Golubović: Crnoj Gori je neophodna klinika za liječenje bolesti zavisnosti

Crnoj Gori je neophodna klinika za liječenje bolesti zavisnosti, dok je u tretmanu pacijenata koji koriste psihoaktivne supstance najvažnije smanjiti dostupnost droga, ocijenila je specijalista socijalne medicine u Institutu za javno zdravlje (IJZ), Ljiljana Golubović.

“Ono što je najbitnije u liječenju bolesti zavisnosti jeste da centri za tretman budu lako dostupni tim pacijentima. To je jedan od ključnih faktora za uspješan tretman“, rekla je Golubović agenciji MINA.

Ona smatra da je u tretmanu liječenja pacijenata najvažniej da se smanji dostupnost droga.

„Tu treba da bude razvijen represivni sistem, kako psihoaktivne supstance ne bi mogle da budu baš toliko dostupne ljudima, jer kriminalni milje radi po nekim svojim vrlo agresivnim principima i oni znaju te grupe ljudi kojima treba ponuditi i prodati drogu. Tu represivni sistem treba da ima svoju značajnu ulogu i ima je na kraju krajeva“, rekla je Golubović.

Prema njenim riječima, često se dešava da se poslije višegodišnje apstinencije od bilo koje psihoaktivne supstance zavisnik vrati u „ulični zavisnički milje“, a nema ni posao, kao ni dugoročnu svijest da će njegov život biti bolji i kvalitetniji.

„Mislim da nam taj dio negdje nedostaje. Raspoloživi kapaciteti u zdravstvenom sistemu nijesu dovoljni da obuhvate sve i da se taj tretman zaokruži“, tvrdi Golubović.

Ona je navela da ljudi koji su bili korisnici psihoaktivnih supstanci, za taj povratak u socijalnu integraciju moraju da prođu posebne programe.

„Kakaricka gora se bavi tim problemom, ali ona nije u sistemu zdravstva, već socijalne zaštite. Kompletno društvo se mora uvezati, kako bi sve išlo kroz jedan sistem. Tu prije svega mislim na centre za socijalni rad i zavode za zapošljavanje i obrazovanje odraslih“, saopštila je Golubović.

Kada je u pitanju pristup osobama koje su koristile psihoaktivne supstance, Golubović je kazala da on zahtijeva izuzetnu individualnost.

„Medicinski stručnjak za svakog zavisnika mora da ima jedan topli ljudski pristup, pun razumijevanja i neosuđujući. Takođe, mora da ima dovoljno iskustva, vještina i znanja da priđe tom pacijentu, kako bi on prihvatio liječenje, i da u skladu sa potrebama svakog zavisnika dalje definiše plan tretmana i postavi realne ciljeve koji se mogu dostići“, poručila je Golubović.

Ona je rekla da zavisnici od psihoaktivnih supstanci, u kontaktu sa zdravstvenim stručnjakom koji je neljubazan i koji postavlja nerealne ciljeve u tretmanu, najčešće prekidaju liječenje i ponovo se vraćaju u „začarani krug“.

„Potreban je medicinski tretman, ali je izuzetno veliki problem kako omogućiti takvoj osobi da se ne vrati u takozvani ulični odnosno zavisnički milje, gdje je počela sa upotrebom droga. Pitanje je kako pozicionirati tu osobu u neku novu sredinu, dje će sama uvidjeti da postoji bolja i dugoročna perspektiva kvalitetnijeg života“, dodala je Golubović.

Ona je navela da je stoga pristup vrlo individualan, dugačak i težak.

Golubović je saopštila da postoje mnoge teorije o uzrocima nastanka i održavanja bolesti zavisnosti.

„Tu je definisan jedan trijas – genetska predispozicija koja podrazumijeva nasljeđe, karakter i strukturu ličnosti, zatim sredina u kojoj zavisnik živi i boravi, kao i sama zavisna komponenta psihoaktivne supstance koju konzument uzima“, objasnila je Golubović.

Ona je kazala da je svuda u svijetu, pa i u Crnoj Gori, uzimanje psihoaktivnih supstanci društveno nepoželjno ponašanje.

„Te osobe su izložene socijalnoj izolaciji, stigmatizaciji i u nekom su svom svijetu. Njihovo nevjerovanje da im se može pomoći ih dovodi u situaciju da posljedice uzimanja budu sve teže“, upozorila je Golubović.

Prema njenim riječima, bolest zavisnosti je hronična bolest koja zahtijeva medicinski tretman kao i svako drugo hronično oboljenje.

Golubović je podsjetila da je u zakonskoj regulativi u Crnoj Gori u potpunosti obuhvaćen problem bolesti zavisnosti i da od krovnih dokumenata postoji Strategija za borbu protiv spriječavanja zloupotrebe droga od 2013. do naredne godine.

„U samom sistemu zdravstvene zaštite, organizacija je postavljena tako da je pri svim domovima zdravlja u Crnoj Gori postoje centri za mentalno zdravlje, koji se bave, između ostalog, i problemima bolesti zavisnosti. Pri opštim bolnicama postoje odjeljenja gdje se takođe liječe bolesti zavisnosti, dok pri Kliničkom centru Crne Gore postoji Klinika za psihijatriju, a u Dobroti i specijalna bolnica za psihijatriju“, precizirala je Golubović.

Ona smatra da je sa tog stanovišta sistem zaokružen.

Golubović je podsjetila i da je u IJZ uspostavljen nacionalni registar za narkomaniju, odnosno da je samo uspostavljen sistem.

„Međutim ono što je problem je registar narkomanije zbog nedovoljnog i nekvalitetnog prijavljivanja. Tu imamo problem sa analizom podataka, počev od broja onih koji se jave u zdravstveni sistem za tretman, do svih nekih drugih karakteristika koje su bitne u liječenje bolesti zavisnosti“, zaključila je Golubović.

( MINA News )