Zvjezdice po svaku cijenu

Posljednjih godina, posebno na našim prostorima, postala su popularna takmičenja. Među njima, sve učestaliji su talent show programi za djecu, na kojima možemo vidjeti i one najmanje s 5 ili 6, kao i one malo veće s 15 ili 16 godina, kako se međusobno takmiče, nastupajući na velikoj sceni, snimani mnoštvom kamera, ocjenjivani od strane poznatih ličnosti, a sve to u javnosti, pred širokim auditorijumom.

Kada vidim svu tu djecu, zapitam se: Da li takvi takmičarski projekti imaju uticaj na razvoj ličnosti djeteta? Kakav je taj uticaj? Da li su djeca dovoljno zrela da se nose s tolikim odgovornostima i odricanjima? Da li su spremna da igraju po pravilima medijskih mašinerija koje osmišljavaju ovakve produkte? Zapitate li se i Vi isto?

Čitao sam istraživanje UNICEF-a i Agencije za elektronske medije Crne Gore koje kaže da svaki drugi roditelj ne bi poslao svoje dijete na neko TV takmičenje u pjevanju, glumi, plesu i slično. To onda znači da svaki drugi roditelj bi poslao svoje dijete na isto.

Ima na tim takmičenjima djece koja ne žele po svaku cijenu da pobijede, koja nijesu tu samo zbog nagrada ili slave, već to rade uz igru i zabavu, a ishod im je totalno nebitan. Pored njih su njihovi roditelji, koji ih poslije nastupa, bez obzira na to kako je on ocijenjen, sačekaju iza scene s toplim riječima podrške: „Bravo!”

Nažalost, izgleda da su takva djeca na ovim takmičenjima u manjini.

Čini mi se da su dominantni oni koji dođu na takmičenje sa svojim djetetom i postavljaju mu visoke standarde, očekuju od njega da se s nekih 11−12 godina već ponaša kao da je neka zvijezda.

U želji da ispuni njihova očekivanja, dijete se pogubi u pogrešnoj ambiciji i dobije lošu ocjenu i kritiku javnih ličnosti, a poslije i roditelja. Onda se brine šta će mu reći drugari u školi, da li će se podsmijavati zbog neuspjeha. To za posljedicu ima teške emotivne reakcije, od razočarenja, preko suza, do depresije i stresa.

Za mene je posebno „nerazjašnjiva misterija”: Ako su ti programi namijenjeni porodičnom okupljanju, zašto se emituju kasno? Zašto se na ekranima prikazuju djeca od 22 h, pa sve do poslije ponoći? Šta to televizija pravi od njih? Da li im oni služe kao mamac za gledanost, marketinški trik time što se prikazuju u terminu koji nije za djecu? Zapitate li se i Vi isto?

Toplo preporučujem roditeljima da djecu do 18. godine prijavljuju na manje medijski propraćene festivale, gdje u prvom planu ne dolaze kritike stručnjaka pod pritiskom javnosti. Tako će njihovo muzičko iskustvo i obrazovanje biti s više radosti i zabave i sigurno manje trauma.

Matija Sekulić, 18 god, mladi reporter – volonter UNICEF-a

( Matija Sekulić )