Papa Franjo i dva žiranta

Kada je Ivan Brajović, omiljeni koalicioni partner šefa DPS-a, vidio kako se Prva familija dopisuje sa Svetim Vasilijem, pomisli zašto ne bih mogao i on sa Svetim Petrom. Tako poče pismo: “Dragi Sveti Petre, kao što znaš, svake srijede Sveti Otac na tvom trgu, usred Rima, blagosilja obične ljude ili civilne aktiviste iz čitavog svijeta pa sam mislio da me prošvercuješ kao takvog i sučeliš sa njim. Dragi Sveti Petre, pošalji mi signal: ako si ZA neka me fisne pod desnu plećku kao Mila kada mu je Sveti Vasilije potvrdio izbor katunskog tajnovidca za Specijalnog tužioca; ako si PROTIV opuči mi krv na nos prije nego što Di Kej objavi snimak našeg posljednjeg razgovora u “Elitu”; a ako treba sačekati do one druge srijede, kada su na redu za prijem izviđači iz Češke, neka me zovne Ivica Stanković. Da mi slije stravu prije odlaska za Rim i skine teret mog lažnog svjedočenja u slučaju Ramada”, zaključi obraćanje blagosloveni Ivan od Crne Gore.

Brže nego što se nadao i brže nego što je Sveti Vasilije odgovorio Milu, stiže signal od Svetog Petra šefu našeg najvišeg Doma. Pozva ga VDT da mu kaže kako će se Ljilja Klikovac opet napraviti mrtva i zaključiti da nema osnova za procesuiranje njegovog lažnog iskaza pred Sudom. A nije da ga nije bilo, zaključi Ivica. Otac the best man Alexe.

U pripremi ove nesumnjivo državničke posjete, Ivan je, kako dolikuje ozbiljno zarobljenoj državi, konsultovao malog Vlahovića, prevodioca za italijanski, inače našeg ambasadora pri Svetoj Stolici.

Obojica zaključiše da bi zbog domaće javnosti bolje zvučalo ako zaskoče Papu na trgu Svetog Petra a ne u kapeli Svete Marte, koja inače ništa ne dođe ovoj našoj Šćepanović, iz Kolašina. Tako da Škrelja i njegov zarobljeni Odbor ladno mogu odbaciti svaki prigovor Mansa o mogućem konfliktu interesa između Svete Marte i ove naše, DPS Marte. Mićo, što je kršteno ime njegove Ekselencije, reče Ivanu da ima njegov blagoslov, trg je bolji od kapele, ali pod uslovom da mu proda imanje u Zagaraču 16 puta skuplje od realne cijene, što je uspio sa svojom parcelom u Bjelopavlićima. I da kupac bude neko pravno lice a ne Di Kej. Čisto zbog ASK-a, zaključi prevodilac a po potrebi i Ekselencija. Time bi, reče Mićo, nakon deceniju i više vratio onih blizu pola miliona eura oko kojih me juri CKB. Iako za taj minus kod Mađara nije znao više nego Milo za onaj na Duškovoj rivolving kartici.

Dok su se Ivan i prevodilac raspravljali oko cijene kvadrata u Zagaraču, prođe misa i Papa se iz kapele Svete Marte uputi ka trgu Svetog Petra. Voljom sveca, ali i obezbjeđenja Svetog Oca, šef našeg najvišeg Doma stade u red da primi Papin blagoslov. Nije morao da prolazi kroz vrata Ministarstva pravde, još manje kroz Murinjov dimnjak, već samo da stane u kolonu, odmah iza izviđača iz Češke. Kako šef Skupštine, poput šefa države i šefa Vlade, slabo barata stranim jezicima, Sveti Petar je udesio da se prevodilac Mićo podjednako dobro služi i italijanskim i engleskim. A svaki drugi Čeh, posebno izviđač, zna engleski kao maternji. Tako Mićo pronađe vođu izviđačke grupe i dogovori da Ivana obuku u njihovu odeždu i predstave Papi kao svoga, izviđača dakle, uz naglasak da je Ivan kao mali bio Titov pionir, član gorana, folklorne sekcije, recitatora, i svih ostalih društveno korisnih grupa. Uz to, da niko ne vidi, ovom Čehu prevodilac Vlahović tutnu kovertu u džep, kao Duško one večeri Migu u zetskoj kući srama i užasa. Uz opasku da je kod nas u DPS-u, a to znači i Montenegru, to uobičajen način komunikacije, zasnovan, kako reče Šef, na interesnoj dobrovoljnosti. Iako se zatečeni vođa izviđača iz Praga bunio više nego Milo kada je iz medija saznao za pokriveni minus na Duškovoj kartici, Ivan i Mićo nijesu htjeli ni da čuju: “Ćuti i pravi se mrtav kao Ljilja Klikovac u mom slučaju”, reče mu na kraju Ivan od Crne Gore..

Kada su Česi šefa naše zarobljene Skupštine obukli i opremili da ga rođena gospođa, koja je svakako bila u pratnji, ne bi prepoznala, ili bi prije pomislila da je u pitanju neka ribokradica sa Skadarskog jezera nego mladi češki izviđač,

Ivan stade u red. Kako nijesu imali preobuku za Mića, dogovoriše se da njega predstave Papi kao prevodioca malog češkog izviđača Ivana. Tako i bi. Papa, kad na kraju kolone od više stotina čeških izviđača, starih od 11 do 16 godina, naleće na gabaritnog i prosijedog Ivana, malo ustuknu ali mu munjevitom reakcijom prevodilac malog češkog izviđača Ivana objasni da je Ivan češko ime, da mu je otac iz Montengra a majka iz Češke, da je malo podgojen i malo više prosijed, ali da je u duši mlad kao i svih 300 ostalih čeških izviđača. Sveti Otac ljubazno uzvrati da Montenegro za njega ima posebno mjesto jer ga je 1992. u Argentini zaredio biskup Emilio Ognjenović, porijeklom iz Crne Gore. Dirnut rečenim, kao svaki patriota, kao Mila Vuković ili Ivana Šebek, Ivan pozva Papu da posjeti Crnu Goru i krenu da mu iz ruksaka, koji nosi svaki češki izviđač, izvuče poklon knjigu. Prevodilac Mićo iskoristi priliku da se ispovijedi Papi na brzaka za kredit kod CKB i ostale dugove koji ga prate, uz molbu Svetom Ocu da kod Svevišnjeg vidi za nekog žiranta ili donatora, nalik Di Keju ali da je pravno lice. Papa ga u gužvi i graji malenih čeških izviđača ništa nije čuo. Ivan predade knjigu koju je štampala ni manje ni više nego naša zarobljena Skupština i tako se završi državnička posjeta na najvišem nivou...

Prevodilac Vlahović, sklon pisanju autorskih tekstova a još više saopštenja, odmah sroči par rečenica i posla Grku da Analitika i CDM ekskluzivno objave. Bravo ti ga, Ekselencijo.. Oprosti nam, pape...

( Željko Ivanović )