Zbog čega građani sve rjeđe kupuju na pijacama?
Prodavci na pijacama ipak tvrde da su njihovi proizvodi kvalitetniji i navodno domaći
Kilogram jabuka na podgoričkoj pijaci Gintaš košta od 70 centi do euro i dvadeset. U velikim marketima se mogu naći i za 40 centi. Slično je i sa ostalim poljoprivrednim proizvodima, zbog čega se posljednjih godina sve manje kupuje na pijacama .
Da razlike u cijenama nisu male, pokazuje i to da limun potrošači u većim marketima mogu kupiti za 90 centi, dok na pijacama ta cijena dostiže euro i po.
Šargarepa je u Gintašu 1 i 20, a u marketima 65 centi dok cijena karfiola na pijaci dostiže i 2 i po eura, a u marketu se može naći i za euro i 40. Brokule u Gintašu su 3 eura, a u marketima 2 eura i 60 centi.
Drastična razlika je i u cijeni pasulja koji na pijaci košta 2 i po eura, a u marketima1 i 70.
Zaposleni na glavnoj gradskoj zelenoj pijaci kažu da imaju mnogo manje posla nego lani upravo zbog ekspanzije velikih marketa u kojima su cijene niže.
“Radim dugo, ali pogotovo dvije godine zadnje, baš je loše, baš je loše. Evo dvije godine zadnje, sve biće, biće bolje, ali vjerovatno ćemo napustiti nemamo više tu računa”, kaže za TV Vijesti Branka Jovanović, prodavačica.
“Manje je puno, nego prije, ali isto je dobro, mislim da niko ne bi bio od nas ođe da nema prodaje”, navodi prodavačica Ljiljana Đurišić.
Na pitanje kako potrošači mogu biti sigurni da su proizvodi ovdje bolji u odnosu na velike markete, iz javnog preduzeća koje gazduje podgoričkim pijacama ovako odgovaraju.
“Proizvodi se ne mogu pojaviti na pijaci ukoliko nisu prošli potrebne procedure“, kaže Biljana Jovanović, PR Tržnica i pijaca.
Ipak, dugogodišnji poljoprivrednik Željko Vidaković tvrdi da svi proizvodi na pijacama nisu kvalitetniji u odnosu na markete, i da se uglavnom radi o istoj robi.
“90% u ovom trenutku, van sezone, na našim pijacama zelenim uvozna roba u toku proljeća ide i do 50, možda 60% iz domaće proizvodnje. Zašto je sad razlika tolika, zato što jednostavno to našim ljudima sitno piljarenje, a u hipermarketima, njima to dođe usputni proizvod.”
A zašto su domaći proizvodi skuplji u odnosu na uvozne koji podliježu različitim taksama?
“Mi dobijamo robu od recimo Turske, Makedonije, Albanije gdje su ti troškovi transporta, često puta subvencionirani.Turska subvencionira njhovog proizvođača, do Podgorice, Beograda, Beča, Berlina, plaća troškove transporta da bi njihovi proizvodi došli faktički kao da ih ovaj prodaje na pijaci u Izmiru“, ocjenjuje Vidaković.
Vidaković ističe i da više cijene na pijacama diktiraju i veći troškovi za održavanje robe te ukupne dažbine koje trgovci moraju platiti za tezge.
Sve to određuje cijene proizvoda, a cijene određuju šta će građani ponijeti sa ove pijace.