Greške ljekara odvele Feriza u invalidsku penziju

Zbog neadekvatnog liječenja prilikom povrede kuka, Ferizu Suljeviću (58) iz Štoja kod Ulcinja barska bolnica početkom ove godine isplatila je oko 13 hiljada eura, od čega 9.400 eura na ime naknade nematerijalne i materijalne štete i 3.360 eura sudskih troškova.

To je odluka Višeg suda u Podgorici, čije Vijeće je preinačilo presudu Osnovnog suda u Ulcinju kojom je bolnica u Baru Suljeviću trebalo da isplati više od 30 hiljada eura. Sutkinje Snežana Aleksić, Natalija Boričić i Ljiljana Šoškić u obrazloženju presude, na osnovu iznijetih dokaza, nijesu sporile propuste medicinskog osoblja u Baru prilikom zbrinjavanja i liječenja Suljevića, ali su ocijenile da su naknade i troškovi previsoko dosuđeni.

“Naknada nematerijalne štete u vidu novčanog ekvivalenta, ima za cilj satisfakciju, a ne kompenzaciju. Visina naknade materijalne štete procijenjena je na osnovu dopunskog nalaza vještaka finansijske struke”, navodi se u obrazloženju presude.

Pravni zastupnik Suljevića, advokatica Bojana Ćirović izjavila je reviziju na presudu Višeg suda.

Ocijenila je da je sud prilikom utvrđivanja iznosa naknada i troškova morao više vrednovati težinu povrde i invaliditet koji su Suljevića odveli u invalidsku penziju.

Suljević je kao taksista, zarađivao hljeb za sebe i porodicu, sve do oktobra 2011, kada je zadobio prelom vrata lijeve butne kosti prilikom pada u kućnom dvorištu. U barskoj bolnici liječen je od 1. do 10. oktobra. Sa longetom, propisanom terapijom i savjetima za mirovanje, otpušten je na kućno liječenje. Na kontrolnom pregledu 31. oktobra, skniura mu je imobilizacija sa noge i savjetovano četvoronedjeljno mirovanje. Suljević kaže da je nakon sedam dana otišao na fizikalnu terapiju u bolnici u Risnu ali da su tamo konstatovali hitnost operativnog zahvata.

On danas vjeuje da ne bi bio invalid da je bio operisan na vrijeme. To potvrđuju nalaz i mišljenje Sudskomedicinskog odbora. Medicinskog fakulteta u Beogradu, koji zaključuje „da se takav prelom liječi operativno u prvih 24 sata od nastanka povrede“.

“U medicinskoj dokumentaciji ne postoji razlog zbog koga bi povreda mogla biti liječena neoperativnim putem. Nije bilo razloga da se odustane od metode liječenja koja predstavlja zlatni standard”, ocijenio je član odbora prof. dr Goran Tulić.

Naveo je da je, ukoliko bolnica u Baru nije bila tehnički osposobljena za operaciju, pacijent morao biti upućen u KBC u Podgorici. Suljević je operisan tek nakon mjesec od povređivanja, iako je u Baru hospitalizovan isti dan kada je zadobio povredu.

Vijeće je ocijenilo da je prvostepeni sud na osnovu dokaza i nalaza, „pravilno našao da su se na strani tužene stekli uslovi građansko-pravne odgovornosti zbog nepostupanja ljekara u skladu sa pravilima medicinske struke“.

Viši sud je kao paušalne ocijenio žalbe tužene da Sudskomedicinski odbor nije imao dovoljno mogućnosti da izvede pravilan zaključak da li je postojalo srastanje preloma kod tužioca ili ne na osnovu dokumentacije.

“Odbor je svoje mišljenje temeljio na redovnoj medicinskoj proceduri u zbiranjavanju ovakve vrste povrede, dakle u obavezi da se operativni zahvat izvede u prvih 24 sata od povređivanja, što nije poštovano”, ističe se u obrazloženju.

Vještak i Odbor suprotno o liječenju

Super vještačenjem Sudskomedicinskog odbora iz Beograda naložen je prvostepeni sud na zahtjev tužioca zbog kontradiktornih nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka i Sudskomedicinskog odbora Medicinskog fakulteta u Podgorici.

U prvom nalazu od 10. 9. 2012, sudskomedicinski vještak dr Krsto Nikolić ocijenio je da je liječenje Suljevića u barskoj bolnici „bilo potpuno adekvatno, sprovedeno po svim savremenim doktrinarnim stavovima i standardima medicinske prakse i nauke, bez ijednog propusta”.

Nakon prigovora Suljevićevog advokata Darka Hajdukovića, Nikolić je po naredbi suda, 25.3.2013, uradio dopunski nalaz u kome je iznio dijametralno suprotno mišljenje.

“Liječenje Suljevića u barskoj bolnici nije bilo adekvatno niti u skladu sa savremenim principima medicinske prakse i nauke”, piše u zaključku dopunskog nalaza.

Razlog za suprotno mišljenje, prema Nikolićevim riječima, bio je nalaz radiologa, snimci i CD koji mu nijesu bili na raspolaganju prilikom izrade prvog izvještaja.

Budući da je advokat barske bolnice Sonja Mažibrada u cjelosti prigovorila dopunskom nalazu, a imajući u vidu da je to isto učinio i braniac Suljevića, kada je u pitanju bilo prvo mišljenje, sudija Pero Lukić prihvatio je Mažibradin predlog za angažovanje Sudskomedicinskog odbora Medicinskog fakulteta u Podgorici.

Odbor je 26.11 2013. na osnovu dostupne dokumentacije ocijenio da je Suljević u Baru ipak liječen adekvatno i u skladu sa savremenim doktrinama i standardima medicinske prakse i nauke.

“Umanjenje opšte životne aktivnosti kod Suljevića je 30 odsto, ali ono nije uzročno-posljedično povezano sa izborom metode liječenja u barskoj bolnici niti postupanjem pacijenta već postojanjem endoproteze”, piše u mišljenju Odbora.

( Samir Adrović )