Religija u službi mira
Svijetu je danas potreban dijalog ali dijalog sa ustupcima i usaglašavanjem a nikako dijalog sa uslovljavanjem i zatezanjem, inače upadamo još u veći ponor i nažalost u njemu povlačimo i svoje porodice kao i cijelo društvo
Moćnici i skoro svi mediji na svijetu , kažu da religija predstavlja kamen spoticanja među ljudima i naravno ubjeđuju nas da je religija, (najčešće misle na islam) glavni krivac zašto se pokreću sukobi širom svijeta.
Da li je baš tako?
Ako pogledamo ko kreira takvu priču, vidjećemo da su to totalni ateisti i pohlepni pojedinci i grupe, koji bi da cio svijet radi njima u službu. Na samom početku ističemo činjenicu da vjernik u Boga nije onaj ko nered na Zemlji pravi, naprotiv vjerujući čovjek je onaj ko će svoj život dati da reda bude i da se sačuva dostojanstvo svakog živog bića jer svaki živi organizam je ustvari božija savršena kreacija, i kao takva ona je sveta i nepovrediva. U jednoj predaji Muhamed, neka je božiji mir i spas na njega, kaže: “Sveto vam je, krv, imetak i čast drugog čovjeka”. Postavlja se logično pitanje da li iskreni sljedbenici ovog čovjeka mogu udarati na spomenuto a on im to zabranio… naravno da ne.
Svijetu je danas potreban dijalog ali dijalog sa ustupcima i usaglašavanjem a nikako dijalog sa uslovljavanjem i zatezanjem, inače upadamo još u veći ponor i nažalost u njemu povlačimo i svoje porodice kao i cijelo društvo.
Crnu Goru sačinjavaju narodi velikih religija, kršćanska, islamska i jevrejska. Kao takvi možemo biti dobar primjer suživota i međusobnog uvažavanja a to je svakako u interesu svih spomenutih. Nažalost mi to danas nemamo, osim što s vremena na vrijeme iskrsnu neka kompromitujuća pitanja na koja svaka strana daje svoj odgovor i onda se opet povlači u svoju svakodnevnicu. Naravno, vidno udaljeniji jedni od drugih.
Crnogorsko društvo danas, živi bez učešća vjerskih zajednica u njenom kreiranju života građana zbog toga se i dešavanju razni problemi poput, netrpeljivosti i mržnje a to opet zbog neuvažavanja i tretiranja jedinke kao duhovno biće.
Činjenica je da današnji moćnici i ne žele miješanje religije u kreiranju života ali tu se pravi velika greška zato što materijalisti nikako ne mogu zadovoljiti duhovne potrebe građana jer su i sami u duhovnom deficitu. Stoga neophodno je uključiti sve religije u svim bitnim procesi u državi a pogotovo tamo gdje su gorući problemi današnjice a to je omladina koja sve više tone u porocima poput konzumiranja droge, alkohola, blud, surova ubistva, samoubistva, pljačke, abortusi, nesigurnost, porodično nasilje, kocka, mržnja, pohlepa, ljubomora itd.
Ovo nije ambijent u kojem se čovjek kao Božije biće osjeća lijepo i komotno samim tim prirodno je da se osjeća nesigurno a što svakako nije dobro jer u tom slučaju država nije uspjela da obezbijedi neophodni konfor svojim građanima. Ovdje duhovnost treba da nastupi i sigirno je da će dati bolje rezultate od bilo kakvih represivnih sredstava. Ta represivna sredstva mi imamo već dugo godina a opet stopa prestupnika raste.
Neko će reći kako da religija rješava probleme u društvu a i sami se razlikujete jedni od drugih? Tako je, razlikujemo se, ali te razlike su minorne u odnosu na ono u čemu se slažemo, kao na primjer, vjerujemo u jednog Boga, isti nam poslanici, priznali smo svete knjige jedni drugima, vjerujemo u proživljenje, raj/dženet, pakao/džehenem, postojanje dobra i zla, vjerujemo u anđele, Sudnji dan, tvrdimo da se dobrim djelima približavamo raju a da se sa lošim približavamo paklu, protivimo se svim maloprije spomenutim porocima itd.
Ukratko svi se mi borimo za zdrav i uspješan život pojedinca a samim tim i društva. Zato je neophodno uključiti duhovnjake u ovu priču kako bi imala srećan kraj.
Različiti jesmo ali želje i snovi su nam isti.
Stoga na nama je da budemo iskreni u namjeri i da ne smetamo jedni druge već da damo maksimum da svi zajedno, kao tim, slavimo pobjedu duhovnosti, čistoće, pravde… da slavimo pobjedu čovjeka kao najsavršenijeg Božijeg bića koje zemljom hodi.
( Mirsad Hadrović )