Situacija u mlađim kategorijama je poražavajuća, a bez toga nema napretka

Sa nepunih 17 godina dobio je priliku da debituje za prvi tim Budućnosti od starta utakmice i to u kakvom meču - protiv Crvene zvezde pod Goricom!

Dao gol, riješio utakmicu i napravio prvi, ali ogromni korak ka zvijezdama i nadimku koji je obilježio njegov fudbalski put - GENIJE!

Dejan Savićević je danas predsjednik Fudbalskog saveza Crne Gore i neko ko i te kako brine da mladići, kao što je nekada bilo u njegovom slučaju, dobiju priliku da zakorače na veliku scenu.

- Glavni fokus mene kao predsjednika saveza je razvoj i rad sa mlađim kategorijama, te poboljšanje uslova, pogotovo za mlađe kategorije. Jer, bez ulaganja u mlađe kategorije, nema ništa. A naši klubovi zanemaruju rad sa mlađim kategorijama. Zato smo se potrudili i osnovali U15 generaciju, čiji je selektor Goran Perišić, da ti klinci počnu da se okupljaju, prvo po regijama, pa da regije igraju između sebe i da se tako „izmjere”, pa da te spiskove skraćuju... Sve to radimo da bi se ta djeca što bolje pripremila, jer smo imali veoma malo uspjeha sa U17 selekcijom. Na ovaj način Perišić ih priprema dvije ili dvije i po godine ranije, da bi selektor koji vodi U17 selekciju dobio formiranu grupu igrača, a ne da pravi generaciju tek za sedam-osam mjeseci. Ovako bi već imao ekipu koja je na okupu dvije godine i može da igra sa Albanijom, Srbijom, BiH, Hrvatskom... - kaže Savićević na početku razgovora za “Vijesti”.

Kako ste zadovoljni situacijom u klubovima, kada su u pitanju mlađe selekcije?

- Nikako! Sa tim stanjem kakvo je trenutno u omladinskom fudbalu - nikako! Prije mjesec Mojaš Radonjić, koji je za to zadužen od strane Izvršnog odbora FSCG, obišao je i pogledao sve klubove koji se takmiče pod našim okriljem, sve kadetske i omladinske ekipe. To je na tako niskom nivou, poražavajuće! U narednom periodu održaćemo sastanak sa trenerima. Evo jedan primjer: nijedna ekipa u Crnoj Gori nema viseću loptu za udaranje glavom. Onda je sve jasno. Većina ekipa nema ni prepreke, prepone, štapove, čunjeve, kapice... A da ne pričamo o nekim većim količinama lopti. To je poražavajuće i u narednom periodu vidjećemo i sa Nikom Raičkovićem, našim glavnim čovjekom u trenerskoj školi, da se razradi plan i program rada sa mlađim kategorijama. Ono što je evidentno jeste da su nam te mlađe selekcije fizički, ili da tako kažem trkački, slabije od ostalih. Ajde, mogu da razumijem da su u tom segmentu ispred nas Njemačka, Engleska i Francuska, ali naše selekcije su u zaostatku i za ekipama iz okruženja, što ne bi trebalo da bude. Mislimo da taj rad sa mlađim kategorijama treba popraviti. Treba ga mnogo, mnogo popraviti.

Činjenica je da je FSCG pomogao klubovima na razne načine, uslovi su neuporedivo bolji nego kad su stasavali Savićević, Mijatović, braća Brnović...

- Bolji su uslovi, neuporedivo bolji, ali se mnogo manje igra. Oni dođu, odrade trening i to je to. Ja sam i pored treninga, kao i svi iz moje generacije, i Brnović, i Janović, i Mugoša..., svi smo igrali lopte ispred zgrade. Svi! Oni što su trenirali košarku igrali su ispred zgrade košarku, a mi što smo trenirali i voljeli fudbal, igrali smo fudbal. To je razlika kako je bilo nekad, a kako je sad. Prije su bili slabi uslovi, sjećam se na Cvijetinom brijegu je bila tolika prašina da nam je poslije treninga pljuvačka bila žuta od prašine. Sad je to sve bolje, ali djeca više ne igraju na poligonima ili ispred kuće... Na Poligonu malih sportova sada niko ne igra, a prije nisi mogao da dođeš na red. Sad imaš mjesta kad hoćeš i gdje hoćeš, niko ne igra.

Ranije je ulica bila najbolji filter kvaliteta...

- Sto odsto! Sada postoje školice fudbala, vidim da je dosta ljudi protiv tih školica, ali ja kažem - bolje i to nego ništa. Bolje da djeca idu u te škole fudbala, barem igraju i nauče ponešto. A da nema toga, šta bi bilo? Ne bi bilo ništa! U narednom periodu fokusiraćemo se na te probleme. Donijeli smo odluku da u timu moraju da budu dva igrača ispod 21 godine, da bismo trgnuli klubove, da počnu da se bave mlađim kategorijama. Da nismo donijeli tu odluku, da je samo jedan igrač ispod 21 godine, ne bi igrao nijedan. Možda bi u tri kluba bio po jedan igrač, možda bi ukupno igralo četiri ili pet igrača. U ostalim klubovima ne bi igrao nijedan. Da izuzmem Budućnost, Sutjesku, OFK Titograd i Zetu, ostalih pet-šest klubova bili bi “dom staraca”.

To bi trebalo da bude injekcija razvoja mlađih kategorija, s obzirom na to da u Evropi i svijetu mladići sa 17 godina postaju vrhunski fudbaleri, te da ste i Vi i ostali veliki talenti u SFRJ dobijali šansu sa 16, 17 ili 18 godina.

- Imate trenera koji kažu - da ne izgore. Imate i takvih filozofa kod nas. Uzmite Sutjesku za primjer - prošle godine je odigrala četiri međunarodne utakmice, dvije u kvalifikacijama za Ligu šampiona i dvije u kvalifikacijama za Ligu Evrope i nijedan igrač ispod 21 godine nije počeo utakmicu. Nijedan! Znači, da ne bi ni u domaćoj ligi počinjao nijedan. Sve se totalno promijenilo. Sjećam se kad je Sutjeska ušla u jugoslovensku ligu, imala je četiri igrača izvan Nikšića. To su bili Kuzeljević, Tupajić, Mojaš i Jocić. Četvorica. Ostali su svi bili iz Nikšića. Giljen, Bakrač, Bajović, Marušić, Medin, Peco Rakojević, Bajčeta, Brajan Nenezić. Dakle, okosnica igrača bila je iz Nikšića, a sad je okosnica izvan Nikšića. Sve se poremetilo. A mi se borimo da mlađi igrači ipak dobiju šansu. Liga nam je takva kakva je, bolje je ulagati u mlade igrače, nego u neke stare, koji se ne mogu ni prodati.

Čini se da je klubovima važnije da trenutno uzmu novac od kvalifikacija za Ligu šampiona, nego da stvaranjem mladih igrača dugoročno zarade neuporedivo više?

- To je lijepa suma novca, sad je to oko 800 hiljada eura i ja shvatam klubove koji to jure. Ali, šta ako ne uzmu prvo mjesto i taj novac? Do čega to dovodi? Onda ste promašili sezonu, zadužili ste se, a mladim igračima zatvorili ste put ka prvom timu. Evo primjer Budućnosti - ako ne uzme titulu, šta je uradila? Dovela je tri-četiri starija igrača, a malog Bakića zatvorila, Sekulića pustila, i malog Brnovića pustila... Ne znam, to su sve neke, po mom mišljenju, nelogične stvari. Ali, to su ljudi koji rade u klubovima, koji vode klubove i imaju neku svoju viziju. Ja to poštujem, ali moje mišljenje je drugačije.

Da li je problem pritisak uprava da se napravi rezultat?

- Ne znam, ima tu svega, i pritiska navijača. Mi mislimo da su odluke koje smo donijeli dobre za crnogorski fudbal i istrajaćemo na njima. Trudićemo se da pomognemo klubovima koji budu prihvatali te naše ideje, oni mogu da računaju na našu pomoć. Jer, evidentno je da je u većini klubova u Crnoj Gori slab rada sa mlađim kategorijama, iako se mi kao savez trudimo i pomažemo, a pomagaćemo i dalje. Ali, oni moraju da shvate da bez rada sa mlađim kategorijama nema ni napretka crnogorskog fudbala.

Nezahvalno je o tome govoriti sa mjesta predsjednika FSCG, ali ima li u Crnoj Gori nekih pozitivnih primjera, da se neko odlučuje da gurne mladog igrača, da mu pruži priliku?

- Sve zavisi od toga kako situacija nametne. Ne radi se planski, da se sistematski planira dugi niz godina. Jer, primjetno je da se dosta mijenja rukovodeća struktura u klubovima, imate i klubove koji su bili prinuđeni i stavili sve mlade igrače, a imate i drugačije primjere da gdje ima para i gdje je nekada bila plejada mladih igrača, sada ih nema. Dakle, sve je individualno i stvar neke slučajnosti.

San svih generacija crnogorskog fudbala je plasman na neko veliko takmičenje, baš kao što je to san i A reprezentacije. Koja bi od mlađih selekcija to najprije mogla da ostvari?

- Mi smo nekoliko puta bili blizu odlaska na veliko takmičenje i sa seniorskom reprezentacijom, i sa generacijom Bakića i Đorđevića, bili su pet minuta do završnice Evropskog prvenstva za omladince. Mlada reprezentacija je isto jednom bila blizu. Evo sad se promijenio format odlaska na Evropsko prvenstvo za mlade, za U21 selekciju, tako da mislim da ova generacija ima realne šanse da uđe u borbu za drugo mjesto sa Kazahstanom, Farskim Ostrvima, Makedonijom i Izraelom. Ipak su Španci neprikosnoveni, ali mislim da imamo velike šanse da budemo drugi, a drugi ide u baraž, što je veliki stimulans, kako za selektora, tako i za igrače. Da mogu i preko drugog mjesta kroz baraž da odu na Evropsko prvenstvo.

Uvijek je bila priča da Crna Gora ima talenata, ali je problematičan rad. Ima li Crna Gora u fudbalu dovoljno talenata i u ovom trenutku?

- Mislim da ima talenata, ali vraćam se na priču s početka intervjua - problem je rad sa mlađim kategorijama i malo igranja ispred kuće, ispred zgrade, kao što smo mi igrali, na livadama, na poligonima.

Možda malo više ljubavi za fudbal?

- Ima ljubavi, ali možda ne dovoljno i možda ne onoliko koliko smo mi imali u naše vrijeme. Ali, suština je da mora malo da se popravi rad sa mlađim kategorijama - kaže Dejan Savićević.

ZA MLADOG IGRAČA NAJBITNIJE JE DA IGRA, DA NE PRAVI GREŠKU PRILIKOM IZBORA KLUBA

Nekada se znao put mladim, talentovanim igračima iz Crne Gore - išlo se u Budućnost, iz Budućnosti u Zvezdu ili Partizan, odatle u veće evropske klubove. Nekada je, međutim, tako bilo i sa zagrebačkim Dinamom, koji je sada skratio taj put, pa direktno prodaje igrače evropskim velikanima i to za ogromne iznose. Kako bi sada trebalo da izgleda idealni razvojni put talentovanog crnogorskog igrača?

- Dinamo najbolje radi transfere, Mamić je imao hrabrost i nije padao pod uticaj velikih klubova, nego odredi cijenu od, recimo, 25 miliona. Ako hoćeš da platiš u redu, ako nećeš slobodan si i doviđenja. Znači, držao je cijenu svojim igračima i mislim da je pogodio, jer su se kasnije svi ti klubovi privikli na te cijene. A očigledno je da su ti igrači imali i kvalitet. To je pokazalo i Svjetsko prvenstvo. Zvezda se sad malo podigla, nastupi u Ligi šampiona podigli su cijenu i njenim igračima, tako da i oni rade dobro.

- E sad, koji je put za naše igrače? Mislim da bi, kao i u moje vrijeme, trabali da idu ili u Zvezdu, ili u Partizan, ili u Dinamo. Ali, ono što sam primijetio kod naših igrača je da svi oni koji su pošli u Zvezdu ili Partizan, misle da je tamo kraj. Nisu shvatili da je to samo jedna stepenica ka „putu u raj” - kako je volim da kažem - gdje obezbijedite i sebe i familiju. Nego, oni se zaustave u Beogradu, zadovolje se time i misle da je završena sva fudbalska priča. Bilo je dosta takvih primjera, a bilo je i primjera igrača koji su otišli vani i promašili klubove. Tu prije svih mislim na Bakića i Đorđevića, pa i mali Aleksandar Boljević tek u posljednjih godinu i po dana ima priliku da igra i vidi se koliko je napredovao. Jer, ako ne igraš, nema napretka. Vidim da je i Đorđević sad ponovo počeo da daje golove, igra. Pa i Vešović je lutao dok se nije skrasio u Rijeci i odigrao vrhunski, prodao se, a sad isto igra dobro u Legiji. Za mladog igrača najbitnije je da igra, da ne napravi pauzu kao što su pravili određeni mladi igrači, gubili se, pa traže sebe, pa možda pojedini i dan danas traže sebe. Velike su pare i ja ih razumijem na neki način, jer nekoliko igrača su po odlasku iz Crne Gore, kad su preskočili Zvezdu i Partizan, napravili ugovore za poštovanje i normalno je što su postupili tako. Ali, nažalost, u karijeri su stagnirali - kaže Savićević.

MOTIVACIJA I KAZNE DA BI SE FORSIRALI MLADI IGRAČI

FSCG na sve načine pokušava da motiviše ili natjera klubove da mladim igračima pruže veću šansu.

- U mlađim selekcijama, omladinskoj i kadetskoj, prekidamo Ligu na polusezoni, nakon 15 kola napravi se podjela na A i B ligu da bi bolje ekipe imale što više jačih i kvalitetnijih utakmica, a ove manje kvalitetne da ne bi gubile volju za igru. Eto, i to smo napravili. Napravili smo i da ako neka ekipa ne nastupi u ligi, seniori gube od tri do devet bodova. Sve zbog toga da bismo vrhuške klubova prisilili da razmišljaju o mlađim kategorijama. Jer, oni ne pođu na utakmicu, boli ih briga hoće li biti kažnjeni. Ali, kada im kaznimo i seniore, onda je to već druga stvar. Evo, Dečić sada u Drugoj ligi ima minus tri boda, a sa ta tri boda vjerovatno bi mogao da se domogne baraža. Ovako - ne. E sad klubovi paze da imaju i doktore, više se bave mlađim kategorijama. Prije nisu udarali na trag da li će im ekipa otići i odigrati utakmicu ili neće. Sada je mnogo, mnogo bolje sa tog aspekta - ističe predsjednik FSCG.

( Aleksandar Vučković )