Civilizacijski pad

To što proslavljamo hiljadu godina naše državnosti, trebalo bi da znači da za sobom imamo milenijum kontinuiteta uređenih odnosa. Da smo vlasnici deset vjekova iskustva u uspostavljanju poretka među ljudima. Da baštinimo cijelu jednu epohu sa prepoznatim institucijama koje garantuju kakvu-takvu zemaljsku pravdu na prostoru koji obuhvataju granice Crne Gore. Nemamo, niti možemo imati kontinuitet državnog imena (koji se mijenjao iz Duklje u Zetu, iz Zete u Crnu Goru); niti imamo jedno te isto društveno uređenje od Vojislavljevića, preko Petrovića, do boljševika. Međutim, neprekidno prisustvo civilizacije na našoj rodnoj grudi jeste, do danas, nešto neosporno. Civilizacija - to je ona nadgradnja prirodnog, stihijnog. To je ono što prosvećene ljude razlikuje od pripadnika ljudskog roda u nekoj džungli. Država kao društveni ugovor (dogovor); podjela i razlikovanje vlasti (mogućnost da se pozoveš na pravdu, na činjenice - protiv laži i podmetanja, čak i onda kada one dolaze i od onih koji vladaju); poštovanje prava na svojinu, na imovinu... E to su sve temelji civilizacije, prepoznati u čovječanstvu, milenijumima prije našeg pomenutog milenijuma!

I mi ih imamo! Prilikom osnivanja Cetinja, i u njemu Cetinjskog manastira, civilizovani i dalekovidi zetski gospodar Ivan Crnojević, tada je, iako despot i feudalac, razlikovao državnu od crkvene imovine. Naglasio je: ”Onoga koga odredi Bog da poslije mene zapovjeda ovom zemljom, ili sin moj, ili unuk ili, po Božijem dopuštenju, ko god od drugog plemena, ili naroda, najsrdačnije molim i zaklinjem, da ovo što priložih, uzakonih i potvrdih, ostane na vijeke netaknuto ovom svetom hramu Preslavne Majke Boga našega, kao što ni ja ništa ne uzeh svetim crkvama, no koliko mogah, priložih i potvrdih!” Pogledajte koliko samo brige za državu i u budućim vremenima, poslije njegovog života! koliko osjećaja za postojanje ”više sile” od njegove, iako je on apsolutni samodržac u svojoj zemlji! kakva potreba da se odrekne vlasništva nad nekom imovinom, i da to preda u posjed Crkvi - radi budućeg imanja na Nebu!

A u daljem tekstu osnivačke povelje, ovaj prosvećeni i pismeni vladar, ovaj osnivač naše prestonice, ovaj roditelj donosioca prve štamparije, ova rijetko pobožna duša naše istorije - kune, proklinje!!! koga? Pa onoga kome bi palo na pamet da ospori crkveno vlasništvo na crkvenom posjedu! Tada još, prije više od 500 godina, imali smo civilizaciju koja razlikuje što je čije. A njeni temelji su bili toliko jaki i nepokolebljivi, da je knjaz Nikola (u više njegovih ukaza dokumentovano) jasno i nedvosmisleno razlikovao državnu od crkvene imovine. Evo jednog takvog Nikolinog dokumenta, u kom se, upravo poziva na Ivanovu zaostavštinu:

NIKOLA PRVI, po milosti Božjoj knjaz i gospodar CRNE GORE Naš slavne uspomene prethodnik, Zetski Gospodar Ivan Crnojević, osnovavši na Cetinju manastir kao stolicu Zetskih Mitropolita, obdario ga je raznim dobrima, među kojima se nalazi i veliki dio cetinjskog polja. Kroz zla vremena, što su prelećela iznad srpskog naroda, uništivši mu i trag državnog života, ova zadužbina Ivana Crnojevića, posljednjeg nezavisnog srpskog Vladaoca, tako obilato obdarena, bila je u stanju da sačuva u neprekidnosti državnu misao, koju je u onoj olujini taj mudri srpski Vladaoc sklonio pod Orlov krš; i sem toga, da sačuva do naših dana jedinu episkopsku stolicu od onih, što je Sv. Sava podigao u srpskoj državi.Pošto se u novije doba na cetinjskom polju, i to na svojini manastirskoj, zasnovala varoš, koja se sve više razvija; da sačuvamo ovu zadužbinu pobožnog Vladaoca i tim da obezbijedimo ovome manastiru opstanak odlučili smo i naređujemo:

1. Da se sva laktarina, što su dužne plaćati kuće varoši Cetinja, sakuplja u zasebnu manastirsku kasu sa svim ostalim prihodima sa manastirskih zemalja u cetinjskom polju;

2. Da manastir ovaj svoj godišnji prihod svake godine ulaže u kupovanje nepokretnih dobara u Našoj državi, kako bi tim svoju današnju imovinu umnožio, te i dalje u budućnosti mogao blagotvorno djelovati u oblasti Svete Pravoslavne Crkve i srpskog naroda.

Ovijem najsvečanije potvrđujemo manastiru pravo svojine zemljišta, na kom se cetinjska varoš, Naša Prestonica, podiže, te dajemo svakome na znanje, da ovo zemljište ostaje za sva iduća vremena u isključivoj svojini Cetinjskog manastira sveto i neprikosnoveno. Sveta Cetinjska Mitropolija bdiće nad ovim manastirskim pravom, Gospodarom Ivanom Crnojevićem darovanim i ovim Našim Ukazom potvrđenim.

U našoj Prestonici Cetinju na dvadeset peti dan rođenja Našega Nasljednika Knjaza Danila, 1895. NIKOLAJ“

Objavljeno u ”Glasu Crnogorca”, u subotu, 24. juna 1895. Iz navedenih razloga, nedavno objavljeni Predlog zakona o slobodi vjeroispovjesti, koji je usvojila i objavila Vlada Crne Gore - doživljavam kao civilizacijski pad u odnosu na prethodne vjekove crnogorske državnosti!

Naime, naši preci su znali i razumjeli da kulturno i duhovno blago nekog prostora ne stvara neka država (kako pogrešno stoji u nedavnom stranačkom saopštenju DPS-a) - nego umjetnici i duhovne/kulturne institucije. A onda, samim tim, država ne može i ne treba da bude vlasnik onoga što nije njeno, pored živih i postojećih vlasnika i kreatora pomenutog blaga. Država mora biti garant neotuđivosti nečije svojine, i zaštitnik kulturnog blaga koje se nalazi na njenoj teritoriji. Ali ga ne može štititi tako što će ga prisvojiti! Naprotiv - otimanjem iz ruku vlasnika, kulturno blago dopada opasnosti da se nađe u ambijentu koji ga ne razumije; koji ne umije da ga koristi; i koji, konačno, i ne zna što bi sa njim. Zamislite nekog službenika državne administracije sa Časoslovom i kadionicom u rukama!

Da li je Mikelanđelo slikajući Sikstinsku kapelu to radio za potrebe Republike Italije (koja tada nije ni postojala) ili države Vatikan (tada takođe nepostojeće), ili pak za potrebe sveštenstva u Rimu? Je li jeromonah Makarije štampao Oktoih za bogoslužbene potrebe monaha Cetinjskog manastira, ili zbog turističke znatiželje nekoga ko ne mari za činjenicu Božijeg postojanja? Ovdje civilizovani ljudi kristalno jasno umiju da razlikuju vlasništvo nad nekim predmetom, od pitanja njegove dostupnosti na uvid javnosti!!!

Neko će reći da su ovo složena pitanja, skoro pa filosofska - ali baš se o tome i radi. U davna i pradavna vremena, mnogo prije ovdašnje Vlade, ljudi su se susretali sa ovim temama, i rješavali ih tako što su hirurški precizno prepoznavali što je čije. Konkretno, u hiljadugodišnjem trajanju naše autentične državnosti, nikome, očigledno, nije padalo na pamet da imovinu Crkve pripiše državi. Tačnije - nikome, prije Titovih saradnika. (A oni su već nešto drugo. Oni su zakonom zaštićenu pravoslavnu kapelu na Lovćenu, recimo - srušili!)

Drugi će reći kako su Ivan Crnojević i knjaz Nikola bili prosto zatucani vjernici, ne toliko napredni u spoznaji svijeta i prirode kao pomenuti rušitelji kapele - pa da je, samim tim, njihovo poštovanje crkvene imovine bilo više stvar duha vremena i njihovih ličnih ubjeđenja, koja nas ”moderne ljude” ne obavezuju. E pa, gospodo, ne mora premijer Irske biti muzičar i umjeti da svira harfu da bi znao da cijeni značaj tog instrumenta, naslikanog na grbu te zemlje! Niti je obavezno da predsjednik Španije bude matador koji kroti bikove u koridi, da bi shvatio i poštovao vrijednost takve vještine u tradiciji svoje zemlje. Niko ne traži od ministara u Vladi Arapske Republike Egipat da vjeruju u ona božanstva kojima se klanjao drevni faraon, pa ipak spomeničke ostatke tog idolopoklonstva oni moraju da štite kao sopstvenu svetinju.

Samo što mumije iz piramida odavno nemaju svoje idolopoklonike, pa država nema kome da pripiše vlasništvo nad keopsovom grobnicom - do samoj sebi! Ali u Crnoj Gori danas, vrlo su živi i veoma brojni Ivan-begovi istomišljenici, koji biblijsku Mariju iz Nazareta doživljavaju kao ”Majku Boga našega”. Takvi se okupljaju u instituciji kojoj se više vjeruje nego samoj državi! To što naš predsjednik sebe doživljava kao ateistu jeste njegovo lično i intimno pravo, ali on ne smije da zaboravi da sjedi na stolici (da ne pominjem brojne mitropolite koji su mu prethodili baš na toj stolici) onih svetovnih vladara koji su vjerovali i znali da je državu Crnu Goru, stvorio, očuvao i unaprijedio Gospod Bog. Koji su znali da je Crkva Svetinja, a ne - državni neprijatelj.

Ti naši pobožni vladari su proročki predosjetili šta bi sve nekome od njihovih nasljednika moglo pasti na pamet, pa su znali i da zaprijete.

A šta može značiti kletva Ivana Crnojevića - ateistima? Pa mogla bi da bude podsjetnik na činjenicu da su naši preci bili radiji gladovati, nego ubrati jabuku iz crkvenog voćnjaka. Znali su da takav zalogaj, ili u grlo zapada, ili na nos iskače...

Autor je rektor Cetinjske bogoslovije

( Gojko Perović )