Krivokapić kupio državni stan od 110 kvadrata za cijenu parking mjesta

Dugogodišnji predsjednik Skupštine Crne Gore i lider Socijaldemokratske partije Crne Gore Ranko Krivokapić postao je prije 18 godina vlasnik stana na ekskluzivnoj lokaciji u Starom gradu u Kotoru, koja ga je u najskupljoj računici koštala nešto preko 30 eura po kvadratu.

Taj stan je prethodno bio svojina državne kompanije Luka Kotor u kojoj je Krivokapić svojevremeno radio.

To pokazuje dokumentacija Uprave za nekretnine koju su “Vijesti” dobile na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama. Iz dokumentacije nije jasno po kojoj tačno cijeni je Krivokapić postao vlasnik 110 kvadrata stambenog prostora u staroj kamenoj kući na adresi Stari grad 309, jer su odstupanja moguća zbog inflacije i mogućih kamata, ali računice govore da je cijena bila od oko 1.500 eura do oko 3.600 eura.

Lider SDP-a nije odgovorio na pitanja "Vijesti" o ovoj kupovini državne imovine koja su mu "Vijesti" poslata prošle nedjelje, indirektno poručivši da je sve bilo po zakonu.

"Poštovani gospodine Lukoviću, odgovore potražite u Luci Kotor kod gđe (Snežane) Jonice, a ako je bilo šta bilo suprotno zakonu i otkup i rekonstrukcija stana, neka gđa Jonica dostavi dokumentaciju svom partijskom drugu Aleksi Bečiću i neka podnesu krivične prijave", jedini je odgovor koji je "Vijestima" proslijeđen preko Medijskog pula SDP-a.

Jonica, koja je sekretar Luke Kotor je nedavno na Fejsbuku nagovijestila da sumnja u način na koji je Krivokapić kupio nekretninu u Starom gradu.

Počelo se sa 74 kvadrata

Dokumentacija do koje su "Vijesti" došle iz kotorskog katastra pokazuje da je Ranko Krivokapić, tadašnji rukovodilac Pravnog sektora JP Luka Kotor iz Kotora, 6. juna 1997. sklopio "Ugovor o kupovini stana u više rata".

Riječ je o stanu ukupne površine 74, 25 kvadrata na drugom i trećem spratu stare kamene zgrade na adresi Stari grad 309 u Kotoru, u vlasništvu te državne komapnije, a u kojem je Krivokapić već živio i u kojem je on stekao stanarsko pravo.

Njegov zahtjev za otkup stana tada je prihvaćen, pa je tadašnji izvršni direktor JP Luka Kotor Nikola Konjević (DPS) sa svojim radnikom Rankom Krivokapićem 6. juna 1997. sklopio kupoprodajni govor, pozivajući se na rješenja iz tada važećeg Zakona o etažnoj svojini i odluku Upravnog odbora JP Luka Kotor iz 1992.

"Ugovorne strane su saglasne da je kupoprodajna cijena stana... 16.023 dinara, otplata na 35 godina, odnosno 420 rata. Kupoprodajna cijena iz stava 1 ovog člana obračunata je na osnovu zakona, procjenom Javnog stambenog preduzeća Kotor od 3. juna 1997. i uvjerenjem o pravu na otkup od 3. juna 1997",stoji u članu 2 ugovora.

Prema zvaničnom kursu Narodne banke tadašnje SRJ, jedna njemačka marka vrijedjela je 3,5 tadašnjih dinara, što znači da je Krivokapićev stan od 74 kvadrata u srcu Starog grada (između katedrale Svetog Tripuna i Pjace od salate), procijenjen na samo 4.578 maraka (2.348 eura u današnjoj potivvrijednosti).

Ugovor precizira da mjesečna rata koju Krivokapić treba da državnoj firmi u kojoj je radio plaća za stan iznosi 38,15 dinara (5,6 eura u današnjoj protivvrijednosti).

Prvu ratu kupac je morao uplatiti u roku od pet dana od upisa ugovora o kupoprodaji u javne knjige, a svaku sljedeću najdalje do 10. u mjesecu za tekući mjesec.

Priloživši ugovor i uplatnicu od 38,15 dinara kao dokaz da je izmirio prvu ratu, Krivokapić se dvije nedjelje kansije, 20. juna 1997. knjiži kao vlasnik do tadašnjeg stana Luke Kotor.

Tada ga je više koštala taksa za uknjižbu koju je platio Direkciji za nekretnine Crne Gore (50 dinara – 7,32 eura) nego što mu je iznosila prva rata za kupovinu stana.

Priča se, međutim, ne završava u ljeto 1997. kada je Krivokapić – rukovodilac Pravnog sektora državne firme Luka Kotor i poslanik SDP-a u Skupštini tadašnje zajedničke države SR Jugoslavije, a njegova partija nedugo potom nakon rascjepa u jedinstvenom DPS-u, ulazi u dugogodišnji politički savez sa krilom DPS-a koji predvodi Milo Đukanović.

Krajem 2000. Krivokapić sa preduzećem Luka Kotor d.d. u većinskom vlasništvu Opštine Kotor i države Crne Gore, sklapa novi "Ugovor o kupoprodaji stana – plaćanjem odjednom".

Taj ugovor koji su potpisali Krivokapić i tadašnji direktor Luke Kotor Mladen Lučić (SDP), poziva se na Krivokapićevo pravo iz člana 4. Ugovora iz 1997. da umjesto na rate, kompletan iznos za kupovinu te nekretnine Krivokapić izmiri odjednom.

Tada se uz već prodati stan od 74 kvadrata na drugom i trećem spratu zgrade u Starom gradu, a na koji se lider SDP uknjižio 1997., u ugovor uvodi i dodatna nekretnina - "cjelokupno potkrovlje – tavan od cca 36 metara kvadratnih zgrade broj 309" u Starom gradu.

"Ugovorne strane su saglasne da preostali iznos kupoprodajne cijene iznosi 2.657,90 DEM (1.363 eura u današnjoj protivvrijednosti)", piše u članu 4. Ugovora, uz napomenu da na osnovu njega kupac (Krivokapić) stiče „pravo uknjižbe vlasništva i raspolaganja stanom i potkrovljem-travanom, brisanje hipoteke i daljeg prisustva i učešća prodavca (Luke Kotor D.D.) na osnovu potvrde da je kupoprodajna cijena isplaćena."

Tu nastaje problem sa računicom koja čini nejasnim koliko je na kraju Krivokapića koštala atraktivna nekretnina.

Krivokapić je do 2. oktobra 2000. kada je sklopio novi ugovor morao da izmiri ukupno 40 mjesečnih rata od po 5,6 eura, što je ukupno 224 eura, a njegove ukupne obaveze po ugovoru iz 1997. bile su 2.348 eura.

To znači da je u momentu sklapanja novog ugovora 2. oktobra 2000. Krivokapić Luci Kotor bio dužan još preko 2,1 hiljadu eura i to za nekretninu koja nije uključivala dodatnih 36 kvadrata potkrovlja zgrade. Prema cijeni u ugovoru koji je potpisao sa Lučićem od 1.363 eura, izvodi se računica da je Krivokapića kompletna nekretnina od 110 kvadrata u srcu Starog grada koštala samo 12,4 eura po kvadratu.

Krivokapić nije odgovorio na pitanja "Vijesti" koliko je ukupno rata isplatio do momenta sklapanja ovog ugovora u oktobru 2000., kako mu je državna firma kojom je rukovodio njegov partijski drug tada mogla prodati i nekretninu koja se ne pominje u originalnom ugovoru iz 1997. (potkrovlje od 36 kvadrata), te koliko se od ukupnog iznosa njegove obaveze od 1.363 eura koji mu je Lučić obračunao tada odnosi na stan od 74 kvadrata, čije je plaćanje počeo u ratama nepune četiri giodine ranije, a koliko na potkrovlje koje mu je tada dodato u pazar.

Lider SDP-a se kao jedini vlasnik spornih nekretnina bez ikakvih tereta uknjižio 27. novembra 2000. rješenjem Područne jedinice Kotor Direkcije za nekretnine Crne Gore, koje potpisuje njen tadašnji načelnik Vesko Jovićević.

U slučaju da je Krivokapić otplatio u međuvremenu i prethodne rate po prvom ugovoru, to bi značilo da ga je sveukupna kupovina koštala oko 3.600 eura.

Eloksirana bravarija na srednjovjekovni objekat

Krivokapić je potkrovlje zgrade u Starom gradu koja prema analizama stručnjaka, "spada među najvrednije objekte srednjovjekovne arhitekture u Kotoru", "oplemenio" eloksiranom bravarijom i roletnama.

On nije odgovorio ni na pitanje "Vijesti" da li smatra da je na taj način doprinio narušavanju ambijentalnih vrijednosti Starog grada kao dijela područja Svjetske prirodne i kulturne baštine pod zaštitom UNESCO-a i zašto je to uradio.

"Vijesti" su lidera SDP pitale da li sve što se događalo u vezi s kupovinom i načinom na koji je raspolagao vrijednom nekretninom u srcu Starog grada smatra moralnim i ispravnim postupanjem sebe kao nekadašnjeg rukovodioca u državnom preduzeću čiju je nekretninu kupio, odnosno kasnije državnog funkcionera i političara koji se javno zalagao protiv pohare državne imovine i devastacije prirodne, kulturne i istorijske baštine Crne Gore.

( Siniša Luković )