Osobe sa invaliditetom se srijeću sa brojnim problemima dok traje izborni proces
Iz DIK-a obećavaju da će ove godine uraditi analizu odnosno monitoring pristupa OSI biračkim mjestima, te da će rezultati biti polazna osnova za unapređenje pristupačnosti na sljedećim izborima
Ambroz Nikač, korisnik invalidskih kolica, rođen je u Gusinju, a već 10 godina živi i glasa u Podgorici. Na svim biračkim mjestima, uključujući prostorije mjesne zajednice u Golubovcima, gdje je posljednji put glasao, prepreke s kojima se suočava, otežavaju mu da ostvari svoje biračko pravo, pri tom čineći da se osjeća diskriminisano.
“Nijednom nisam samostalno mogao da dođem do biračkog mjesta. Obično imaju stepenice, pa uvijek neko mora biti sa mnom da bih ušao. A kad uspijem da uđem unutra, kutije su stavljene toliko visoko, da ne mogu da vidim rupu gdje se ubaca listić. Kabina je takođe napravljena za osobe koje stoje, ne mogu da je koristim kako treba. Moram da se odaljim ili spustim papir, a onaj ko je blizu mene može vidjeti za koga glasam. Tu moja tajnost propada”, navodi Nikač.
Ne postoje zvanični podaci o tome koliko ima osobama sa invaliditetom pristupačnih biračkih mjesta. Prema pravilima o radu biračkih odbora, opštinske izborne komisije su dužne da tokom glasanja postave kutiju tako da osobe niskog rasta ili one u kolicima mogu samostalno ubaciti glasački listić. Paravan za glasanje treba da bude prilagođen na način da polica bude na visini od 72 cm.
“Zakonom o izboru odbornika i poslanika, propisano je da birač koji zbog nepristupačnosti biračkog mjesta nije u mogućnosti da glasa, može to obaviti uz asistenta kojeg sam bira, a može i podnijeti zahtjev za glasanje putem pisma. Za svako biračko mjesto, opštinska izborna komisija dostavlja šablon koji omogućava osobama sa oštećenjem vida da nesmetano glasaju”, ističe Elisa Nurković iz Državne izborne komisije.
U Odboru za dalju reformu izbornog i drugog zakonodavstva, svjesni su da se Zakon u praksi ne primjenjuje dovoljno. Poslanica Marta Šćepanović smatra da bi svaka politička partija trebalo da ima više senzibiliteta kada je u pitanju pravo OSI da biraju i budu birani.
“Zaista treba uložiti maksimum, naročito sada kada imamo priliku da u ovoj Radnoj grupi nađemo način da makar u urbanim sredinama obezbjedimo pristupačnost. Činjenica je da u ruralnim sredinama to ne možemo. Pitanje koje je takođe važno je pravo glasa lica koja imaju rješenja da nisu poslovno sposobna. Tu ćemo imati pomoć od međunarodnog eksperta, jer je preporuka OEBS-a da to pitanje riješimo".
Da se u praksi odstupa od prava zagarantovanih Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima, ističe i dugogodišnji član Komiteta UN o pravima OSI, Damjan Tatić.
“Ukoliko je osoba pod starateljstvom uskraćeno joj je biračko pravo, a ako osoba sa invaliditetom ima punu poslovnu sposobnost, biračka mjesta su obično nepristupačna za one koje imaju tjelesni invaliditet. Informacije o izbornom procesu su nepristupačne osobama sa senzornim ili intelektualnim invaliditetom”, ukazuje Tatić.
Kako bi rad na ovom ali i drugim poljima bio efektniji, potrebno je i učešće opozicije, koja inače bojkotuje Parlament, navode iz Odbora. Zatražili su od Državne izborne komisije informacije o pristupačnosti biračkih mjesta.
Iz DIK-a obećavaju da će ove godine uraditi analizu odnosno monitoring pristupa OSI biračkim mjestima, te da će rezultati biti polazna osnova za unapređenje pristupačnosti na sljedećim izborima.
S obzirom da je Zakon o izboru odbornika i poslanika mijenjan osamnaest puta, razmatra se donošenje sasvim novog zakona. Ambroz, sagovornik sa početka priče se nada da će na sljedećim parlamentarnim izborima, 2020. godine moći on i ostale osobe sa invaliditetom nesmetano da obavljaju građansku dužnost.
( Nina Bošković )