Do imovine ne mogu četvrt vijeka

Bivši vlasnici poljoprivrednog zemljišta u bjelopoljskom prigradskom naselju Nedakusi, njih 46, ni poslije četvrt vijeka ne mogu da ostvare pravo na svoju imovini, iako im je to garantovao Zakon o vraćanju imovine iz društvene svojine ranijim vlasnicima donesen 1992. Kako je zemljište vraćeno u 90 odsto drugih slučajeva, oni se pitaju zašto se ne ispoštuje zakon do kraja i ko štiti one koji osporavaju njihova zakonska prava.

Pravni zastupnik bivših vlasnika advokat Vučko Bjelanović je kazao da su građani odmah nakon stupanja na pravnu snagu Zakona podnijeli zahtjeve Upravi za nekretnine - Podučna jedinica Bijelo Polje, tražeći da donese odgovarajuća rješenja za vraćanja poljoprivrednog zemljišta koje se nalazi u nekadašnjoj industrijskoj zoni.

U dopisu koji su uputili svim nadležnim institucijama podsjećaju da je od 1992. godine do danas Uprava za nekretnine u više navrata donosila rješenja i nalagala, s obzirom na to da su ispunjeni uslovi za vraćanje oduzetog zemljišta, da se vrati kao ranijim vlasnicima i nasljednicima lica od kojih je zemljište oduzeto.

“Međutim, takva rješenja drugostepeni organ uporno poništava već punih 25 godina”, navode građani Nedakusa.

Oni ističu da su na taj način onemogućeni da dalje vode odgovarajuće postupke radi zaštite svoje imovine. Navode da se radi o klasičnoj otimačini jer je više od 90 odsto građana, kojima je zemlja oduzeta, po istom osnovu dobili pravosnažna i izvršna rješenja i uknjižili se kao vlasnici.

Oni su apelovali na nadležne da isprave višedecenijsku nepravdu i da ne štite “one koji bez pravnog osnova i bez jednog plaćenog eura po tom osnovu, drže njihovu imovinu i najavili da će slučaj rješavati pred Evropskim sudom u Strazburu.

U Upravi za nekretnine “Vijestima” je saopšteno da to zemljište koristi preduzeće “Eko Meduza”.

Načelnik Uprave PJ Bijelo Polje Haris Kurćehaić je kazao da kod tog organa nalazi još 19 predmeta, koji se odnose na povraćaj poljoprivrednog zemljišta iz društvene svojine. “U svim predmetima Uprava je do danas donijela minimum pet rješenja i na svako se već dugi niz godina izjavljuju žalbe od sada upisanog posjednika DOO “Eko Meduza” i ona se prosljeđuju nadležnom drugostepenom organu, Ministarstvu finansija. To znači da je Uprava po svakoj žalbi donijela rješenje u ponovnom postupku i dostavljala ga strankama. U svakom rješenju Ministarstvo finansija nam je ukazala na činjenicu da li je do 3.oktobra 1990. godine predmetno zemljište bilo gradsko-građevinsko ili poljoprivredno. Mi smo po nalozima Ministarstva i po službenoj dužnosti zatražili od Sekretarijata za uređenje prostora akt na osnovu kojih se može utvrditi da li je predmetno zemljište prije 3. oktobra 1990. godine bilo gradsko-građevinsko ili poljoprivredno”, kazao je Kurćehaić.

On je naveo da je Sekretarijat dostavio odluku od 5. aprila 1974. godine iz kojih se jasno može utvrditi status zemljišta. Kurćehaić je napomenuo da u svakom predmetu postoji odluka o određivanju gradsko-građevinskog zenljišta iz 1989. godine, kao i odluku o izmjeni odluke iz 1989. godine, a kojima se brišu parcele koje nijesu predmet povraćaja. “Takođe, moramo imati u vidu i Odluku Ustavnog suda da osnovna odluka iz 1989. godine, a koju je donijela tadašnja SO Bijelo Polje nije u saglasnosti sa Ustavom i zakonom i da je prestala da važi”, kazao je on, ističući da Ministarstvo finansija toj Upravi navelo da pored toga treba ustanoviti li su ugovori koji su tada zaključeni između bivših vlasnika bili “rušljivi odnosno zaključeni pod prijetnjom, prinudom i zabludom”, za šta Uprava nije nadležna.

On dodaje da je Uprava po službenoj dužnosti 2014.godine, donijela rješenje o upisu zabilježbe povraćaja poljoprivrednog zemljišta iz društvene svojine na tim katastarskim parcelama i na taj način omogućila građanima da prilikom kupovine zemljišta u industrijskoj zoni znaju tačno da li su parcele predmet povraćaja ili nijesu.

On je potvrdio da je samo u poslednje dvije godine preduzimajući kao načelnik potrebne mjere i radnje da se okonča postupak povraćaja donošena po dva rješenja, koja su “pala” kod drugostepenog organa. Naveo je da taj organ nije mogato donijeti neku drugu odluku mimo ove koju su donosili nekoliko puta, i na koju su izjavljivane žalbe i usvajane i vraćane na ponovni postupak.

( Jadranka Ćetković )