keš kolaterale prijatelja... Od duvana, zbog kojeg je prodimila cijela Crna Gora... Od zločina deportacije, morinjskog logora, Bukovice ili Kaluđerskog Laza...

Potrajao bi taj dijalog mjesec, prije nego što pređemo na mirnodopske teme. Samo čitanje dijela spiska opljačkanih pa propalih Titovih preduzeća trajalo je one noći na protestu deset minuta. Koliko bi nam tek trebalo za pojedinačno razmatranje uzroka i posljedica... Pa školstvo i zdravstvo, policija i vojska... A tek kultura, čijim je resornim ministrima samo pištolj falio čak i u onim rijetkim kratkim dijalozima sa slobodnim stvaraocima...

***

Čak i da sve to oposlimo do kraja godine, ostali bismo u rečenom dijalogu bar do maja naredne. Zbog najvažnije teme - slobode, s posebnim osvrtom na novinarsku. A tu bismo nas dvoje morali opet od devedesetih.

Ne znam kako je to kad prima Predsjednik, sve one bivše upoznala sam tek kad su pali s vlasti. Ima li tu gost pravo i na lična pitanja? Ako ima, morala bih nekoliko, nije red da umrem bez odgovora.

Nepristojno je, zato bih preskočila naredbu iz proljeća ‘91. da moje ime nikad više ne smije izaći u Pobjedi, osim na čituljama. Ne bih ni o tome kako su mi rođene novine objavile da sam sa ustašama oružjem pokušala da zauzmem štampariju. Rastužila bi me priča kako sam otkazom ucijenjena ako ne izlektorišem umrlicu vlastitoga supruga.

Ne bih ni o sedmogodišnjoj zabrani prilaska zgradi, a kamoli poslu, uoči i poslije referenduma, zato što sam “prodala nezavisnu Crnu Goru”... Kasno je i da kažem kako sam za sve te odluke od svih glavnih urednika dobijala isto objašnjenje - “tako je rekao Milo”...

***

Ali bih nešto što me baš zaboljelo, mnogo više od svih progona koje sam evo nadživjela. Kako je Predsjednik mogao da se obraduje visokom priznanju koje je dobila novinarka Vijesti Olivera Lakić. Ne samo obraduje, nego to i javno saopšti.

To je ona ista Olivera Lakić koja je prvo nagrađena državnim batinama. U čije ime, nikad nijesmo saznali. Znam da Predsjednik ne može lično poznavati sve “fudbalere”, ali poznaje Veselina Veljovića, je li ga ikad pitao ko uruči Olji onakvu “nagradu”...

Drugu nagradu - preko nišana - predao joj je takođe sportista, državni “reprezentativac” u streljaštvu. Mrak je bio, Olja nije vidjela dres. Samo oni kod kojih je odlazio na pripreme znaju boje tog dresa. Predsjednik je tada rekao da igraju za Vijesti, zato što su se “prve oglasile” poslije metka. A ko je trebalo da se oglasi? Uspaničeni i potreseni suprug ili izbezumljena djeca...

***

Voljela bih stvarno da pitam Predsjednika, kakav to samoubilački nagon okuplja ljude u Vijestima? Pucaju u novinarku koja im drži naslovnicu, bacaju bombe na svog glavnog urednika, prebijaju vlastitog direktora, tuku odličnog dopisnika, dižu u vazduh sopstvena vozila, kamenjem gađaju svoju redakciju, prijete ubistvom uredniku najbolje TV emisije...

E, o tome bih i još ponečemu ja sa Predsjednikom, prije nego što pređemo na ove proteste čiji sam “samo formalno” jedan od organizatora. Ali, znam da on ne bi... Zato, vidimo se na Ulici...

P.S. Dobar dan, poštovani gledaoci RTS - Javnog servisa Srbije. Gospodine Šoć, gospođo Jovanović-Vukotić, kako se u Crnoj Gori tumače optužbe da su protesti u Beogradu organizovani zbog podrške teroristima sa Kosova... Potpuno su opravdane, iza organizatora stoje CIA, MI-5, Vatikan I Soroš. Na Ulici u ovako odsudnom času okupljaju se samo izdajnici državne politike... Marš iz studija, stoko jedna, ko ste bre vi da vrijeđate naše građane... Izvinite, poštovani gledaoci, vidimo se naredne nedjelje, izvinite još jednom...

( Ratka Jovanović-Vukotić )