Srđan Dinčić: Kad sam došao u svoj grad, svi su pobjegli

4660 pregleda1 komentar(a)
Neposrednost i direktan kontakt ključni: Srđan Dinčić u kvizu Stolice, Foto: O2
03.05.2019. 12:24h

Od kad je krajem 2017. počeo da se emituje na televiziji O2, kviz “Stolice” koji vodi srpski stend ap komičar Srđan Dinčić sve više je privlačio pažnju publike svojim konceptom drugačijim od sličnih formata. Naime, voditelj je posjećivao gradove u Srbiji i na “usijanim” stolicama na trgovima postavljao pitanja takmičarima koje bi pronašao usput. Takmičari su bili u prilici da osvoje novac ako odgovore na devet pitanja, uz dozvoljene dvije greške i pomoć iz publike ili putem telefona. Kviz karakteriše opuštena atmosfera, pa se voditelj često raspriča sa učesnicima i van pitanja koja mora da mu postavi, dok sjedeći na nekom gradskom trgu polako okupljaju znatiželjnu publiku oko sebe.

Kako konceptom, tako i Dinčićevom harizmom i neposrednošću formata, “Stolice” su postale jedan od omiljenih kvizova kablovskoj televiziji i taman kad se očekivala nova sezona došlo je do prestanka saradnje između TV 02 i Dinčića, a iznenađujuću vijest je prvi u javnost prošlog mjeseca iznio nekadašnji voditelj TV Prva Ivan Ivanović. I dok se “Stolice” trenutno repriziraju na O2, Dinčić je takođe potvrdio da neće kviz neće nastaviti život na istom mjestu, ali da se nada da hoće negdje drugdje.

O tome, svojim iskustvima u emisiji, ali i stend ap karijeri Dinčić je pričao za “Play”.

Zašto su “Stolice” odjednom prekinute, da li su ukinute ili postoji plan da se nastave? Zašto bi jedan kviz uopšte bio ukinut?

Nažalost O2 je odlučila da prekine snimanje kviza „Stolice“ i za sada je jedino sigurno da se na toj televiziji neće emitovati nove epizode. Publika je zavoljela ovaj kviz, pogotovo djeca, tako da se nadam da će on svoj život uskoro nastaviti na nekoj drugoj televiziji, pa da mogu da kažem da skitam ne samo po gradovima, nego i po televizijama. A zašto bi jedan kviz uopšte bio ukinut? E to je već pitanje iz treće, najteže, kategorije.

U emisiji ste posjećivali razne gradove, da li svaki sa sobom nosi svoju priču i određenu vrstu učesnika i publike? Gdje ti je bilo najzanimljivije?

Svaki grad je priča za sebe, a osjetna je razlika u mentalitetu na primjer u vojvođanskim mjestima gdje su ljudi nekako hladniji i suzdržani za razliku od juga Srbije gdje su otvoreniji, neposredniji... Ne bih mogao da izdvojim gdje je bilo najzanimljivije, ali je sigurno najteže bilo u gradu u kome živim, Sremskoj Mitrovici. Kada inače šetam ulicama Mitrovice svaki drugi sugrađanin me pita kad ću sa „Stolicama“ da dođem u naš grad da i oni zarade neke novce... A onda kada sam se pojavio sa stolicama, svi se dali u bijeg kao da je kuga došla.

Kako je imati direktan kontakt sa učesnicima, bukvalno ih pozivati na učešće, jer nije vrsta kviza gdje ti produkcija to isporuči, kakva si sve iskustva imao?

Neposrednost, faktor iznenađenja i direktan kontakt sa učesnicima su zapravo osnova kviza „Stolice“. U početku dok ljudi još nisu bili sasvim upućeni što ja to radim sa dvije stolice na ulici nije bilo baš lako pronaći takmičare. Kasnije kada se kviz „zavrtio“, oni su mene jurili. Naravno i tada je bilo onih koji su bježali kao da imam boginje. Neki stvarno imaju paničan strah od kamera. Ili od mene. Ali tješim se da je od kamera.

Kako si počeo da se baviš stend apom, što te privuklo najviše tome?

Od malena sve što mislim govorim kroz humor, a kada sam saznao za stand ap komediju vrlo brzo, nakon dva ili tri pokušaja, shvatio sam da je upravo ta scenska forma „ambalaža“ u koju želim da pakujem svoje stavove i razmišljanja. Kod stend apa mi se najviše dopada što si isključivo sam zaslužan za rezultate koje postižeš. Ili ne postižeš. Sam pišeš, sam si na sceni... Ako škripi, nema opravdanja, ti si kriv. Ne može poštenije i iskrenije.

“Stolice” su, između ostalog, reklo bi se poznate i po većoj dozi spontanosti u odnosu na slične formate. U emisiji si sigurno u nekim navratima bio i primoran da improvizuješ. Koliko dozvoljavaš sebi u stend apu improvizaciju?

„Stolice“ su potpuna improvizacija, samo su pitanja pripremljena, sve ostalo se dešava na licu mesta i nepredvidivo je. U stend ap komediji obožavam da improvizujem i dobar dio mojih nastupa je razgovor sa publikom. To je jedna od ljepota ove vrste komedije, mogućnost interakcije sa publikom. Mislim da je vrlo važno da publika sa stend ap nastupa izađe bez utiska da ih je od izvođača dijelio onaj četvrti nevidljivi zid.

Možemo li očekivati neki nastup u Crnoj Gori, je li bilo poziva? I da li znaš i pratiš nekoga od stend ap komičara iz naše zemlje?

Moram da priznam da nisam nešto upućen u zbivanja na crnogorskoj stand ap sceni... Znam da nastupaju Andrija Dabanović i Marko Puljiz. Andrija me je nedavno i pozvao na festival koji organizuju u Podgorici, ali nažalost zbog gustog rasporeda sa snimanjima nisam mogao da dođem. Nadam se da se uskoro vidimo i u Crnoj Gori, sad već baš dugo nisam bio, nema smisla, nismo preko svijeta...