Bankarski računi funkcionera ne smiju biti tajni

Evropski ekspert za antikorupciju i savjetnik u njemačkom parlamentu Tilman Hope, ocijenio je da je za pravu kontrolu imovine zvaničnika neophodno imati pristup svim podacima iz banaka, kako domaćih, tako i onih preko granice

3373 pregleda8 komentar(a)
Tilman Hope, Foto: Zoran Đurić
01.04.2019. 08:07h

Era tajnosti računa u bankama je prošla i podaci javnih zvaničnika o njihovim računima su ključni za kontrolu njihove imovine i kriminalne istrage. Ovo je u razgovoru za “Vijesti” ocijenio evropski ekspert za antikorupciju i savjetnik u njemačkom parlamentu Tilman Hope.

Hope kaže da je za pravu kontrolu imovine javnih funkcionera neophodno imati pristup svim podacima u bankama, kako domaćim, tako i onima preko granice.

“Unutar Evropske unije (EU) imate razmjenu podataka o bankama i bankarstvu bez ikakve sumnje, to funkcioniše prekogranično. To je sada standard u EU”, kaže Hope.

Afera “Koverta” i slične afere, kazao je on, mogle bi se kvalitetno istražiti i kroz parlament na način na koji se to čini u Njemačkoj.

“Zamislite da u svakom izbornom periodu u Crnoj Gori opozicija na taj način “diše za vrat” vlastima, mogli bi biti tužilac kroz parlament”, kaže Hope.

Evropska komisija je više puta od Crne Gore tražila da kriminalizuje nezakonito bogaćenje, što još nije učinjeno. Kako vidite odluku Crne Gore, kao države koja želi da postane članica Evropske unije, da nezakonito bogaćenje ne tretirira kao kriminal?

Uvijek se može prepoznati da će antikorupcijska reforma biti stvarno efikasna i da će stvarno naškoditi onima koji profitiraju od korupcije kada prema njoj ima mnogo otpora. Obično ima mnogo otpora prema kriminalizciji nezakonitog bogaćenja, kao i kada morate objasniti porijeklo bogatstva kao sto je to slučaj u Velikoj Britaniji. To je veoma bitan i efikasan alat ako se sprovodi, tako da nisam iznenađen što ima otpora. Kriminalizacija nezakonitog bogaćenja je sada postala standard Evropske unije, kada je u pitanju direktiva o konfiskaciji, kao i odredbe o pranju novca. To je obavezno za cijelu EU, kao i za članice da uvedu mjere konfiskacije imovine koja je stečena nezakonito.

Zvaničnici u Crnoj Gori dužni su da prijave svoju imovinu Agenciji za sprečavanje korupcije, ali im je omogućeno da ne dopuste Agenciji uvid u svoje bankarske račune. Da li se bez uvida u njihove račune može sprovesti stvarna kontrola imovine i sprečavanje korupcije?

Era tajnosti u bankama je gotova. To je i naslov jedne publikacije Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj od prije sedam ili osam godina. Unutar EU imate razmjenu podataka o bankama i bankarstvu bez ikakve sumnje, to funkcioniše prekogranično. To je sada standard u EU, a Evropski sud za ljudska prava odlučio je ne postoji zasebno ljudsko pravo kao što je tajnost u bankarstvu. Izvodi iz banke su ključni alat za potvrđivanje nečije imovine, za kriminalne istrage, ali i istrage političkog finansiranja.

Koji je model, po Vašem mišljenju, najbolji za kontrolu imovine državnih zvaničnika?

Morate imati pristup podacima iz banke, podatke i o privatnim entitetima, prekogranični pristup podacima. Nedavno smo pregovarali o međunarodnom sporazumu o razmjeni podataka o prijavljivanju imovine. Crna Gora je dio toga i želi da potpiše ovu deklaraciju, što djeluje dobro. Slabost mnogih sistema prijave imovine je to što ne morate da prijavite keš, a onda niko ne provjerava da li osoba koja je prijavila da nema gotovine zapravo i nema taj novac. Na kraju, potrebno vam je i ograničenje koliko keša smiju posjedovati javni funkcioneri i koliko smiju trošiti. Za sve ove ideje postoje standardi, samo ih treba primijeniti.

Nedavno je u javnost izašla afera “Koverta” u kojoj je jedan od visokih zvaničnika vladajuće partije od biznismena uzeo kovertu sa novcem kako bi se finansirala kampanja te stranke. Da li se ovakve afere mogu riješiti bez političke volje u institucijama da takvim pojavama stanu na kraj?

Slučajevi u vezi sa političkim finansiranjem i kako odvojiti politiku od istrage su uvijek interesantno pitanje. Čak i ako imate nezavisno tužilaštvo, problem je što to u Crnoj Gori nije kriminalni prekršaj. Tako velika, zabranjena donacija je, u svakoj državi sa dobrim režimom kriminalno djelo. Onda kreće da djeluje tužilaštvo, a ono je obično više nezavisno od drugih državnih agencija i ministarstava i donosi više rezultata. U Njemačkoj i Austriji, na sreću, imamo anketne odbore u parlamentima i to znači da opozicija, odnosno, četvrtina poslanika parlamenta može da pokrene i vodi kriminalnu istragu i kroz parlament prikupi sve dokaze i svjedoke. To je veoma efikasno. Zamislite da u svakom izbornom periodu u Crnoj Gori opozicija na taj način “diše za vrat” vlastima, mogli bi biti tužilac kroz parlament. To je imalo sjajan efekat u Njemačkoj i dovelo je do mnogih reformi u finansiranju partija.