Ko ne bi želio da živi i radi u Amsterdamu?

Ako je iko u Holandiji i srećan zbog izlaska Velike Britanije iz Evropske unije, to drži za sebe. Ova zemlja sagrađena je na trgovini, a ogromne količine dobara iz luka se šalju kroz Lamanš.

Ali ako će se Bregzit definitivno dogoditi, Amsterdam namjerava da iskoristi priliku. Zamjenik gradonačelnika ovog grada već predvodi tim koji lobira u velikim svjetskim kompanijama da one napuste Veliku Britaniju.

“Veoma sam tužan zbog Bregzita, ali sam srećan zbog toga kako se situacija razvija za Amsterdam”, rekao je zamjenik gradonačelnika Udo Kok, dodajući da je najmanje 30 kompanija već odlučilo da iz Velike Britanije pređe u Holandiju. “Ovaj grad je tako lijep za život. Ko ne bi želio da živi u Amsterdamu neko vrijeme?”

Dok se Britanija suočava sa burnim napuštanjem evropskog bloka, u evropskim gradovima vlada duh oportunizma pomiješan sa strahom. Od Amsterdama, preko Pariza, do Frankfurta, lokalne vlasti takmiče se ko će prvi ugostiti kompanije koje traže utočište od neizvesnosti Velike Britanije.

Zajednice sa obje strane Lamanša već se nose sa ekonomskom slabošću izazvanom činjenicom da zbog mogućnosti Bregzita bez dogovora investicije opadaju. Britanska ekonomija u protekloj godini zabilježila je rast od tek 1,4 odsto, najmanji od 2012. godine.

Povrh svega, osjećaj rezigniranosti je zavladao kao posljedica toga što je Bregzit, čak i prije nego što je počeo, donio promjene koje su gotovo izvjesno trajne. Brojne kompanije iselile su se na kontinent, odnoseći sa sobom poslove. Evropska agencija za lijekove, farmaceutska kompanija, u završnoj je fazi zatvaranja svog sjedišta u Londonu i selidbe u Amsterdam.

Šta god se ubuduće bude dogodilo, ništa od ovoga se neće promijeniti.

Amsterdam nije uspio da privuče svjetske banke, pošto se većina njih odlučila za gradove u kojima su već imali predstavništva, naročito Frankfurt. Bankarima se ne dopadaju holandski zakoni koji ograničavaju iznos bonus isplata.

Grad je međutim imao uspjeha u drugim djelovima finansijske industrije, uključujući menadžere i trgovce. Prošlog mjeseca, japanska Banka Norinchukin odabrala je Amsterdam za sjedište svog predstavništva u Evropi, a zatim su isto učinili i londonski Blumberg i Turquoise.

“Razgovarali smo sa oko 100 institucija”, kaže Gerben Everts, član izvršnog odbora holandske Uprave za finansijska tržišta, koja reguliše kompanije za finansijske usluge. “Najmanje 30” podnijelo je zahtjev za licencu za rad u Holandiji.

Još od referenduma u junu 2016. godine, kada su Britanci izglasali Bregzit, Holandija je na oprezu. Britanija je treći po važnosti trgovinski partner Holandije, odmah nakon Njemačke i Belgije. Luka u Roterdamu je najveća u Evropi. Aerodrom Schiphol je važna stanica za vazdušni teretni transport, ali i krucijalna tranzitna tačka holandske industrije cvijeća.

Kada bi se bilo šta od toga poremetilo, veliki broj ljudi ostao bi bez posla.

Kok, zamjenik gradonačelnika Amsterdama, po struci je ekonomista, a nekada je radio za Međunarodni monetarni fond. Ekonomija Amsterdama teška je oko 160 milijardi eura na godišnjem nivou, kaže on. Bregzit će skratiti sumu za jednu milijardu.

“To je dve ili tri hiljade poslova”, dodaje on.

U potrazi za kompenzacijom, gradska agencija za ekonomske poslove pokušava da privuče kompanije koje će obezbijediti nove poslove za stanovnike Amsterdama.

Dolazak Evropske agencije za lijekove je značajan. Ona zapošljava 900 ljudi, a trenutno se radi na izgradnji poslovnog prostora u kojem će se nalaziti njeno sjedište u Amsterdamu.

Pošto se Evropska agencija za lijekove odlučila za Amsterdam, Kok i njegov tim pokušavaju da privuku kompanije koje se bave srodnim poslovima, poput proizvođača lijekova, advokatskih firmi i osiguravajućih kompanija koje sarađuju sa farmaceutskom industrijom.

Kokova grupa vodi i ture po gradu, koristeći priliku da istakne sve dobre strane Amsterdama: brzu internet konekciju; kreativnu radnu snagu; pristupačan aerodrom sa više od 300 direktnih letova.

“Zauzeli smo veoma holandski pristup - skroman, ali čvrst i ubjedljiv”, kaže Kok. “Nismo išli u London kao lešinari i jurili kompanije, niti pokušavali da ih impresioniramo u palatama večerama sa sedam jela. Nudimo im kafu i kolače”.

Elmer de Brun veći dio dana provede telefonirajući sa biznismenima zabrinutim zbog Bregzita. On je šef međunarodnih poslova holandskog Udruženja za transport i logistiku koje zastupa oko 5.200 kompanija.

De Brun sve savjetuje isto: kompanije bi trebalo da podnesu prijave za dozvolu da transportuju dobra iz Holandije u Britaniju poslije Bregzita.

Ali De Brun priznaje da su mogućnosti ograničene, zato što niko ne zna kako će se stvari odvijati.

“Mi im kažemo da se pripreme za najgore i da se nadaju najboljem, ali ne znamo šta je tačno najgore što može da se desi”, kaže De Brun. “To je izvan naše moći.”

The New York Times International Report

( Piter S. Gudman )