Jedan klub i jedan grad: Ljubav koja traje četvrt vijeka
Vladimir Milačić, šef stručnog štaba odbojkašica Luke Bar i najdugovječniji trener u jednom crnogorskom klubu, u razgovoru za “Vijesti”
Aleks Ferguson je vodio Mančester junajted punih 26 godina, Arsen Venger je bio trener Arsenala 22 godine. Patris Kanaje je šef stručnog štaba rukometaša francuskog Monpeljea od 1994. godine, Greg Popovič je na klupi San Antonija neprekidno od 1996. godine. Legendarni trener Oksera Gi Ru je proveo čak 44 godine na klupi...
Dosta je primjera u svijetu sporta gdje treneri najveći dio karijere (neki čitavu karijeru) vežu za jedan klub. U Crnoj Gori je rijetkost da trener nekog prvoligaša u kolektivnim sportovima ostane više godina na klupi.
Trenutno pozitivni primjeri su Dragan Adžić, koji je na klupi u ŽRK Budućnost od januara 2010. godine, i Vladimir Gojković, trener Jadrana u posljednjih sedam godina.
“Najdugovječniji” trener nekog kluba u crnogorskom kolektivnom sportu je trener odbojkašica Luke Bar, Vladimir Milačić, koji je na klupi popularnih “sirena” uzastopno punih 17 godina (svih 13 u nezavisnoj državi)! Milačić je sa prekidima, dvije decenije bio trener Luke Bar, četiri sezone je radio kao pomoćnik, a jednu je samo brinuo o mlađim kategorijama...
"Brzo je prošlo tih 25 godina", prvi je komentar Vladimira Milačića na početku razgovora za “Vijesti”.
Čovjek sa najdužim stažom u ŽOK Luka Bar je sa barskim klubom osvojio 17 trofeja u Crnoj Gori, 10 titula i sedam pehara u Kupu (pet duplih kruna), a više od njega ih trenutno ima samo sada već legendarni rukometni trener Dragan Adžić.
"Ostaje mi žal za trofejima kojima smo bili blizu da ih osvojimo, a nismo", kroz osmijeh će Milačić.
"Neke smo propustili da osvojimo, a neke su druge ekipe zaslužile da osvoje, jer su bile bolje. Sve u svemu, tih 17 trofeja izgledaju kao fin uspjeh", nastavlja Milačić.
Milačić je i u bivšoj državnoj zajednici sa Srbijom imao uspjeha, jer je Luka Bar dva puta stizala do finala Kupa SR Jugoslavije, 1998. i 2002. godine, ali je oba gubila od tada neprikosovenog Jedinstva iz Užica.
"Naše prvo finale Kupa je bilo prvo finale koje je igrao jedan crnogorski odbojkaški klub. Nakon toga su finala igrali i osvajali odbojkaši Budućnosti i Budvanske rivijere.
Ističe da je Žarko Stajović je rodonačelnik ženske odbojke u Crnoj Gori.
"Tu priču je počeo 1986. godine, koji je Mornar preveo u Luku Bar i to je pokazalo kao jako dobar potez".
Kako kaže, u klub ga je kao trenera doveo tadašnji predsjednik Drago Rajković.
"Najduža i najbolja saradnja mi je bila sa aktuelnim predsjednikom Nenadom Vujanovićem, sa kojim sarađujem više od 10 godina. Jako veliku zahvalnost, kao kompletan klub, dugujemo i pokojnom Petrašinu Kasalici, koji je imao pravu vizuju razvoja kluba. Nikad nije pravio probleme oko ničega što je trebalo za ekipu. Svi ljudi koji su rukovodili Lukom Bar su imali osjećaja za žensku odbojku", ističe Milačić, koji je, inače, i sam zaposlen u kompaniji Luka Bar.
Za 25 godina rada u klubu, od čega 20 kao prvi trener, Milačić je imao priliku da radi sa skoro svim najboljim crnogorskim odbojkašicama.
"Mnogo je ozbiljnih igračica izašlo iz Luke Bar u protekle skoro tri decenije, a neke su dostigle baš visok nivo. Prva je bila Jelena Rajković, 81. godište, koja je bila juniorska reprezentativka Jugoslavije. Nakon nje Maja Stanić, 83. godište, prva djevojka koja je iz našeg kluba otišla u Sjedinjene Američke Države i tamo završila školovanje. Poslije ih je bilo veoma mnogo. Onda ide godište koje je, sigurno, najbolje u istoriji crnogorske odbojke - 85/86, koje je bilo drugo na kadetsko-juniorskom prvenstvu Jugoslavije, i jedina ekipa među prve četiri koja nije imala nijednu djevojku van svog grada. Sve su bile iz Bara. Iz te generacije su najbolje karijere napravile Silvija Popović (eks Radović), libero Srbije, koja je osvojila zlato na Svjetskom prvenstvu, igrala finale Lige šampiona, i Marija Pavlović, koja je sa Peruđom osvojila Ligu šampiona. Tu su bile i Goga Kovačević, koja je isto završila fakultet u SAD, bila je birana u najbolju postavu konferencije u takmičenju Univerziteta, te Dubravka Stojanović, koja je igrala Ligu šampiona. Iz generacija 88/89. se ističu Tanja Bokan, koja je napravila sjajnu karijeru, stigla i do Japana, zatim Nikoleta Pavlović, koja je igrala Ligu šampiona, zatim Marija Milović, koja je isto igrala Ligu šampiona, i osvojila Kup Francuske. Danas imamo, recimo, Nikoletu Perović, koja je ove sezone najbolji poenter ovogodišnjeg CEV kupa".
To što je veoma mnogo ozbiljnih igračica izašlo iz kluba, Milačić smatra svojim najvećim uspjehom.
"Učestvovao sam u radu sa velikim brojem djevojaka koje su kasnije napravile veoma ozbiljne karijere. Interesantno je da su neke direktno iz našeg kluba pošle u klubove koji su igrali Ligu šampiona. Jako puno igračica iz Luke Bar je proglašeno za najbolju igračicu Crne Gore, ali kada bih sad sve to nabrajao... To su stvari koje niko nije mogao ni da sanja prije 20 godina. Jer, muška odbojka je kod nas počela poslije rata, pa je po individualnim uspjesima tu negdje sa ženskom odbojkom, koja je najmasovniji ženski sport, svako je igra. Ponavljam, neke djevojke su dotakle sami vrh piramide svjetske odbojke. Čak mislim da je ženska odbojka kao sport koji je sigurno najviše napredovao u Crnoj Gori, jer je sve počelo tek 1986. godine, a poslije 20 ili 30 godina imamo djevojke koje su po individualnim uspjesima negdje u rangu Gorana Vujevića, Veselina Vujovića, Dejana Savićevića, Žarka Paspalja...", smatra Milačić, koji je u dva navrata bio i selektor Crne Gore.
Milačić se, interesantno, nikada kao trener nije oprobao u drugoj sredini, a to objašnjava sljedećim riječima...
"Meni je sudbinski, poslovno i privatno sve bilo vezano za Bar i firmu Luku Bar. Imao sam prije nekoliko godina sve maltene završeno da odem u jedan klub iz Srbije, a imao sam još jednu baš ozbiljnu ponudu i prije par godina, ali nisam otišao. Razbio sam se zbog neizvjesnosti. Pošto sam prvo sam igrao odbojku, pa sam sad trener, ljudi misle da su tu neke pare. Ali, nije tako. Jako je neizvjesna ta trenerska sudbina, i nisam nešto bio za to da rizikujem, iako bih se uvijek mogao vratiti kući. Nadam se da ću dočekati penziju u Baru".
Igračku karijeru je proveo u Mornaru, Budućnosti, Avali (Budvanska rivijera) i Mostaru.
"Sa Mostarom sam bio četvrti u ligi SFRJ Jugoslavije. To je bio bio vrhunac moje karijere. Jedino žalim što se tiče igračke karijere što nisam pošao da igram vani. Što se tiče trenerske ne. Lijepo mi je ovdje, radimo fino, pošteno, igra se i dalje odbojka, nadam se da će i dalje".
Najteže je najjednostavnije. Važno je s kim se upoređujemo. Tim je iznad svega, nikad pojedinac. I strogo je zabranjeno loptu udarati nogom, naveo je Milačić nekoliko fraza i pravila koje uvijek koristi u radu sa ekipom
Ove sezone do titule uz dva izgubljena seta
Luka Bar je ove sezone doživjela samo jedan poraz, i to u finalu Kupa Crne Gore protiv Galeba. Finalnu seriju plej-ofa je dobila 3-0 protiv Morače, sa tri maksinalne pobjede, a u čitavom prvenstvu su izgubile svega dva seta.
"U odnosu na prošlu sezonu, otišle su tri djevojke iz postave, Milana Rovčanin, koja je dvije godine bila najbolji igrač lige, Mirjana Rosić je zbog posla završila karijeru, te Angelina Slankamenac. Došla je Milena Burzanović, pravi kapitalac, a neke djevojke su prekomandovane iz mlađih kategorija", rekao je Milačić, ističući da je Tamara Vukoslavčević (2003. godište) najmlađa u timu, a najstarija Danijela Barjaktarović (1996).
"Sve djevojke su odradile ono što smo tražili od njih. Radili smo dobro, odgovorno, pošteno. U finalu Kupa je Galeb odigrao nevjerovatan meč, i zasluženo osvojio trofej. U prvenstvu je bilo po planu, u finalu smo igrali sa dosta pojačanom Moračom, koja je zaslužila finale, ali mi smo odigrali bolje te finalne utakmice i zasluženo osvojili titulu", zaključio je Milačić.
( Saša Jončić )