Fudbalska alternativa: Može li berlinski kvartovski klub da odoli modernim tokovima?

Tačno 98 klubova nastupa u “ligama petice” - engleskoj, španskoj, njemačkoj, italijanskoj i francuskoj. Još toliko timova takmiči se u prvenstvima takozvane druge evropske kategorije, gdje se ubrajaju holandski, portugalski, ruski i još nekoliko šampionata...

Teško da je među njima naći neobičniji klub od Union Berlina - novog njemačkoj prvoligaša, koji će naredne sezone prvi put u istoriji igrati Bundesligu. Stekao je to pravo prije dva dana, kada je skoro 20 hiljada navijača u crvenim majicama preplavilo teren stadiona “An der Alten Foršterej” (u prevodu - Kuća starog šumara), nakon baraž pobjede nad Štutgartom.

Navijači tima iz nekadašnjeg istočnog dijela čuvenog grada već 16 godina imaju ritual da se za Božić okupljaju na stadionu - i tačno 90 minuta, koliko traje utakmica, drže upaljene svijeće, piju vino i pjevaju božićne pjesme. Na prvoj takvoj manifestaciji, 2003. godine, bilo ih je 89, a prije manje od šest mjeseci, 2018, čak 28 hiljada. Lijepa tradicija koju su počeli da kopiraju i drugi njemački klubovi...

Cijelih 113 godina duga je istorija ovog, kako ga mnogi nazivaju, pankersko-fudbalskog, ili berlinskog kvartovskog kluba, a za sve to vrijeme čuveni Union bio je puno važniji van terena, nego na njemu. Podatak da nikada do sada nije igrao u eliti, najbolje govori o tome.

Za vrijeme blokovske podjele Njemačke, Union Berlin je djelovao “iza gvozdene zavjese”, u istočnom dijelu grada - i za sve to, komunističko doba, bio je u velikoj sjenci gradskog rivala, jednog od najmoćnijih klubova nekadašnjeg DDR-a, Dinama iz Berlina.

Kako je Dinamo bio pod patronatom prosovjetske tajne policije, čuvenog Štazija, oko Union Berlina okupljali su se navijači liberalnog pogleda na svijet.

I sa padom Berlinskog zida Union je zadržao status alternativnog, opozicionog kluba, sa jezgrom simpatizera koje su činile osobe slobodnog mišljenja i progresivnih ideja.

Nije im smetalo ni to što klub nije imao previše uspjeha, što je tavorio po nižim njemačkim divizijama. Nakon ujedinjenja, 1990. godine, našao se čak u najnižem rangu, Oberligi! Tek 2001. Union Berlin je dohvatio Drugu ligu, popularnu Cvajtu, čiji je stalni član bio od 2009.

U međuvremenu, navijači su spasli klub od gašenja, tako što su 2004. dali krv za njega - u bukvalnom smislu te riječi. U akciji “krvarimo za Union” skoro 20 hiljada fanova doniralo je krv, za šta se u Njemačkoj dobija novac. U međuvremenu, većinski vlasnik kluba postao je “jedan od njih”, Dirk Cingler, biznismen, ali i čovjek sa tribine, veliki navijač Uniona.

Pamti se i njegova izjava:

"Klub je prodao dušu - navijačima".

Simpatizeri Uniona i danas vode klub, tako što se suprotstavljaju svim načelima modernog fudbala. Protive se njegovoj komercijalizaciji, oko terena je vrlo malo reklama, nema svjetlosnih efekata, niti tradicionalnih njemačkih priredbi tokom poluvremena.

Na stadionu koji otrpilike prima 22 hiljada navijača, nema čak ni stolica - sve četiri tribine predviđene su za stajanje!

Zato je interesantno vidjeti kako će se klub prilagoditi modernim tokovima, što je u neku ruku neizbježno nakon ulaska u Bundesligu.

Kada je prelazak u elitni rang njemačkog fudbala postao sve izvjesniji, navijači su okačili transparent na kojem je pisalo - “Šteta, idemo gore”.

Neki su se i otvoreno protivili ideji o prelasku u Bundesligu.

- Ne želim to, jer sam uvjeren da bi klub tada, malo pomalo, odustajao od vrijednosti koje naši članovi zastupaju - kazao je prošle godine šef za odnose s javnošću kluba i bivši oficijelni spiker na stadionu, Kristijan Arbejt.

Union Berlin, ipak, nije odolio izazovu..

( Danilo Mitrović )