"Da mi đavo da dokaze o korupciji na nebu, objavio bih ih"

Kristin Hrafnson (56) je tri decenije radio kao novinar na Islandu.

Prilikom izvještavanja, uključujući istraživanje o propasti islandske banke Kauphting, koristio je dokumenta Vikiliksa. On je 2010. osnovao Sunshine Press Productions na Islandu zajedno sa australijskim državljaninom Džulijanom Asanžom. Prije nego što je zamijenio Asanža na mjestu glavnog i odgovornog urednika Vikiliksa, Hrafnson je šest godina bio portparol te platforme.

Na pitanje reportera njemačkog nedjeljnika “Špigl” da li brine da bi mogao završiti u zatvoru sa visokim stepenom obezbjeđenja, kao Asanž, Hrafnson kaže:

“S obzirom na to da je Vikiliks na udaru deset godina, svjestan sam opasnosti koje nosi moj posao. Radim za Vikiliks od ljeta 2010. Očigledno je da sam na nišanu američke vlade, vojske i tajnih službi. Od 2014. znamo da pod istragom nije samo Asanž, nego i drugi ljudi koji su povezani sa ovom organizacijom”.

Ispričao je da je jedan američki tajni sud primorao Gugl da preda podatke Vikiliksovog tima i da su u decembru 2014. obaviješteni da su njihovi mejlovi zaplijenjeni zbog istrage u vezi sa špijunažom.

Na konstataciju “Špigla” da Asanžov azil u ambasadi Ekvadora nije okončan u skladu sa diplomatskim pravilima, urednik Vikiliksa kaže da je to dugo pripremani i politički motivisani potez.

“Ambasada je prošle godine počela rat iscrpljivanja, psihološku borbu: gašenje interneta, postavljanje ometača signala mobilnih telefona, ograničavanje posjeta, isključivanje grijanja. Sve je učinjeno da se Asanžu zagorča život”.

Samo to što je sedam godina proveo u jednom stanu je odvratno i sramno, dodao je Hrafnson.

Ispričao je da su članovi bezbjednosnog osoblja i diplomate sve vrijeme špijunirali Asanža. Kopirali su dokumenta njegovih advokata, snimali posjete ljekara. Specijalni izvjestilac Ujedinjenih nacija za pravo na privatnost trebalo je da se sastane sa njim u ambasadi, ali su vlasti Ekvadora očigledno željele da ga izbace prije nego što izvjestilac uspije da prikupi bilo kakve dokaze. Sada ga je posjetio u zatvoru Belmarš u Londonu, kaže Hrafnson.

On je kazao da je snimljeni materijal iz ambasade ponuđen na Tviteru. Kontaktirao je tu osobu, koja je nudila da ga proda za tri miliona eura ili će informacije podijeliti medijima.

Pošao je u Madrid, gdje se sastao sa pripadnicima specijalne jedinice policije za ucjene i iznude. Podnijeli su tužbu koju sada razmatra sud. Kazao je da je podnesena tužba i protiv ekvadorskog ministra za spoljne poslove i osoblja ambasade u Londonu.

Pregledao je 104 foldera sa materijalom o svim aspektima Asanžovog života - fotografije, video i audio snimke.

“Intenzitet nadzora je bio šokantan”, rekao je Hrafnson.

Mediji su objavili da se Asanž nije ponašao kao što bi se očekivalo od gosta ambasade. Osim toga što je navodno ostavljao nered za sobom, opisali su ga kao arogantnog i narcisoidnog.

“Nije teško proizvesti neku vrstu navodnih dokaza o negativnom ponašanju kada nekoga godinama držite pod totalnim nadzorom. Obezbjeđenju i diplomatama je naloženo da prikupljaju selektivno negativni materijal. Jednom su našli mrlju na prekidaču i kazali da je to Asanžov izmet. Predsjednik Ekvadora je to iskoritio kao dokaz da je Asanž razmazivao izmet po zidovima ambasade”.

Hrafnson je rekao da Asanž ima jasnu viziju o tome šta želi, da su imali nesporazuma, ali da je Australijanac uvažavao njegove stavove.

“Ponekad bismo se samo složili da se ne slažemo”.

Asanža smatra i novinarem i aktivistom i 2009. mu je bilo vrlo interesantno da čuje njegova mišljenja koja je izgradio radeći kao digitalni aktivista u Melburnu. Tada pojam haker još nije imao negativnu konotaciju nego je označavao kreativne ljude koji žele da koriste internet na demokratski ili anarhistički način.

“Iako sam bio iz potpuno druge priče - novinarstva mejnstrim medija - zaključio sam da dijelimo iste vrijednosti”.

Na pitanje da li i sebe smatra novinarem i aktivistom, Islanđanin kaže:

“Ako ste novinar, a ne borite se sa slobodu informacija, za odgovornost i transparentnost, onda niste novinar u mojim očima. Pored toga, apsolutno sam ubijeđen da je borba za slobodu Džulijana Asanža najveća borba za slobodu štampe koju smo iskusili do sada u 21. vijeku”.

“Špigl” navodi da Vililiks ima prilično jednostavan, ali radikalan pristup i da je do sada važio princip da se dokumenta objavljuju ako je to u interesu javnosti i ako su autentična.

Hrafnson ističe da pristup ne bi bio radikalan prije nekoliko decenija i da se to promijenilo sa ogromnom eskalacijom tajnovitosti koju su uveli ljudi na vlasti nakon napada na SAD 2001.

“Državna tajnovitost i korporativna tajnovitost se uvećavaju bez ubjedljivog opravdanja. Borba organizacije poput Vikiliksa postaje radikalnija u ambijentu koji se mijenja nagore. Istovremeno, običan narod je nezaštićen od invazije na njegovu privatnost, kao što nam je otkrio bivši saradnik CIA i zviždač Edvard Snouden”, ističe Hrafnson i dodaje da će se Vikiliks i dalje držati starog principa.

Kada je počeo da objavljuje dokumenta američke vojske 2010, Vikiliks je kritikovan zato što ih ne rediguje i optuživan da je “okrvavio ruke”. Jedan zvaničnik Pentagona je 2013. pozvan da svjedoči o šteti koju je objavljivanje nanijelo i ljudima koji su zbog toga ubijeni. Morao je da prizna da nikom nije nanesena šteta, ispričao je Hrafnson.

Ističe da istinite informacije ne mogu nanijeti štetu, još manje u poređenju sa štetom koja je razotkrivena i krvoprolićem koji su izazvale razotkrivene strane.

Na pitanje “Špigla” zašto su objavljivana puna imena i da li Vikiliks ima bilo kakva ograničenja, urednik sajta kaže da djelovi dokumenta iz rata u Avganistanu nisu objavljeni.

“Ako bismo imali priručnik za lansiranje interkontinentalne balističke rakete sa nuklearnim bojevim glavama, naravno da ga ne bismo objavili!”

Plan za ovo što se dešava napisala je CIA i neke kompanije koje rade za visoke korporativne interese, koji je procurio do Vikiliksa, koji ga je objavio prije skoro 10 godina. Taj koncept uključuje borbu za bazu podrške Vikiliksa, a sastoji se od napada na pojedince u krugu Vikiliksa, posebno na Asanža, pokušajem da se ukalja reputacija, ispričao je Hrafnson, aludirajući na optužbe za silovanje u Švedskoj. Asanž se našao na meti kritika i zbog objavljivanja mejlova Hilari Klinton i drugih vodećih demokrata, što je, kako neki vjeruju, pomoglo Donaldu Trampu da pobijedi na izborima. Na pitanje “Špigla” da li je objavljivanje mejlova bila greška, Hrafnson odgovara odrično.

“Grubo bismo prekršili sve novinarske principe da nismo objavili informacije proslijeđene jednom novinarskom tijelu o političkoj stranci i pojedincu prije izbora. Novinarsko tijelo je pregledalo materijal, ustanovilo da je istinit i da je objavljivanje u interesu javnosti, upravo zato što su predstojali izbori. To nije čak ni izbor, nego dužnost novinara da biračima omogući pristup svim takvim informacijama”. Američki specijalni istražitelj Robert Muler je u svom izvještaju naveo da su dva naloga na Tviteru, navodno povezana sa jednom ruskom obavještajnom službom dostavila Vikiliksu ta dokumenta. Asanž je tokom kampanje bio u kontaktu sa Trampovim najstarijim sinom, što, kako navodi “Špigl”, navodi na zaključak da je igrao aktivnu ulogu u toj političkoj igri.

Povodom sumnji da Rusija koriti Vikiliks, urednik zviždačkog sajta kaže da nije Putinov fan i da je generalno sumnjičav prema vlastima.

“Definitivno postoji puno opravdanih kritika na račun Putinove Rusije. Međutim, prema najnovijoj statistici, Rusija je pala sa drugog na šesto mjesto kada je u pitanju potrošnja na vojsku i odbranu, tako da je Saudijska Arabija na drugom mjestu. Prije nekoliko dana, u toj kraljevini je pogubljeno 37 osoba. Govorimo o državi koja šalje timove ubica da likvidiraju novinare. Govorimo o inkubatoru za islamistički terorizam. Zašto ne izvedemo stvari na čistac?”

Na konstataciju njemačkih novinara da je, ipak, sumnjivo što Vikiliks uglavnom objavljuje dokumenta koja se odnose na SAD, a ne, na primjer, na Rusiju, Hrafnson kaže da su objavili informacije o korupciji u Rusiji.

“Putin se u našoj bazi podataka pominje 82.940 puta. Objavili smo informacije o privatnim kompanijama koje rade za tajne službe u Rusiji. Objavili bismo, naravno, materijal o Kremlju kad bismo utvrdili njegovu autentičnost i kada bi to bilo u interesu javnosti”.

Islandski novinar kaže da se Vikiliks trudi da ne zna izvor informacija. To je politika organizacije i zato imaju napredan sistem koji omogućava se se podaci dostave bez ulaženja u trag. Nepoznavanje izvora je vjerovatno najbolja bezbjednost koju možete ponuditi jednom izvoru, smatra on.

“Ako bi mi sam đavo ponudio istinitu informaciju o korupciji u nebeskom carstvu, objavio bih je. To je novinarska dužnost”.

Vikiliks će nastaviti da se finansira putem donacija, od kojih je većina relativno mala, oko 20 eura u prosjeku, kazao je Hrafnson. Broj ljudi koji rade za organizaciju varira. Tim koji čini srž je veoma mali, a brojnost osoblja zavisi od objavljivanja.

“Naši resursi su iscrpljeni i pogođeni smo stalnim borbama koje traju godinama”, rekao je.

Hrafnson je optimista kada je u pitanju opstanak Vikiliksa, a najvećim uspjehom smatra to što su ideje koje je ta grupa pokrenula dobile zamah i potpuno transformisale novinarstvo.

“Vikiliks je dokaz moći snažnih ideja koje su široko prihvaćene. Istorija je pokazala da su ideje otpornije od carstava”.

Naivno vjerovati da neće biti novih optužbi

Povodom Asanžove budućnosti, Hrafnson kaže da se prava bitka vodi oko slučaja izručenja, koji može trajati dvije do tri godine. Vlada SAD ima rok do 12. juna da predoči dodatne informacije kako bi potkrijepila zahtjev za izručenje.

Zahtjev je zasnovan na optužnici za zavjeru za upad u kompjuterski sistem, za šta je zaprijećena maksimalna kazna od pet godina. Hrafnson smatra da je to samo prvi korak i da je “krajnje naivno ne očekivati da neće biti dodate nove optužbe kada se nađe na američkoj teritoriji”.

“Poslata su pisma osobama povezanim sa Vikiliksom u kojima im se nudi imunitet ako pruže informacije za istragu o onome što se očigledno opisuje kao kršenje zakona o špijunaži iz 1917”.

Američki pravosudni sistem je u nekim slučajevima kao kriminalni sistem bez pravde, kaže novinar, dodajući da se ponuda imuniteta u zamjenu za gonjenje Vikiliksa, tj. “gonićemo vas ako ne sarađujete” može uporediti sa ponudom Don Korleonea, onom koja se ne može odbiti.

Njemački list piše da vlada u Vašingtonu možda planira da dovede Asanža u SAD na osnovu relativno benigne optužbe da bi nakon toga mogla da iznese dodatne optužbe koje bi mogle dovesti do doživotne ili čak smrtne kazne.

“To je apsolutno izvjesno. To je scenario”.

( Angelina Šofranac )