Opasne igre: Uvredama na uvrede, pljuvanjem na pljuvanje

Košarkaši Budućnosti su položili test protiv Crvene zvezde, pokazali karakter i kvalitet, navijači – nisu.

Na uvrede se odgovorilo uvredama, na bijes se odgovorilo bijesom, na vulgarnosti se odgovorilo na isti način, na pljuvanje se odgovorilo pljuvanjem, na povike “ubij Šiptara” iz Beograda, odgovorilo se sa ubij Cigana u Podgorici...

I tako dalje...

Sada, dok se čeka petak i vjerovatno nešto slično, javnost, pa i akteri, mjere gdje je bilo gore, kao da postoji jedinica mjere za uvrede, vulgarnosti, primitivizam, pa i mržnju.

I ko je prvi počeo, i kada je sve počelo...

Navijači Budućnosti nisu uspjeli, ili željeli, da pokažu drugačije lice od Zvezdinih, iako su imali šansu za to i začepe usta i “dušmanima”, kako oni odavno zovu sugrađane, odnedavno i sve stanovnike Crne Gore, koji ne navijaju za podgorički klub, i beogradskim navijačima, srpskim medijima i javnosti.

Nisu odbranili ni trenera “njihove” Budućnosti, koji je u Beogradu, hrabro i iskreno, s punim pravom, rekao da je zgrožen dešavanjima u dvorani, nazvao je “atmosferom linča” i “kolektivnom histerijom”, te pozvao navijače da u pravoj “podgoričkoj i crnogorskoj” atmosferi bodre svoj klub.

Jasmin Repeša vjerovatno nije mogao ni da sluti kakav će biti odgovor na njegov poziv...

Niko ne očekuje cvijeće za goste, ali pljuvanje igrača suparničkog tima iz prvih redova i sa parketa (!?) ne predstavlja navijačku strast i temperament – već primitivizam najgore vrste.

A neometano pljuvanje i nekažnjeno odstranjivanjem pljuvača iz dvorane – nemoć je organizatora, obezbjeđenja i prije svega policije.

Granica između verbalnog i fizičkog napada je tanka, od pljuvanja do udarca često dijeli samo tren, a akteri, oni na tribinama i u stolicama odmah do terena, u Beogradu i Podgorici, toga ili nisu svjesni, ili ih nije briga.

I nisu svjesni koliko su to opasne igre.

( Aleksandar Radović )