Ivana Mašanović predstavlja svoje radove u KIC-u "Budo Tomović"
"Dalek je prag ljudskih potreba, ali najbitnija je, meni barem, potreba za izražavanjem sebe kao slobodnog bića", kaže umjetnica
Samostalna izložba radova Ivane Mašanović, učenice trećeg razreda Gimnazije “Niko Rolović” biće otvorena danas u izložbenom holu KIC-a “Budo Tomović” u 19 sati. Ovu postavku čini 20 radova, a o tome kako je došlo da ih izloži u KIC-u Mašanović otkriva:
“Na svoja djela sam oduvijek gledala kao na intimu svoje ličnosti, nešto što je delikatno i teško za razumijeti čak i meni samoj. Doduše, nikada nisam ni tražila da razumijem. Najbitnije mi je bilo da stvaram, pa iz kakvog god to razloga počelo. Prepoznala sam potrebu da moji radovi budu okačeni na mjestu gdje će imati priliku da ih pogleda širi krug ljudi, željela sam njima da pružim da vide ono što sam stvorila kroz svoje oči i svoja shvatanja. Kada osoba nešto žarko želi, sve što joj je potrebno je trud i dobri ljudi koji joj pružaju podršku, jedna od tih divnih osoba je Tamara Radusinović koja mi je mnogo pomogla u ostvarivanju zamisli”, priča Mašanović na čijim radovima preovladava crna i bijela boja.
“Za neke stvari volim da kažem da ne znam i da nemam potrebu da saznam. Nikad nisam pokušala da otkrijem razlog nekih sitnica, nebitno da li je to pronalaženje odgovora zašto pišem pjesme, zašto slušam rep, zašto skupljam kaktuse ili zašto slikam crnom i bijelom bojom. Definisati znači ograničiti. Dalek je prag ljudskih potreba, ali najbitnija je, meni barem, potreba za izražavanjem sebe kao slobodnog bića. Omogućila sam to sebi ekspresijom kroz ove boje još od najranijih dana. Može se reći da ograničiti sebe sa dvije boje nije baš pouzdana definicija slobode, ali ako par krila koje nam je dato služi svrsi i čini nas srećnim onda to jeste sve što je potrebno”, smatra Mašanović.
“Dovoljno bi mi bilo da objasnim neprekidnu dominaciju crne i bijele koja traje i dan-danas samom činjenicom da me od prvog susreta nisu iznevjerile. Drže me pri sebi i ne bježe mi ni od palete ni od uma”, dodaje ona.
Ivana težiš tome da postigne revoluciju emocija u ljudima, a kako kaže, svaki njen rad predstavlja “reflekciju nečega što postoji u njoj i što je uspjelo da bude iščupano kao korijen na vidljivi svijet”.
“No, svi znamo da i korijen može da ima ljekovito dejstvo”, ističe umjetnica.
“Onaj koji stoji pred djelom prvo vidi sebe pa onda umjetnika. Umjetnici stvaraju ogledala, a svaka reflekcija zavisi od osobe koja se nalazi ispred djela. Kad sam rekla da težim revoluciji emocija u ljudima mislila sam na činjenicu da ljudi zaboravljaju da moraju da osjećaju, plastičan svijet je onaj u kome bježimo od negativnih emocija ne shvaćajući da su ista krucijalna za stvaranje jednog zdravog karaktera. Šta god da moji radovi bude u ljudima, kakva god emocija zastrašujuća ili srećna bila, meni je najbitnije da je iskrena. Bunar ljudske duše je dubok, i ako moje djelo može barem jednom kapljicom da doprinese da isti ne presuši, onda je to i više nego dovoljno da shvatim vrijednost potrebe stvaranja”, zaključuje Mašanović.
Njeni radovi biće izloženi u holu KIC-a do 7. aprila.
( Marija Vasić )