Krsto Andrijašević predstavio 16 skulptura i 40 crteža
Andrijaševićeve skulpture, prema riječima Ljiljane Karadžić, imaju sposobnost da “prozru ljude” i kod njih ona univerzalna osjećanja poput ljubavi, radosti, patnje, budu čista, bez “komplikovanih relacija” koje postoje kod ljudi
Prošle godine je sugrađanima predstavio “plač”. Ove godine radost. Prošle godine na njegovim crtežima bili su pojedinci ili parovi, ove godine tu su i skupine ljudi. Ali, toplina, jednostavnost i energija, ostale su iste. Poznati crnogorski slikar, prošlogodišnji dobitnik Trinaestojulske nagrade Krsto Andrijašević, u nikšićkoj galeriji “Nikola I” predstavio se sa 16 skulptura koje su nastale tokom posljednje tri godine i oko 40 crteža koji su urađeni zadnje dvije godine.
“Ovo čime smo okruženi, posebno na crtežima, isijava neku vedrinu. Pojavljuju se skupine ljudi. To je ono što se ranije nije pojavljivalo u kompozicionom i ikonografskom smislu na ovakvim radovima. Na novim skulpturama i dalje dominira boja. Boja je ono što karakteriše skoro sve njegove radove. Ta živa, neposredna boja. Najčešće je to žuta ili crvena ili ponegdje se javlja čak i zelena koje naglašavaju vitalitet. Njegove skulpture su žive, odišu plodnošću, odišu jednom napetom energijom. One su jedre i samim tim uspijevaju da ušetaju u naš prostor”, kazala je, otvarajući izložbu, istoričarka umjetnosti Ljiljana Karadžić. Pohvalila je postavku, koja je zanimljiva, dinamična i koja je omogućila da radovi još više dođu do izražaja, a za koju je zaslužan crnogorski umjetnik Branko Burić.
Andrijaševićeve skulpture, prema riječima Ljiljane Karadžić, imaju sposobnost da “prozru ljude” i kod njih ona univerzalna osjećanja poput ljubavi, radosti, patnje, budu čista, bez “komplikovanih relacija” koje postoje kod ljudi.
“Njegov opus spada u najuzbudljiviji i najdirljivije opuse savremenih umjetnika. Podsjetiću na navjerovatnu količinu nagrada koje je dobio u Udruženju, čak pet nagrada na tradicionalnoj izložbi, i prošle godineTrinaestojulsku nagradu i status nacionalnog umjetnika što on i zaslužuje”, istakla je Karadžićeva.
Kazala je da je prije nekoliko dana razgovarala sa mladim crnogorskim umjetnikom koji je napravio “sjajnu karijeru u Srbiji i koji se već odlično kotira u inostranstvu, a na koga je, kao jako malog uticao Krstov rad”.
“Rekao mi je, pošto je ponio Krstovu monografiju u Beograd, da se najozbiljniji kustosi i kolekcionari kako u Beogradu tako i u Evropi sa kojima on ima kontakte vrlo interesuju za njegov rad, pa smo se našalili da Krsto ne voli čak po Crnoj Gori, izvan Nikšića, da izlaže i da ćemo se baš truditi da ga nagovorimo da svijet sazna za njega jer je sjajan umjetnik”, zaključila je istoričarka umjetnosti.
Umjetnik je priznao da iako mu godi što je Evropa zainteresovana za njegovu umjetnost, on nije za Evropu i nema namjeru da se „širi dalje“.
„Kao dijete sam počeo da crtam i radim. To sam uvijek radio i mislim da me za to bog dao i da sam našao pravu stvar koja meni odgovara. Mislim da je ljepota u jednostavnosti. Ko razumije umjetnost, vidjeće ljepotu u tome, a ko ne razumije neka misli šta hoće. Laskaju mi nagrade i drago mi je, mada se nijesam nadao da ću ih toliko dobiti. Ali, eto, bog je dao da dobijem. Trudim se da se ne ponavljam, da stalno napravim nešto drugačije, novo, nešto što nijesam prije radio“, kazao je Andrijašević, koji je član Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore (ULUCG).
Završio je Pedagošku akademiju u Nikšiću, likovni odsjek, a zatim Fakultet likovnih umjetnosti u Beogradu u klasi vajara Jovana Krotohvila. Do sada je imao 20 samostalnih izložbi u zemlji i inostranstvu i učestvovao je na velikom broju grupnih izložbi. Na tradicionalnoj izložbi ULUCG pet puta je dobijao nagradu - četiri puta za skulpturu (1989, 1998, 2010, 2014) i jednom za crtež (1994).
( Svetlana Mandić )