Na hiljade vjernika u manastru Ostrog: "Nerodna pustinja može biti rodnija od one koja rađa"

I ove godine pod ostroškim stijenama slilo se na hiljade vjernika iz Crne Gore, regiona, ali i šire da proslavi praznik Svetog Vasilija Ostroškog i cjeliva mošti sveca koje se čuvaju u Vavedenjskom hramu, u Gornjem manastiru. Slika kao i prethodnih godina – plato preplavljen šatorima, vrećama za spavanje i ćebadima onih koji su pješke ili autobusima i automobilima došli noć prije da prisustvuju ponoćnom prazničnom bdeniju.

Nedeljka Mitrović, koja je porijeklom iz Laktaša, a živi i radi u austrijskom Tirolu, došla je sa suprugom, roditeljima i svekrom.

“Moj muž je ovdje kršten, a svo troje djece sam u Austriji krstila 12.maja pa smo uzeli da nam prisluga bude upravo Sv. Vasilije. Nevjerovatan je osjećaj biti ovdje, sa hiljadama ljudi. Ovoga nema nigdje“, kazala je Mitrović.

Njen otac, Jovo Jovanović, je prvi put u manastiru Ostrog. Nije mu smetao ni tvrdi asfalt na kome je prenoćio, ni hladna majska noć jer, kako reče, „možeš leći bilo gdje ispred manastira i nigdje nije tvrdo“.

I Radosav Radosavljević iz sela Suvaje kod Varvarina je radni vijek proveo u inostranstvu. Penziju je zaradio u Berlinu gdje se prije 30 godina razbolio i, kako tvrdi, tri mjeseca nije mogao da spava. Roditelji su ga vodili kod ljekara i nadriljekara, ali pomoći nije bilo.

„Jedna djevojka mi je preporučila da dođem ovdje i prvog dana kada sam stigao legao sam da spavam i prespavao čitavu noć. Kada god mi je teško i imam problema dođem ovdje jer znam da će mi biti lakše. Zakleo sam se ću ovdje dolaziti da siječem kolač pa makar me i unuk u kolica vozio“, poručio je Radosavljević.

Centralnu arhijerejsku liturgiju služio je mitropolit crnogorsko primorski Amfilohije zajedno sa mitropolitom ternopoljskim i kremenckim Ukrajinske pravoslavne crkve Sergijom, kao i episkopima, pakračko slavonskim Jovanom, budimljansko nikšićkim Joanikijem, istočno američkim Irinejom, jurijevskim Arsenijom, bihaćko petrovačkim Serijom, brojnim sveštenstvom i monaštvom.

Mitropolit je kazao da je Ostrog najbolji primjer da „nerodna pustinja može biti rodnija od one koja rađa“ jer Vasilije nije imao svoje tjelesne djece, a opet ne postoji neko ko je toliko djece „izrodio“ i ko je uspio da „sabere sveštenike, episkope i narod iz čitavog svijeta“. Podsjetio je vjernike da je u Njujorku 2016.godine u požaru izgorjela srpska pravoslavna crkva koju episkom Irinej obnavlja.

„Crkva je bila porušena kao crkva u Parizu, Notr Dam. Ona crkva, onaj hram na kome su zvonila zvona 1389.godine u čast pobjede srpske vojske nad Muratom. Na tu crkvu današnji Francuzi postavili su zastavu ne onih potomaka koji su se borili na Kosovu za vjeru pravu, za krst časni i slobodu zlatnu, nego lažnu zastavu. Bože oprosti možda je majka Božija današnje Francuze podsjetila na njihov grijeh da tako ne smiju da rade, jer potomci onih koji su gradili Notr Dam i zvonili na njemu posle bitke na Kosovu, su zajedno sa nesrećnicima sa Kosova porušili 150 hramova“, kazao je Amfilohije.

Izrazio je nadu da će kako crkve u Parizu i Njujorku, tako i one na Kosovu i Metohiji biti obnovljene, ali i želju „da Bog urazumi savremene Evropljane da se vrate onoj izvornoj staroj Evropi, Evropi svetih apostola Petra i Pavla, svetih rimskih apostola, Evropi velikih ljudi, poput Dantea i Šekspira“. Kazao je da Nato pakt ne predstavllja istinsku i pravu Evropu, već onu koja je skrnavila hrišćanski narod na pravoslavnom istoku, pa bi vlast u Crnoj Gori, prema njegovim riječima, trebalo da shvati da se ne mogu odricati nacifašizma prihvatanjem Nato pakta

„Daće Bog da se ovi naši koji su na vlasti ponovo vrate Svetom Petru Cetinjskom i Svetom Vasiliju. A kome će drugom da se vrate ako ne njima“, poručio je Amfilohije.

Mitropolit ternopoljski i kremencki Sergije kazao je da kroz svoje stradanje bolje razumiju patnje i stradanje naroda na ovim prostorima i da su upravo „te patnje i stradanja ono što nas još više zbližava i objedinjuje“. On je, u ime mitropolita Ukrajinske Onufrija, Amfilohiju predao ikonu Sv. Jova Počajevskog sa česticom moštiju

Besjedeći episkop pakračko slavonski Jovan kazao je da ne može niko ko je ovdje sabran da se ne pita kako je moguće ljudskome biću da postane Sveti Vasilije.

„Kako je moguće onome rođenome od žene da postane sveti oko koga se danas okupljaju desetine hiljada? Kako je moguće da jedan čovjek ostavi trag za sobom koji mijenja nebo i zemlju, koji mijenja duše ljudske? Ne jednu, ne desetine, nego desetine hiljada“.

Tokom liturgije obavljeno je i krštenje šestomjesečnog Nikole Kavedžića, a nakon toga vjernici su pristupili svetoj čaši pričešća.

Vasilije Ostroški (Jovanović), koji je na rođenju dobio ime Stojan, rođen je 28. decembra 1610. godine u selu Mrkonjići u Hercegovini, a zamonašio se u trebinjski manastir Uspenija presvete Bogorodice. U manastir Ostrog došao je nakon razaranja manastira Tvrdoš gdje je živio i radio kao arhijerej. Mitropolit hercegovački postao je 1639.godine. Umro je 1671. godine, a zbog svojih isceliteljskih moći proglašen je za sveca.

( Svetlana Mandić )