Nikšić: Ulice crvene, ruda ulazi u kuće
"Ja ne mogu ništa da očistim. Čarape crvene, cipele crvene, pidžame crvene, koliko čistimo prozore, za pola sata sve crveno. Ne možemo da dišemo od ovog gliba", kazala je ona
Rudarska ulica duga nekoliko kilometara, u naselju pod Trebjesom u Nikšiću, godinama je nebezbjedna za sve učesnike u saobraćaju, posebno za djecu. Stanovnici naselja u kojem živi oko stotinu romskih porodica bezuspješno pokušavaju da riješe problem sa saobraćajnicom tražeći da se postave usporivači brzine, kako bi na taj način nesavjesne vozače “primorali” da se kreću prilagođenom brzinom.
“Zimus je postavljen jedan ležeći policajac, a drugi nije, iako je trebalo. Kada se čistio snijeg boksitaši su nožem pola podigli, a ostalo je skinula komunalna policija. Bio sam u Sekretarijatu za puteve, rekli su da imaju u planu da ih postave, ali da je predsjednik Opštine rekao da sad nisu uslovi da se nabave”, kazao je Ernest Špatolaj.
Dok su novinarske ekipe uzimale izjave, kamioni koji prevoze rudu, bez cerada, prolazili su neprilagođenom brzinom, a mještani su samo slijegali ramenima i pokazivali cestu punu rupa, crvenu od rude.
“Niko neće da nam pomogne jer smo Romi. Da je neko drugo mjesto, sve bi sredili. Sva je ulica od rude crvena i kuća ne može da se očisti. Čarape crvene, cipele, odjeća. Samo što očistimo prozore odmah pocrvene. Ne možemo ni da dišemo. Astmatičar sam. Ima ovdje dosta bolesnih ljudi. Česti su saobraćajnu udesi. Svaki minut trčimo da vidimo gdje su nam djeca. Evo imam 60 godina a moram da unuke vodim i uzmem iz škole”,kazao je Širibana Šakoli.
A djece u naselju, kažu mještani ima skoro 70 i svakodnevno strepe za njihovu bezbjednost.
“Evo, vidite kako jure. Djecu ne smijemo vani puštati. Imam sedmoro djece. Strah me za njih po danu kada idu u školu, a ne noću pošto nemamo ni svjetla”, priča Nusret Bećo.
Rasvjeta je, ističu mještani, drugi problem. Kao da im, kako rekoše, nije dovoljno što su nebezbjedni zbog nesavjesnih vozača, već ih dodatna opasnost vreba tokom noći. Voljeli bismo i da djeca imaju igralište. Da im je, kako rekoše, dozvoljeno da naprave ograde uz kuće mogli bi, koliko-toliko, da djeci obezbijede sigurnije dvorište za igru.
“Stalno su nam djeca na ulici jer nemaju gdje. Ne daj bože da jedno dijete nastrada ko će za to odgovarati”, pita Špatolaj.
Ismet Kurti, direktor NVO „Romsko srce” i predstavnik stanovnika naselja, za razliku od okupljenih mještana, smatra da će sve biti riješeno, samo treba da budu strpljivi.
“Što se tiče rasvjete to je već usvojeno, ali u kojem roku ne znam tačno. I igralište će da bude. I to je usvojeno preko Opštine. Prema lokalnom akcionom planu to je sve urađeno kako treba, samo treba da malo urgiramo da se što prije završi, jer Opština ima dosta posla, pošto još treba da se uredi infrastruktura, ne samo Romima nego i drugima. Samo čekamo kad će to da bude. Za ležeće policajce ništa nijesmo pričali. Krive su i romske porodice jer dozvoljavaju djeci da izađu na ulice. Problem je što Opština ne dozvoljava da se stavi ograda. Ovdje niko ne obraća pažnju jer to je Rudarska ulica”, kazao je Kurti.
( Svetlana Mandić )