Državnu kasu krpe sa domaćeg tržišta

Crnogorska Vlada je uspjela da prikupi tokom prethodna dva mjeseca 142,5 miliona eura emisijom državnih obveznica na domaćem tržištu.To je prvi put od septembra 2010. godine da novac koji budžetu nedostaje nije tražen van granica zemlje. Taj novac je neophodan za popunjavanje deficita u državnoj kasi u ovoj godini.

Predstavnici međunarodnih finansijskih organizacija i stručnjaci, koji su govorili za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), saglasni su da ovaj potez Vlade ne mora da znači da je Crna Gora iscrpila i mogućnosti zaduživanja na stranom tržištu, uprkos niskom kreditnom rejtingu.

Iako su domaće banke najveći kupci obveznica, stručnjaci tvrde i da bi banke, uprkos kupovini državnih obveznica, trebalo da imaju dovoljno novca za krediranje privrede i građana.

Obveznice su državne hartije od vrijednosti čijom prodajom se država zadužuje, a kupcu isplaćuje garantovani godišnji prinos.

Stranci opet kupci

“Preveliko oslanjanje na strane izvore finansiranja, moglo bi izložiti Vladu riziku od mogućih promjena na globalnim finansijskom tržištu”, kažu za CIN-CG u Međunarodnom monetarnom fondu (MMF).

U toj međunarodnoj finansijskoj organizaciji objašnjavaju da je emitovanje državnih obveznica na domaćem tržištu dio dugoročne strategije crnogorske Vlade za upravljanje dugom koja ima za cilj da proširi izvore finansiranja i razvijanja baze investitora.

“Dio te strategije je razvoj domaćeg tržišta obveznica kao dodatnog izvora finansiranja. Crna Gora je tek u ranoj fazi da stvori veću dubinu na domaćem tržištu kapitala i potrebno je da ohrabri male investitore da kupuju državne obveznice”, objašnjavaju iz MMF-a.

Vlada je sredinom aprila emitovala državne hartije u vrijednosti od 190 miliona na period od sedam i pet godina. Prodate su sve obveznice koje dospijevaju za sedam godina uz godišnju kamatu od 3,5 odsto za 50 miliona eura i još 25 miliona obveznica koje dospijevaju za pet godina, a u drugoj seriji krajem maja emitovano je preostalih obveznica u vijednosti od 140 miliona eura na pet godina, od čega je prodato 67,8 miliona eura.

Iz MMF-a objašnjavaju da je karakteristika ovih domaćih obveznica da su slične onima iz prošlogodišnje emisije na stranom tržištu, kada je riječ o cijenama i rokovima dospijeća.

A, uslovi zaduživanja tada su bili po povoljnijoj kamatnoj stopi od 3,37 odsto, u odnosu na neka ranija zaduživanja kada je Crna Gora uzimala novac na stranom tržištu i po kamatama većim od sedam odsto.

Iz Svjetske banke (SB) za CIN-CG nijesu mogli detaljnije da govore o odluci crnogorske Vlade da emituje državne obveznice na domaćem tržištu. Objasnili su da prate aktivnosti Vlade u vezi sa izdavanjem domaćih obveznica “kako bi mogli bolje da razumiju i ocijene sve aspekte te akcije”.

Dug umanjuje razvoj

Finansijski konsultanat i raniji viceguverner Centralne banke (CBCG) Goran Knežević za CIN-CG ističe da je emitovanje domaćih obveznica na domaćem tržištu sa stanovišta ročne strukture javnog duga pozitivan potez, ali je nepoznato kako će to uticati na strukturu između domaćeg i stranog duga, jer će dobar dio tražnje za kupovinu, direktno ili indirektno preko finansijskih institucija, doći iz stranih izvora zbog razlika u kamatnim stopama i nepostojanja ograničenja da strana tražnja bude plasirana na domaćem tržištu.

Knežević smatra i da će se ovom emisijom poboljšati cjenovna struktura duga, posebno ako je to zaduženje za refinasiranje ranije skupih zaduženja.

„Imajući u vidu strukturu privrede, izostanak domaće valute, spoljnotrgovinsku razmjenu, strukturu agregatne potrošnje i druge makroekonomske indikatore Crne Gore bez dileme se može konstatovati da je javna zaduženost već na kritično visokom nivou“, istakao je Knežević.

On objašnjava da kada stepen zaduženosti pređe određenu granicu ima negativan efekat na razvoj, pa čak i rast mjeren, recimo, veličinom rasta BDP-a.

„Druga važna sublimacija brojnih studija je da stepen zaduženosti ne može biti ispravno mjeren samo odnosom sa BDP-om, već se moraju uključiti ocjene sposobnosti vraćanja duga - struktura privrede, makroekonomske perfomanse, struktura platnog bilansa, ranjivosti, te dodatno treba ocijeniti strukturu javnog duga. Za neku zemlju zaduženost veća od BDP-a nije toliki problem kao za drugu, sa nepovoljnijim nabrojanim elementima“, kazao je Knežević.

Emitovanjem državnih obveznica, kako tvrde u resoru kojim rukovodi ministar Darko Radunović, želi se osnažiti domaće tržište kapitala.

“U prethodnom periodu, često su izražena mišljenja da postoji dovoljno prostora da se dio novca koji se obezbjeđuje putem emisije obveznica, može obezbijediti emisijom domaće obveznice. Postojali su predlozi osiguravajućih kuća i banaka da se kroz emisiju obezbijedi novac za finansiranje budžeta i da se omogući kompanijama iz Crne Gore da lakše obezbijede plasmane i da ne moraju izlaziti na međunarodno tržište kako bi plasirali svoj novac”, kazali su iz Ministarstva finansija za CIN-CG.

Dodaju i da Vlada nije iscrpila svoje mogućnosti zaduživanja na stranom tržištu na koje je povoljnije izaći sa obveznicama u većem iznosu, jer je tada veće interesovanje investitora.

Iz Ministarstva finansija su istakli da su cijenu kreirali u rasponu koji je sličan nivou cijena obveznica na stranom tržištu. Prošlogodišnja emisija od pola miliona eura je bila po kamati od 3,37 odsto.

“Imajući u vidu da je većina banaka i osiguravajućih kuća kćerke firme međunarodnih finansijskih grupacija, onda one svoje odluke o ulaganjima baziraju na osnovu cijena crnogorskih obveznica na stranom tržištu. Ako je ta cijena niža od one po kojoj se kreću cijene naših obveznica na stranim tržištima, investitori lako mogu donijeti odluku da investiraju spolja“, pojasnili su iz Ministarstva finansija na naše pitanje o posljednjoj emisiji.

Ista praksa u regionu

Uprkos visini duga i Dejan Šoškić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu i član Savjetodavnog odbora Centralne banke Crne Gore (CBCG) za CIN-CG ocjenjuje da crnogorska Vlada nije iscrpila mogućnosti zaduživanja na stranom tržištu time što je emitovala obveznice na domaćem tržištu.

“Mogućnosti postoje za finansiranje javnog duga i na domaćem i na međunarodnom tržištu. Do sada je Crna Gora uzimala direktno kredite od strane međunarodnih finansijskih institucija, banaka, drugih država i emitovanjem obveznica na međunarodnom finansijskom tržištu (euroobveznice). Normalno je da se državna obveznica ponudi i na domaćem tržištu. To je uobičajena praksa većine zemalja i neke druge zemlje u regionu takvu praksu imaju već godinama unazad”, objasnio je Šoškić.

Prema njegovim riječima, emitovana državna obveznica na domaćem finansijskom tržištu je važna jer je to dodatni namjenski vid štednje za građane i pravna lica koji ima, po pravilu, niži kreditni rizik u odnosu na depozite u bankama.

“Uz to, nema ni limita za osiguranje depozita, već za čitav ulog garantuje država kao emitent. Državna obveznica svojim sekundarnim prometom na berzi ili van nje, može da podstakne trgovanje i razvoj na tržištu kapitala. Normalno je da države finansiraju svoj javni dug i na domaćem i na inostranom tržištu kreditima i obveznicama. Zato emisija državnih obveznica predstavlja prirodnu fazu u razvoju sistema finansiranja javnog duga zemlje”, istakao je Šoškić.

Šoškić navodi da Republika Srbija više od 10 godina ima redovne aukcije državnih obveznica različitih rokova u dinarima i u eurima na domaćem tržištu gde ih kupuju domaće banke, druge domaće institucije, građani, privreda, ali i strani investitori.

“Slično je i u nekim drugim zemljama u regionu. Obveznice države se mogu emitovati na domaćem tržištu radi podsticanja domaćeg tržišta kapitala, ali je ipak, po pravilu, glavni razlog zapravo razvoj sistema finansiranja javnog duga države, kojim se kreiraju nove mogućnosti koje se mogu koristiti u budućnosti i kombinovati sa postojećim mehanizmima finansiranja javnog duga. Time se de facko kreiraju alati za buduću efikasniju optimizaciju finansiranja javnog duga zemlje”, objasnio je Šoškić.

Najveći kupci domaće banke

Iako javno nije saopšteno ko je sve kupovao domaće obveznice, prema nezvaničnim informacijama sa Montengroberze, najveći kupci su bili domaće banke i osiguravajuće kuće. Ministarstvo finansija smatra da zaduživanjem kod komercijalnih banaka nije konkurent privredi.

“Mislimo da zaduživanje države ne utiče na zaduživanje privrede i da nijesmo u tom pitanju konkurent. Banke u svojim godišnjim planovima definišu politiku kreditiranja građana, privrede i državi. U tom dijelu postoje ograničenja koliko može biti izloženost banke jednom klijentu, računajući i državu. U skladu sa tim, ne postoji rizik da će se kroz zaduživanje države kroz domaće obveznice ugroziti finansiranje privrede”, ocjenjuju u Ministarstvu finansija.

Iz MMF-a kažu da banke imaju dovoljno novca da kreditiraju i Vladu i privatni sektor, posebno mala i srednja preduzeća.

Navode podatak da su prošle godine krediti privatnom sektoru rasli po stopi od 9,1 odsto, što je najbrža stopa od globalne finansijske krize, dok su krediti privredi rasli sporije po stopi od 5,1 odsto.

Upozoravaju da nisku efektivnost pravosudnog sistem za izvršenje duga, sive ekonomije i slabo razvijene računovodstvene prakse malih preduzeća otežava pristup kreditima.

“Finansijski uslovi u kojima se nalazi Evropa i svijet, sa viškom likvidnosti usljed ekspanzivne monetarne politike velikih centralnih banaka, čine da novca i kapitala ima dovoljno i da je njegova cijena relativno niska. U čitavom regionu jugoistočne Evrope problem sa finansiranjem privrede nije toliko u nedostatku novca i kapitala, već više u tome da vrlo često nema dovoljno kvalitetnih dužnika - dobrih kompanija koje bi uzimale kredite”, tvrdi Šoškić.

Od strukture duga, to jest da li se Crna Gora zadužuje na domaćem ili stranom tržištu, čini se da je važnije pitanje na što ide taj dug – da li se sredstva ulažu u razvoj ili se dominantno pokriva potrošnja.

Prema upozorenjima stručnjaka, problem Crne Gore je u tome što se zaduživanjem finasira budžetski deficit.

Knežević upozorava da je od nezavisnosti zaduženost rasla prebrzo i prilično neproduktivno.

„Trebalo je da se učimo na brojnim primjerima drugih zemalja koji su danas na stepenu razvoja koji ćemo mi imati tek za 10 ili 20 godina. Dodatno nepovoljan element zaduženosti je loš istorijat i pad garancija Vlade u ranijem periodu“, naglašava Knežević.

Ukupan dug Crne Gore 2006. godine bio je 700 miliona eura. Na kraju prošle godine iznosio je 3,1 milijardu eura.

Prema pokazateljima iz ove godine, tendecija zaduživanja se nastavlja, jer privreda Crne Gore ne stvara dodatnu vrijednost iz koje bi mogla da se finasira javna potrošnja.

Na opasnost od olakog zaduživanja upozorava se i u posljednjem Izvještaju o napretku Evropske unije (EU). Činjenica da Crna Gora nije imala snage za suštinske strukturne reforme, mogla bi opasno ugroziti ne samo ekonomiju zemlje, već i proces pridruživanja, jer je javni dug odavno prešao kriterije Mastrihta.

Obveznice konkurencija depozitima

Knežević je kazao da su državne obveznice konkurencija depozitnim proizvodima koje nude banke, ali i opcija da banke plasiraju višak likvidnosti.

„Konkurencija u izvorima bankama znači manje izvora za banke, a time i manje kredita od banaka i kreditne multiplikacije kao uticaja na opšti razvoj, pod uslovom da pad tražnje za depozitima banke ne nadoknade drugim povoljnijim ili jednako povoljnim izvorima. Nažalost, mi ne raspolažemo o podacima o visine kreditne multiplikacije u Crnoj Gori. Ako se desi pad tražnje za depozitima, što naglašavam da ne mora, jer zavisi od sposobnosti banaka da obezbijede dugoročne izvore finansiranja, to će svakako imati uticaj i na pad likvidnosti banaka. Koliki, zavisi od mnogo stvari. Banke će se ovdje sigurno pojavljivati i na strani tražnje za ovim obveznicama, što pod pretpostavkom nepromjenjivosti nivoa izvora, znači manju kreditnu aktivnost. Vjerovatno je Ministarstvo finansija sa Centralnom bankom ispitivalo sve ove uticaje kroz neki model“, rekao je Knežević.

( Marija Mirjačić )