Šamar vlasti ali i opoziciji

Ako je lider SDP-a Ranko Krivokapić izgubio osjećaj za političku realnost, nije za crni humor. I jaku metaforu. Njegova ocjena da je Crna Gora nakon najnovijeg Izvještaja o napretku EK prestala da bude lider i u ovoj najgoroj evropskoj ligi, najslikovitiji je opis tog dokumenta. I trenutne pozicije Montenegra. Izgubili smo i ono čime su se vlast i njeni kuriri iz antimedija i antiNVO najčešće dičili - da smo lokomotiva posljednjeg vagona. Najbolji među najgorima. Kakva utjeha.

Ako se tome doda činjenica da se gotovo identične ocjene ponavljaju godinama, samo se mijenja jezik Brisela i dubina ulaženja u probleme, onda to govori da CG sa ovakvim vođstvom nikada neće ispuniti mjerila koje je postavila EU! A s obzirom na to da Brisel ne misli da popušta već, naprotiv, da pooštrava kriterijume, to bi značilo da DPS i njeni sateliti nikad neće uvesti CG u punopravno članstvo EU.

Depresivan zaključak koji je bi trebalo duboko da zabrine DPS, ako već ne brine Mila. Ali i opoziciju. Jer nokaut Izvještaj EK govori o stanju društva koje su kreirali i vlast i opozicija, svako proporcionalno svojoj snazi i uticaju.

Jasno je da je DPS najodgovorniji, i to daleko najodgovorniji, jer je na kraju i ovakva opozicija rezultat djelovanja baš takvog DPS-a. Sklonog da od svega napravi farsu. Od medija - finansirajući propagandne batine, preko NVO - forsirajući opet svoje abonente, do pravosuđa - skrivajući sramotu zarobljenih institucija floskulama o tome kako njih “nezavisne” treba pustiti da rade svoj posao. Istu farsu DPS već decenijama demonstrira u partijskom životu - partnere za razgovor o budućnosti zemlje i političkom konsenzusu oko najvažnijih državnih pitanja nikad nijesu vidjeli u kredibilnoj opoziciji već u svojim satelitskim tvorevinama. Ili radikalnim političkim subjektima rođenim pod Miloševićevim skutima, koje su koristili da zastraše domaću i međunarodnu javnost kako bi u njima vidjeli jedinog garanta stabilnosti i evroatlantskih integracija.

Za 30 godina vlasti DPS se pokazao kao velemajstor u proizvodnji Potemkinovih sela u svim sferama društvenog života da bi doveo do sadašnjeg stanja - Potemkinove države koju hirurški precizno secira i razlaže posljednji Izvještaj EK. Vuk dlaku mijenja ali ćud nikako - prvi čovjek DPS-a u prvoj reakciji priča o tome kako Izvještaj nije najbolji, ali kako i nije loš s obzirom na vojsku domaćih neprijatelja koji svakodnevno opstruiraju njega i Partiju na putu evropskih integracija. Nećemo da ga pustimo da evropeizira Crnu Goru i implementira neophodne reforme. Fašisti, nema šta. Njegov partijski zamjenik, Marković, je racionalniji - valjda nakon dvogodišnjeg rvanja da spasi zemlju od bankrota shvata da je Crna Gora neodrživa na postulatima koje je dosad uspostavio i promovisao njegov Šef.

Zato stidljivo poziva na konsenzus i dijalog, što sudeći prema režimskoj propagandi koja je ignorisala ili sakrila taj njegov stav, sugeriše da Đukanović to još ne shvata i ne odobrava. Što je i sam koji dan kasnije potvrdio. I time pokazao da će nastaviti kako jedino umije i zna, podjelama i terorom, pitanje je samo ko će ga i kada zaustaviti. Ako se prije toga njegova privatna tvorevina kakvom je, diplomatskim rječnikom, opisuje i ovaj Izvještaj EK, ne uruši sama od sebe i padne. Marković bi morao znati kolika je njegova odgovornost za takav mogući epilog, što znači da je pred njim krupno pitanje da li je lični komfor važniji od opšteg interesa?! Da li nakon svega može kao Lukšić da se preda i povuče, ostavljajući Vladu i DPS ekipi iz Sen Tropea i Granda?!

Opozicija nema šta da slavi. Parafrazirajući metaforu SDP sa početka teksta, ispalo bi da likuju nad situacijom u kojoj oni nijesu prvooptuženi ali jesu na optuženičkoj klupi. DPS ispada šef OKG, a opozicija svjedok saradnik.

DF je ispričana priča. I stvar prošlosti. U svakom smislu.

Veliko je pitanje da li će Danilović uspjeti da izgradi politički subjekt koji će legitimno zastupati crnogorske Srbe i raditi u interesu i svoje i čitave zajednice.

Na kraju to jest na početku opozicione strane medalje stoji građanski blok. Koji treba da se konstituiše, a kad će ne znamo. Na Demokrtama kao najvećem subjektu ovog dijela opozicione scene je najveća odgovornost. Dosad su se trudili da budu najjači u opoziciji, sada imaju mnogo ozbiljniji izazov da budu najjači u državi. Već su pokazali da su ozbiljno organizovani. Ne može se, dakle, ponoviti Medojevićev slučaj i one man showepizoda sa tragikomičnim epilogom. Takođe su uvjerili javnost da su nepotkupljivi. Znači, ni nalik Darku Pajoviću i toj priči. Ostaje im da pokažu liderstvo. Da u najtežim ili ključnim situacijama znaju donositi najbolje odluke.

Da podrška Brisela izražena prošlog ljeta nije tako olako ispuštena ili da se u januaru nije oklijevalo sa izlaskom na ulice, danas bi Bečić već bio crnogorski Zaev a dijalog pod pokroviteljstvom EU i SAD o pripremi prvih fer i slobodnih izbora u punom jeku. Ali, za prosutim mlijekom ne treba plakati. S druge strane, više nema vremena za promašivanje zicera. Ako na narednim izborima, kad god da se oni dese, Demokrate ne budu u poziciji da imenuju premijera, gotovo je i sa njima i sa EU članstvom, bar na duže staze. Da bi se došlo do toga potrebni su fer izbori. A da bi se stiglo do slobodnih izbora mora se pregovarati sa svima. I sa DPS-om i sa EU. Očekivati da se društvo izvuče iz živog blata u kome se nalazi a da se u taj brlog ne uđe - prosto nije moguće. Osim u nekom novom spotu sa Aleksom kao mladim Isusom u glavnoj ulozi.

Na kraju, Izvještaj EK je dokument koji govori i o njenim greškama. Ili odgovornosti. Da se mnogo ranije krenulo sa ovako dubokim i preciznim definisanjem stanja, ili da se nije bježalo od evidentnih problema izgovorima da EU ne nameće već samo sugeriše ili tvrdnjama da Crna Gora nije Makedonija - vjerovatno bi Montenegro bio u boljoj kondiciji a onda i ovaj Izvještaj ne bi bio tako depresivan i zabrinjavajući. Uz stabilnost, važni su i standardi, dear friends. S obije strane Atlantika. Thank you.

( Željko Ivanović )