Korak bliže rješenju tajne kad je nastao Bedem
Arheolozi na nikšićkoj tvrđavi pronašli vizantijski novčić s kraja 9. i početka 10. vijeka, iz doba cara Lava VI, i eksponate iz turskog perioda
Stara tvrđava u Nikšiću, mjesto vjekovnih borbi, i dalje “sebično čuva” tajnu o svom nastanku.
Dok su poznati svjetski arheolozi i istoričari tvrdili da su stari grad Onogošt izgradili Rimljani, odnosno Goti, nauka im nije išla naruku i nudila konkretne dokaze - tokom posljednjeg istraživanja pronađen je vizantijski novčić s kraja devetog vijeka, koji može ali i ne mora da bude potvrda starosti Bedema, kako Nikšićani zovu tvrđavu.
Čak i ranije pronađeni novčić koji datira iz vremena kasne antike i koji potiče sa zapadne strane Onogošta, bio je samo slučajan nalaz i kao takav nije mogao da se dovede u kontekst starosti zidina, kažu stručnjaci.
Grad iz turskog perioda sastojao se od Gornjeg grada (tvrđave) sa šest kula i Donjeg grada koji je imao jednu kulu manje. I dok su istraživanja crnogorskih arheologa iz 1988. i 2015. većim dijelom bila skoncentrisana na Donji grad, desetočlana ekipa stručnjaka Centra za arheologiju i konzervaciju Crne Gore, koju predvodi arheolog Mile Bakić, u martu ove godine počela je sa istraživanjem Gornjeg grada s namjerom da otkrije da li se ispod zidina koje danas postoje nalaze stariji ostaci.
Ali, tragajući za četvrtim vijekom i antikom, za sada su “naišli” kraj devetog i početak desetog vijeka - vizantijski novčić.
“Nažalost, samo smo produbili nedoumice koje postoje. Za sada nijesmo uspjeli niti da dokažemo niti da opovrgnemo tvrdnje da je Bedem izgrađen u doba Rimljana. Tragali smo za četvrtim vijekom sa starom tezom da je ovdje bio Anagastum. Na dva mjesta smo pronašli neku vrstu starijeg zida koji usljed pomanjkanja čvrstih dokaza nijesmo mogli tačno datovati. Vizantijski novčić koji smo pronašli je s kraja devetog i početka desetog vijeka. Riječ je o bronzanom folisu vizantijskog cara Lava VI (vladao od 886. do 912.godine). Novčić nije pronađen u pravom kontekstu, već u sloju šuta koji je iz posljednje faze Turaka, tako da nam ni on nije jasno pokazao da li tu postoji nešto iz tog perioda, ali nam je ukazao da postoji velika vjerovatnoća da jeste”, objašnjava arheolog Miloš Živanović.
Novčić je, kako je kazao, pronađen na potezu citadele, pa će dalja istraživanja biti nastavljena u tom dijelu.
“Postoji jako velika vjerovatnoća da je taj novčić tu došao tako što su slojevi koji su bili ispod prekopavani pa se i on našao gore, a ne ispod turskih podova. Tragamo za time i nadamo se da ćemo to uspjeti da datujemo. Citadela je jedino mjesto gdje se može očekivati nešto starije, jer su druga mjesta na stijeni gdje stariji materijal nije mogao da se sačuva. Potpuno sam ubijeđen da su ove zidine starije i usmjerićemo čitavu pažnju da to istražimo”, kazao je Živanović koji je prošle sedmice pronašao novčić.
Pored novčića pronađeno je i nekoliko eksponata iz turskog perioda koji su zanimljivi sa muzeološke, ali ne i arheološke strane, i koji će obogatiti postavku nikšićkog Muzeja. Riječ je o lulama, ćikarama, dršci noža.
“Mi smo u dodiru sa kafom i duvanom bili tek sa dolaskom Turaka. Prvi nalazi tih turskih lula kod nas potiču iz 17. vijeka, a ove lule koje smo ovdje našli su iz 19. vijeka i interesantne su sa muzeološke strane. Pronašli smo i dršku od malog noža, tipa jatagana, na kojoj piše tačan datum – 8. 5. 1789. godina”, kazao je Živanović.
Najviše vremena tokom istraživanja koje finansira Ministarstvo kulture, kako objašnjava Živanović, oduzelo im je uklanjanje nagomilanog materijala.
“Nakon prvog uklanjanja šuta došli smo do originalnih nivoa iz turskog perioda koji su sasvim dobro sačuvani što je jako bitno za sve dalje ideje o revalorizaciji ovog mjesta. Sve hodne staze, mali trg, čak i originalni pod u dizdarevoj kući, u jako su dobrom stanju. U tim slojevima pronađeno je i dosta recentnog materijala koji dovoljno govori o vremenima dok su Turci bili ovdje. U to vrijeme oni su bili jako inovativni za cijeli ovaj prostor što možemo vidjeti na nikšićkoj tvrđavi gdje imamo peći sa svim sistemima grijanja, cisterne… Cijelo to utvrđenje je urađeno jako smišljeno i veoma je dobro služilo vremenu u kojem je izgrađeno”.
Čuveni engleski arheolog ser Artur Evans koji je 1877. godine obišao oslobođeni Nikšić, smatrao je da su stari grad Onogoš izgradili Rimljani u 3. ili 4. vijeku.
Istoričari Konstantin Jiriček i Milan Šuflaj smatrali su da su Onogošt podigli Goti krajem 5. ili početkom 6. vijeka i da je grad dobio ime po gotskom vojskovođi Anagastu.
Kada je zaista izgrađen, možda će se znati nakon istraživanja, ili će Bedem, koga nijesu štedjeli ni ljudi ni vrijeme, i dalje čuvati tajnu postanka.
Šobajić detaljno opisao Gornji grad
Kako je izgledao Gornji grad (tvrđava) detaljno je opisao Petar Šobajić u knjizi “Onogošt” iz 1938. godine.
“Gornji grad je bila tvrđava koja i danas leži na grebenu stjenovite glavice i pruža se po njoj oko 250 metara u dužini. Zidovi grada su debeli metar, negdje i dva metra, a visoki četiri metra i više. Svuda po zidovima su puškarnice. Na jugu je bila petougaona i trospratna kula Nebojša, koja je branila pristup gradu sa južne strane. U sjevernom dijelu je osmougaona kula i iza nje široka platforma, sa koje je nekoliko topova moglo dejstvovati na sve strane. U sredini Gornjeg grada su dvije topčane kvadratnog oblika, pet metara duge i široke. U tvrđavi su dva objekta, sada zidine, a služile su za stan dizdara grada i gradsku stražu. Pored topčana je dubok podrum ukopan u stijeni i ozidan na svodu. Bliže kuli Nebojši, iznad Popa, je drugi podrum gdje su Turci zatvarali teške sužnje. Prozvat je Petkovača po harambaši Petku Kovačeviću, koji je u njemu tamnovao i koga su Turci odande odveli u Mostar i objesili ga 1864. godine”.
( Svetlana Mandić )