NEKO DRUGI

Naprijed ili nazad?

Turizam ostaje dominantna gospodarska grana u Hrvatskoj, jedina koja bilježi značajan rast. U proteklih deset godina porastao je 56%

306 pregleda0 komentar(a)
Dubrovnik (Ilustracija), Foto: Pixabay

Christiano Ronaldo na Uskrs u Dubrovniku, glavna je vijest iz Hrvatske na mnogobrojnim portalima. Opsjedaju ga fotoreporteri, prati se njegova vožnja po Stradunu u automobilu što nisu radile ni okrunjene glave. Javnost se zabavlja, sunce je granulo, turistička sezona može početi.

Počela je i posljednja sezona Igre prijestolja. Još jedan razlog za promociju Dubrovnika i Hrvatske.

Turizam ostaje dominantna gospodarska grana u Hrvatskoj, jedina koja bilježi značajan rast. U proteklih deset godina porastao je 56%.

Za usporedbu, u istom je razdoblju građevinarstvo palo za 40%, industrijska proizvodnja 10, a trgovina na malo 7. Istodobno, troškovi stanovanja i komunalnih usluga porasli su 40%.

Ne treba biti profesionalni ekonomist da bi se shvatilo kako ovi podaci zvone na uzbunu. Turizam prijeti da se pretvori u monokulturu što je pogubno za uravnoteženi razvoj svake zemlje. Kratkoročni pozitivni efekti, poput ubrzanog rasta životnog standarda stanovništva turističkih regija i popravljanja platne bilance zemlje, poništavaju se srozavanjem svih ostalih djelatnosti i gašenjem radnih mjesta u njima, urušavanjem školstva i javnih službi, devastacijom okoliša, prirodne i kulturne baštine. Posljedično, lokalno stanovništvo pretvara se u konobare i sobarice, a mladi bježe glavom bez obzira. Ubrzana nekontrolirana gradnja apartmana i turističkih naselja praćena je silnom korupcijom.

Također, stanovništvu izvan turističkih zona ljetovanje na moru postaje misaona imenica. Socijalni raskol postaje sve dublji. Sve se to već događa i nema izgleda da će se taj proces zaustaviti i da će se turizam razvijati kao važna gospodarska grana, ali skladno integrirana u ukupni razvoj zemlje. Ostale privredne grane kreću se tegobnim putevima i sa skromnim rezultatima.

Vlada inzistira na pozitivnim pokazateljima, od rasta BDP, smanjenja javnog duga, povratka kreditnog rejtinga, smanjenja nezaposlenosti, povećanja plaća i potrošnje. Prvi put bilježi se smanjenje masovnog odlaska u inozemstvo.

Na tim pokazateljima vladajući grade svoju PR agendu uspješne i stabilne Vlade. Doista, oporavak je otpočeo od 2015. od kada se i bilježi lagani rast BDP. Stručnjaci ga vezuju uz oporavak evropske ekonomije nakon krizne 2008. Upozoravaju i na naznake nove svjetske recesije, ali suočavanje s realnošću ne uklapa se u ovdašnji političarski diskurs, pa ta upozorenja preskaču. (...)

Ne znamo hoće li Andrej Planković doći u prigodu da naknadno ustanovi kako smo ‘’u banani’’, ali je činjenica da s podjednakom ignorancijom reagira na upozorenja da hrvatskoj ekonomiji baš i ne cvjetaju ruže kako to on i njegova Vlada tvrde.

Dugogodišnji guverner Hrvatske narodne banke i priznati ekonomist, Željko Rohatinski... izračunao je da je zemlja od krize iz 2008. pa do konca 2018. izgubila 26 milijardi eura u BDP, te 180.000 radnih mjesta. Jest, mnogi su trenutačni ekonomski pokazatelji pozitivniji, ali sa stopama rasta od 2,5 do 3%to je zapravo tapkanje na mjestu. Zaostatak za usporedivim zemljama EU samo se povećava. Kriza je još tu. Bez stopa rasta od 5 i više posto ne može se napredovati. On izlaz vidi u sinergijskom nastupu države, poduzeća i banaka, pri čemu državi namjenjuje najvažniju ulogu.

Država je zapravo ključ problema. Pregledavam naslove nekih novijih tekstova po novinama i portalima: ‘’Država u raspadanju’’, ‘’Hrvatska nije uspješna ni kao država ni kao društvo’’, ‘’Hrvatska nedovršeni projekt’ (...). Različiti autori, različiti svjetonazori, različiti povodi. Svima je zajedničko - država ne funkcionira.

Predatorski kapitalizam, klijentelizam, sistemska korupcija i nacionalizam umrežili su se u neraskidivu vezu. Rezultat je nesposobna država, nedorasla vlast, nepostojeća opozicija, apatični građani. Sada je vlast otkrila Kinu i njezine neograničene financijske resurse. Spominju ih kao spasitelje brodogradnje, luka, željeznica i ostale infrastrukture.

Gdje su bili do sada, zašto se HDZ premijer prije 10 godina nije želio ni susresti s kineskim predsjednikom koji je dva dana boravio u Zagrebu, a SDP premijer prezrivo prije pet godina odbio ići na samit ‘’Kina +16’’ u Beograd? (...) I tako redom. Svakih nekoliko godina osvanu bučno najavljivani spasonosni investitori, ozbiljni i manje ozbiljni. Oni prvi uglavnom tiho nestanu. Neuređena država brana je ozbiljnom razvoju.

Sve ostalo su naplavine. Ili kretanje u okvirima rasta od dva do tri posto. Dovoljno za politički marketing, nedovoljno za napredak zemlje.

(slobodnaevropa.org)