“Slatko spavaj”, nježni dodir prošlosti

Svaki muzej, pa i naš, čuva u depoima predmete iz prošlosti za budućnost. U muzejskim vitrinama u stalnim postavkama se po pravilu nalaze eksponati koji imaju najveći umjetnički, zanatski ili istorijski značaj. Zbog toga posjetioci uglavnom nemaju priliku da vide one, naizgled, ‘obične predmete koji su pravo blago i koji nam približavaju i oslikavaju svakodnevni život i duhovnost jednog naroda, njegove običaje i vjerovanja, kazala je direktorica JU “Muzeji i galerije” Nikšić, Jelena Đukanović.

Zbog toga su oni odlučili da “skriveni” materijal iz depoa, vrijedna djela primjenjene umjetnosti koja se jednim imenom mogu nazvati seosko zanatstvo, kako reče Đukanović, predstave publici. U septembru su to bili upotrebni predmeti Banjana i Drobnjaka. I ovoga puta je riječ o istom podneblju, samo su sada u pitanju vezeni jastuci, a njihov otkup je finansiralo Ministarstvo kulture. Izložbu jastuka, pod nazivom “Slatko spavaj” pripremila je etnolog Stana Marušić, a pomogli su joj Violeta Vukosavljević, istoričarka umjetnosti, Veselin Marković, konzervator, i Jelena Đukanović.

Publika je imala priliku da u Galeriji “Ilija Šobajić” vidi 40 jastuka vezenih tradicionalnim tehnikama – “puni vez”, “prutac” i “pokrstica”.

“Korišćeni su floralni, zoomorfni i geometrijski motivi. Savršena likovnost, osjećaj za ritam, liniju, kolorit i kompoziciju odlikuju svaki od ovih eksponata i naglašavaju lični pečat koji je svaka vezilja ostavila.

Vjerujem da će svakome od nas neki detalj sa jastuka postati ‘okidač’ sjećanja, vratiti ga u prošlost i izmamiti osmjeh i emocije”, poručila je Đukanovićeva.

Autorka izložbe Stana Marušić kazala je da je ukrašavanje vezom staro koliko i ljudski rod i da vez spada u najljepša ostvarenja naše narodne umjetnosti.

“Za razliku od gradova na selu se uglavnom vezlo za sebe, za poklone i za ruho. Ukrašeni kućni tekstil je predstavljao najveće blago koje je djevojka, buduća nevjesta, unosila u svoj novi dom. Vezeni jastuci su bili neizostavni dio djevojačkog ruha”, kazala je Marušić.

Selo je, naglasila je ona, kao nosilac tradicije u najizvornijem smislu uspjelo da sačuva simbole kroz ornametiku.

“Jezik simbola je univerzalni jezik čovječanstva. Simboli u sebi kriju duboke povezanosti materijalnog i duhovnog. Ta odavno zaboravljena simbolika, prisutna na izloženim predmetima, kroz čiste ili modifikovane ornamente govori o duhovnosti ovih prostora”, poručila je Marušić.

Izložba, koju je organizovala JU “Muzeji i galerije” u okviru martovskog repertoara “Nikšićke kulturne scene 2018”, biće otvorena do 5. aprila.

Galerija

( Svetlana Mandić )