Sporazum o tihovanju

Utorak je, sat poslije protesta Odupri se. Skromna iftarska večera sa Džemalom. Negdje iz daljine čujem zvuke vatrometa... Što je ovo, pitam začuđeno, s kim je reprezentacija igrala noćas... Nije igrala, kaže Džemal, Dan nezavisnosti je, zaboravila si...

Jesam! Da mi je neko u januaru ‘90, dok smo prepuni elana skupljali potpise za osnivanje Liberalnog saveza, rekao da ću - ako Crna Gora ikad bude nezavisna - ikad zaboraviti njen praznik, rekla bih mu da nije normalan.

U stvari, normalna nijesam bila ja. Ne zato što sam u 32. godini još držala do snova o slobodi, pravdi, jednakosti... Nego zbog toga što sam se i narednih trideset borila za njih. Da je zaludu, bilo je jasno već krajem rata, ali nijesam odustajala.

***

Sad me tješi samo to što nijesam jedina, ima ovakvih ludaka bar još dvadesetak hiljada. Ako i to nije još jedan od mojih snova...

Je li to dovoljno za nove pobunjeničke vatre? Nije, ali jeste da sačuva žar iz kojeg će se varnice razletjeti kad-tad. Makar ga pepeo - a samo on će preteći poslije ovog režima - pokrivao još trideset godina...

Ako ćemo realno, to i nijesu bili snovi. Htjeli smo samo ono što su drugi odavno imali. Državu koja će postojati zbog nas, a ne mi zbog nje. Koja će raditi za nas, a ne mi za nju. Koja će biti put ka slobodnijem i kvalitetnijem životu, a ne životni cilj. Državu jednakih šansi za sve. Državu pravde, prije svega.

***

Htjeli smo, ne znam da nađem bolji primjer na brzinu, nešto poput Austrije danas. U kojoj je, ako sam dobro razumjela novinske izvještaje, zbog jedne koverte pala cijela Vlada. I to za samo nekoliko dana...

Dobro, nijesu ni tamo svi ministri podnijeli ostavke zbog borbe protiv korupcije. Neki su se odlaskom sa funkcije solidarisali sa osumnjičenim kolegom, nijesu partijske veze od koristi samo kod nas...

Rasplet skandala pokazao je nešto mnogo važnije: i kancelar i predsjednik države dokazali su cijeloj javnosti da im je više stalo do Austrije i njenog ugleda nego do opstanka koalicione vlasti, sve da je bila najbolja u Evropi.

***

U Beču je za korupciju osumnjičen samo jedan ministar. Ne znam da li se, prilikom stupanja na dužnost, s rukom na srcu kleo da če biti čuvar austrijskog poštenja, ali jeste učinio nešto mnogo važnije.

Iako već javno obrukan, pokazao se kao odgovoran političar. Odmah je podnio ostavku, nastojeći da njegov grijeh ne padne na Vladu.

Zašto je, uprkos tome što je jedan ministar priznao svu krivicu, pala cijela Vlada? Korupcionaški skandal nije tragedija, događa se to i uređenim državama, mogao je kancelar jednostavno da prihvati drugog kandidata iz iste stranke. Mogao je, ali nije. Zato što okidač za pad Vlade nije bilo to što se korupcija dogodila, nego što - nije istražena.

***

Ministar policije nije htio da pokrene istragu o aferi u koju je umiješan njegov kolega i vođa njegove stranke. Predsjednik države je upravo to procijenio kao najveću opasnost po Austriju.

Svakome se može dogoditi da prekrši zakon, ali se državi nikad ne smije dogoditi da to ne istraži. E, zbog toga će cijela Austrija na nove izbore.

- Moramo - objasnio je kratko njen predsjednik - da odmah vratimo povjerenje građana i odbranimo ugled države u svijetu.

Rečeno povjerenje - ponoviću iz pedagoških razloga - duboko je uzdrmano samo jednom korupcionaškom aferom. U njoj je učestvovao samo jedan ministar. Drugi je pokušao da je zataška, tako što nije radio svoj posao... Zvuči poznato, nažalost ne u jednini...

***

Ko sve u Crnoj Gori nije radio svoj posao za ovih 13 godina nezavisnosti, da sad ne podsjećam kako nas u julu čeka 1003. godišnjica državnosti, čulo se na protestu Odupri se... Nije se kolektivnoj aMNEziji, koja je već decenijama najsigurniji put ka ubrzanoj propasti Crne Gore, oduprlo mnogo ljudi. Zašto, to znaju oni koji nijesu došli.

Čitam već sedmicama prigovore pokretu, mnogo je mana nađeno, naročito vođama protesta. Nemam pravo na prigovor, iako nikad nijesam vjerovala da je glas naroda glas boga... Smeta mi samo jedna rečenica koja se uporno ponavlja, ne samo na društvenim mrežama, nego i u izjavama stranačkih prvaka...

Nećemo više dolaziti da vas podržavamo, pročitam bar dvadesetak puta dnevno... S takvom sviješću i ne treba, dođe mi da odgovorim svima pojedinačno, ali nema svrhe. Onima čija politička i ukupna pamet doseže dotle da misle kako se na Ulici daje podrška pokretu Odupri se, politička pedagogija ne pomaže.

Ako nakon tri decenije torture, pljačke, prevara i svega ostalog što nam je donijela crnogorska demokratura treba objašnjavati kako se na proteste ne izlazi zbog onih koji ih organizuju, nego onoga zbog čega se organizuju, onda Crna Gora stvarno zaslužuje ovakvu vlast.

***

Kome ovdje još nije jasno da u korupcionaške afere ne da je umiješan neki potpredsjednik, nego Predsjednik, Vlada, a bogme i Skupština... Naravno da nijesu korumpirani svi pojedinačno, ali dogodilo se nešto mnogo opasnije.

Crnogorski parlament formiran je na osnovu koverti. Na njegovom čelu je političar kojeg je sud stavio pod sumnju da je lažno svjedočio u jednom slučaju korupcije. Jeste, ta koverta bila je drastično tanja od one u Zeti, ali ne manje opasna.

Kako sad da takav parlament većinski zatraži ostavku ministra policije, ili vrhovnog i glavnog tužioca, zbog toga što nijesu istražili slučaj svog vođe - poput ovoga u Austriji... Ili da ih premijer svojim autoritetom natjera da to urade, Predsjednika da ne ne pominjem, i tu bi upao u konflikt interesa...

Nikako, i to je najvažniji povod za izlazak na Ulicu, makar u društvima koja su izašla iz pretpolitičke faze...

***

Postoji li uopšte neka institucija koja bilo što smije da pita bilo kojeg visokog zvaničnika... Ne da osumnjiči, optuži i prizove pravu, nego samo da priupita. Tek toliko da odglumi kako još postoji...

Je li moguće da još neko ne umije da vidi kako sve što funkcioniše u Crnoj Gori - funkcionše po ustrojstvu Kamore. I da pola miliona punoljetnih sjedi doma i čeka da svakih pet godina po jedan član Kamore prekine zavjet ćutanja. Uprkos tome što se, mimo izvornih mafijaških pravila, sistem ni tada ne raspadne. Samo je u ovako moralno zapuštenoj državi moguće da većina podanika ni poslije pola decenije zabavljanja slučajem Marović nije razumjela što se stvarno dogodilo. Kažnjen je sporazumom o krivici? Ma kakvi, sa njim je potpisan samo - Sporazum o tihovanju...

P.S. Sve su prilike da će se i Sporazum o budućnosti uskoro pretvoriti u svoju suprotnost. Ne očekujem, naravno, tihovanje, nego obračun sa pokretom Odupri se. Ako se ispostavi da su za neispunjena očekivanja građana krive vođe pokreta, rješenje je vrlo jednostavno. Ali, ukoliko su onu ogromnu energiju svjesno gasile neke partije - onda rješenje nije ni na pomolu. Nove vođe protesta nije teško naći, ali i tada ostajemo u začaranom krugu. Crna Gora ima samo ovu i ovakvu opoziciju, novu može dobiti tek na novim izborima. A izbori svrhe nemaju sve dok ova postojeća ne promijeni sebe...

( Ratka Jovanović-Vukotić )