Uloga knjeginje Zorke se priželjkuje i čeka

Malo je glumica koje tokom svoje karijere dobiju priliku da igraju uloge značajnih istorijskih ličnosti, a još manje onih kojima se ta šansa pruži još kao studentima. No, mlada crnogorska glumica Vanja Jovićević kojoj je još kao studentkinji druge godine glume na FDU Cetinje povjerena uloga Zorke Petrović u predstavi “Šćeri moja” uspjela je da pokaže da je dorasla ovom zadatku, što potvrđuju i mnogobrojne nagrade koje je za istu dobila. Inače, komad “Šćeri moja”, po tekstu Maje Todorović, a u režiji Ane Vukotićove sedmice naći će se na repertoaru CNP-a i to srijedu 15. maja na Velikoj sceni od 20 časova.

Ovaj komad nagrađen je na konkursu Crnogorskog narodnog pozorišta za najbolji savremeni domaći dramski tekst 2016. godine, a iako su junaci drame istorijske ličnosti, ovo nije istorijska drama, već govori o položaju žene i odnosu prema ženskom djetetu. Predstava ima za cilj da podstakne i žene i muškarce na razmišljanje i na preispitivanje odnosa prema ženskom polu, prije svega ženskoj djeci, a sagovornica Vijesti, Vanja Jovićević smatra da se to od preioda Zorke Petrović, promijenilo nabolje.

S obzirom na to da ste u periodu kad je rađena predstava “Šćeri moja” bili studentkinja FDU-a, kako je došlo do toga da zaigrate u tom komadu?

Na snimanju serije “Božićni ustanak” sam prvi put upoznala kolegu Mirka Vlahovića koji je tada rekao riječi hvale za moj talenat. Kasnije je te riječi pretvorio u djelo, kad me je predložio za ulogu knjeginje Zorke sa ubjeđenjem da je ja mogu iznijeti, jer kako on to kaze “Ja sam to vidio”. Rediteljka Ana Vukotić, kako me je već gledala u studentskim predstavama, se odlučila da mi povjeri zadatak. Na kraju su napravljene sjajne uloge, kao i cijela predstava koja puni sjedišta, gdje god da se igra, od prvog do posljednjeg reda.

Tumačite lik Zorke Petrović, kasnije Karađorđević, prve kćerke kralja Nikole i to je igrate od njenog djetinjstva, do njene smrti. Koliko vam je bilo teško dočarati razdoblje i glumiti na sceni i dijete i odraslu osobu?

Ne sjećam se da mi je bilo teško izgraditi lik Zorke Petrović. Mi glumci imamo proces rada na ulozi koji traje dugo, čak i poslije premijere, koji zna da bude jako težak i iscrpljujući. Uvijek gradimo još više na ono što smo već uradili, ali Zorka je bila ljubav na prvi pogled, pri tom je uzvraćena ljubav. Ovo je jednostavno moja uloga, moje krvi i mog temperamenta, uloga kakva se priželjkuje i koja se čeka, a ja sam je imala već na početku studija.

Ova predstava stavlja akcenat na odnos prema ženskom djetetu. Koliko se on promijenio za sve ove godine i može li danas žena biti glava porodice i naslijediti tron?

Ako u globalu posmatram stvari, onda mogu reći da su se stvari promijenile nabolje, kako položaj žene u društvu, tako i odnos prema ženskom djetetu. Zapravo, mislim da je žena uvijek i bila glava porodice, jer odlučuje o stvarima koje čine porodičnu svakodnevicu, vodi računa o kulturnom i socijalnom životu porodice. Jednom riječju, uvijek donosi sve odluke i uvijek je izvor snage za sve probleme sa kojima se treba izboriti.

Zorka svojim inteligentnim pitanjima često dvorjane ostavlja bez teksta, kao i samog oca. Koliko ti stereotipi kojima svi likovi robuju narušava odnos između oca i ćerke?

Uvijek je specifican odnos između oca i ćerke, ona u njemu vidi idola, a on u njoj njega samog. To je jedna posebna i neraskidiva povezanost, koja ne može biti narušena, niti poljuljana.

Uloga knjeginje Zorke vam je donijela i mnoge nagrade - Grand prix za najbolju žensku ulogu na Festivalu glumca u Nikšiću 2016, kao i priznanja nagrade JPF, Užice 2016, - “Ardalion” za najbolju mladu glumicu i nagrada Politike “Avdo Mujčinović”. Koliko Vam one znače, a koliko obavezuju?

Nagrade su uvijek najljepša priznanja za rad, trud, red i disciplinu. One me podstiču i tjeraju da idem dalje i da postignem jedan novi nivo kada je moje glumačko sazrijevanje u pitanju. Obilježile su početak moje karijere, ali zaista vjerujem da sve dolazi u pravo vrijeme.

( Marija Vasić )