27 godina od deportacije državljana BiH: Nijedna inicijativa nije prihvaćena

Ispred Centra bezbjednosti Herceg Novi danas su se okupili preživjeli i rodbina, predstavnici nevladinog sektora i rijetki građani kako bi obilježili 27 godina od kako je u Crnoj Gori izvršen ratni zločin protiv izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, poznat kao "Deportacija izbjeglica".

“Ovaj ratni zločin prema svim pravilima međunarodnog prava, Crna Gora joiš uvijek nije smogla snage da prepozna. Mi smo danas ovdje da podsjetimo na žrtve tog zločina I da u ime grđana Crne Gore kojima je stalo do antifašističke tradicije ove države zatražimo da se ona vrati tim svojim izvorima I da smogne snage da obezbjedi ktrivičnu pravdu za žrtve, krivičnu odgovornost za izvršioce , kao I memorijale koji po svim pravilima dobre međunarodne prakse, žrtve zaslužuju”, kazala je Tea Gorjanc Prelević, predsjednica NVO Akcija za ljudska prava (HRA).

Ona je podsjetila da su 2010 godine kada su se prvi put organizovali memorijalno okupljanje u Herceg Novom, zajedno sa porodicama žrtava, zatržili da se ispred CB u Herceg Novom podigne spome obilježje žrtvama deportacije, posebno onima kojima se ni danas grob ne zna.

Od Skupštine Crne Gore zahtjevano je da se proglasi Dan sjećanja na stradale u ratnom zločinu i tražili su izvinjenje crnogorske policije, ali nijedna od tih inicijativa do danas nije prihvaćena i realizovana.

Od svega država je samo obezbjedila naknadu štete za najveći broj porodica žrtava deportacije.

“Mi zahtjevamo da se taj ratni zločin tako I nazove , ne zato što žrtve zaslužuju pravdu, nego zato što je to jedini način Da spriječimo da se išta slično više pčonovi”, naglasila je Gorjanc Prelević.

Sadik Dermirović iz Trebinja jedna od žrtava i rijetki preživjeli deportacije 1991. godine, danas je prvi put nakon 27 godina došao u Herceg Novi da bi prisustvovao memorijalnom okupljanju.

U emotivnom obraćanju Demirović je kazao da je sada prvi put “smogao snagu da dođe u Herceg Novi”.

“Sa dvoje maloljetne djece od 11 i 14 godina, bio sam u Herceg Novom kada me uhapsila policija i dovela u CB Herceg Novi, a moja djeca su ostala plačući na ulici. Sa još 30-ak državljana BiH, koji su boravili od Ulicinja do Herceg Novog, smješteni smo u podrumske prostorije gdje su uslovi bili izuzetno teški i nehumani”, prisjetio se Demirović.

On je sa tom grupom, autobusima prebačen u logor u Foči koji su držale snage Radovana Karadžića gdje su deportovani mučeni i ubijani. Njegova supruga i rodbina su sakupili život

“Ovdje sam ispred drugova koji nisu živi, da kažem da se ovakvo zlo nigdje I nikada ne smije ponoviti”, poručio je Demirović.

Nadžiba Bajrović supruga deportovanog Osmana kome se ni danas ne zna grob, jedina je koja je ostala da živi u Herceg Novom, u Bijeloj i koja svake godine dolazi na memorijalno okupljanje.

“Ovo je jedino mjesto na kome mogu iskazati svoju bol i nezadovoljstvo i uputiti kritike na više adresa za ovaj zločin. Pozivam sve institucije: predsjednika države, Vlade, Skupštine, sudstva, Državnog tužilaštva, policije da se uključe u rasvjetljavanje ovbog zločina, a one koji su krivi privedu pravdi i zaslužene kazne”, poručila je Bajrović.

Ona je kazala da njen suprug u Crnu Goru nije došao za zlim namjerama, već da spasi sopstveni i život njegove porodice. Pozvala je predstavnike EU I ambasada da se uključe u rasvjetljavanje zločina, navodeći da je razočarana njihovim dosadašnjim (ne) djelovanjem.

Vido Drašković iz Liberalne partije je kazao da bol porodica žrtava mala u poređenju sa sramotom onih koji su odgovorni za zločin.

Memorijalno okupljanje organizovali su NVO Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Centar za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA).

( Slavica Kosić )