"Sve ostalo je najbolje da zaboravimo...”

Taman uzeh da se obratim - nadasve uljudno, kako mi i priliči - uvaženom čika Svetislavu Gavrovome Popoviću - dekanu Arhitektonskog fakulteta u Podgorici, a ujedno i predsjedniku Savjeta za reviziju planskih dokumenata - i to otvorenim pismom - a po pitanju nekih vrlo interesantnih momenata koje sam uočio u Izvještaju o izvršenoj reviziji Nacrta Prostorno urbanističkog plana Opštine Kotor - proknjiženom 21. marta - odnosno u Izvještaju o izvršenoj reviziji korigovanog - molim vas - Nacrta Prostorno urbanističkog plana Opštine Kotor - proknjiženom 4. aprila - a sve u svjetlu činjenice, naravno, da je šjor Vladimir Jokić - najmlađi kapetan Komunitadi kotorske u njenoj milenijskoj povijesti - razriješen dužnosti - kao i činjenice da se paralelno - bez obzira na Jokićevo, u suštini vrlo otužno razrješenje - odvijaju stanovite aktivnosti na izradi i usvajanju, kako rekoh, Prostorno urbanističkog plana Opštine Kotor...

Kad li...

Zvoni (moj novi) fone (smartphone - od milja)...

Jeste li vidjeli, veli, kako je onaj - kako mu bješe ime falim te Bože - otpozdravio na vašu zdravicu od prošle subote?

Podsjetiću vas, rekoh, da sam tekst koji je objavljen na ovom istom svetom mjestu prošle subote - završio, nimalo slučajno, ovim pasusom:

“Činjenica je, dakle, da su žena/majka i sin stajali nad grobom muža/oca, negdje na obodu Skadra, u neveselo proljeće 1913. godine - i da je taj tragični, vrlo upečatljivi, arhetipski prizor ovjekovječio fotograf Samson Černov. Sve ostalo je najbolje da zaboravimo...”.

Posljednjom, mudrom rečenicom - Sve ostalo je najbolje da zaboravimo - stavio sam točku na tu pričicu o flagrantnom preinačavanju povijesnog dokumenta - u ime “simbolike” - nakon što sam vrlo precizno obrazložio svoj stav. Pokušao sam zapravo da ukažem “autoru” te preinake - dobronamjerno, nadasve - na nepobitnu činjenicu - na nepobitnu činjenicu, molim vas - da je pogriješio - da je napravio neoprostivu grešku. Preinačavanje povijesnih dokumenata je neoprostivo, nadam se da se slažemo oko toga?

Slažemo se, naravno...

Valjda svi znamo, nastavih - valjda zna i Draško Đuranović - da povijesna znanost počiva isključivo na autentičnim povijesnim dokumentima. Bogu - a i ljudima, dodao bih, koji drže do svog profesionalnog, a napose ljudskog integriteta - ugodna je samo istina...

Znači li to, veli, da nećete...

A sad, oštro uskočih sagovorniku u riječ, ako dozvoljavate gospodine, morao bih da...

Naravno, veli. Doviđenja i sve najbolje.

Sve najbolje i vama, ugodan dan vam želim.

Dakle, u Izvještaju o izvršenoj reviziji Nacrta Prostorno urbanističkog plana Opštine Kotor - proknjiženom 21. marta - lijepo piše:

“Nakon uvida u Nacrt Prostorno urbanističkog plana Opštine Kotor u dijelu prostornog planiranja i urbanizma, konstatuje se sljedeće:

Naslovnu stranu dokumenta korigovati u dijelu gdje se navodi “Investitor: Vlada Crne Gore”, na način što treba navesti “Naručilac: Vlada Crne Gore””.

Odluku o Izradi Prostorno-urbanističkog plana Opštine Kotor donijela je, podsjetiću vas - Vlada Crne Gore - na 103. sjednici, održanoj 20 decembra prošle godine - i to u kompletu sa Programskim zadatkom za izradu Prostorno urbanističkog plana Kotora, te Odlukom o određivanju rukovodioca izrade Prostorno urbanističkog plana Opštine Kotor i visini naknade za rukovodioca i stručni tim za izradu Prostorno urbanističkog plana Opštine Kotor, molim vas.

U Odluci o određivanju rokovodioca itd. imamo tačku 3 - moju omiljenu tačku - koja kaže: “Rukovodiocu izrade i stručnom timu... utvrđuje se naknada u ukupnom iznosu od 30.000 eura”.

I sad ja vas pitam, dragi moj čika Svetislave, je li na mjestu insistirati da arhitekt - koji nema gotovo nikakvog iskustva po pitanju izrade planskih dokumenata - a pogotovo ne po pitanju izrade prostorno urbanističkih planova opština - i koji se - ko zna zašto - poduhvatio izrade Prostorno urbanističkog planaOpštine Kotor za smiješno i presmiješno male pare - za deset puta nižu svoticu, otprilike, od uobičajene - pogodi koji službeni atribut treba zalijepiti uz ono - Vlada Crne Gore.

Nijeste li malo prestrogi, čika Svetislave?

I još kažete u Izvještaju, citiram: “Proces izrade PUP-a Opštine Kotor koji je opisan u potpoglavlju “2.1 Konceptualni okvir” predstavljen je na način kao da se radi o Programskom zadatku, a ne o okviru koji je već postavljen u prethodnoj fazi planskog dokumenta (Koncept Prostorno-urbanističkog plana Opštine Kotor - kladio bih se da Savjet za reviziju planskih dokumenata nije revidirao Koncept PUP Opštine Kotor - ali provjeriću, svakako - a provjeriću, u Zakonu o planiranju prostora i izgradnji objekata (SL CG br. 64/17, 44/18, 63/18), da li je Savjet u obavezi da revidira planske dokumente u fazi koncepta - op.a.) koja je data javnosti na uvid i za koju je pristigao određen broj inicijativa, predloga sugestija. U dokumentaciji nema... Kad li...

Dunjica mi se prišunjala - neprimijetno - dok sam bio fokusiran na čika Svetov Izvještav - i poljubila me u vrat...

Naježio sam se...

Rekao sam joj - barem 300 puta - da se ne mota oko mene dok sam na dužnosti - dok neštedimice šestarim po planskim dokumentima i pripadajućim im zakonskim i podzakonskim aktima, te pravilnicima o ovome i onome - ali ne pomaže, što da vam kažem, Dunjica ne sluša...

I ne samo što me Dunjica poljubila u vrat - nego me još i zagrila, otpozadi - i još je skrolovala na početak teksta - i još je počela da čita - i to na glas:

Taman uzeh da se obratim - nadasve uljudno, kako mi i priliči - uvaženom čika Svetislavu Gavrovome... Šta će ti, veli Dunjica, ovo - čika? Izbaci to! Nije on tebi čika.

OK, Dunjice, ako ne nestaneš za 3 sekunde, otići ću, iz ovih stopa, negdje daleko, na vrh neke visoke, hladne planine, i nikada me više niko neće vidjeti. Moji novi prijatelji biće životinje: mudra sova Slavica, zmija-otrovnica Svjetlana, konj Veljko...

Dunjica me ignorisala, naravno:

Pokušao sam zapravo da ukažem “autoru” te preinake - dobronamjerno, nadasve - na nepobitnu činjenicu - na nepobitnu činjenicu, molim vas - da je pogriješio - da je napravio neoprostivu grešku...

Ovo ti je, veli Dunjica, dobro. Nije dobro što pominješ Draška Đuranovića. Ko je on? I kakve veze on ima sa čitavom tom budalaštinom?

Aooo Dunjice! Aooooo Dunjice! Hoćeš li, pita me Dunjica, čaj? Hoću. Koji? Engleski, naravno. Koji engleski? Taylors and Harrogate, naravno. Misliš: Taylors of Harrogate? Mislim. OK, stiže... Dakle... gdje sam ono stao falim te Bože...

( Borislav Vukićević )