Dizanje iz mrtvih

Glasačko tijelo utegnuto u mudante, brije se zlatnom britvom ispred zgrade kapetanije, godina je 1854. i svi znaju koliko je glava u četiri nahije - od turskih listina i knjaza Danila nije bilo zabune oko Đura Perova & Pera Đurova, prostom riječju - pravu Crnu Goru uništila su kasnije prezimena, tehnolozi i titoisti skloni novotarijama pa danas, jbg, jmbg određuje međe biračkom tijelu, što ga partije uoči izbora drogiraju u kombiju, siluju i istovare neđe kod Vranjine. Na lice mjesta izađe inspektor Gadžet, u šeširu mu tablica množenja, u duhu namjesnika Birolija nadgleda misteriju, nejasno mu, poštena dva radnika izbrojala bi za četiri godine dvaput četiri nahije, plus brda, plus pauza za ručak, ali kurac, malena zemlja, nema dva đačeta kadra da izbroje, kao da su krda stoke posvuda, biometrijske kokoške u preletu preko nejasnog horizonta - a ne šaka fajla i parče softvera, i dobra volja najamnika, recimo, Gaspara i Baltazara, plus treći Melkior neka uskoči honorarno, kao nadzorni organ pregnuća, da izigrava DIK i kvit. Sve se to kuva pod šeširom inspektora, vruće kao u saču, kao u paklu rečenice poslanice Vuković, Gadžet zato pušta foto operativca da snimi leš biračkog tijela, i da se pođe kolibama. Glasačko tijelo umotano u celofan čeka da ga neko od rodbine pozna, mrtvarom u čas pozan odjekuje glas, kandidat major Milačić recituje, pominje pretke, pominje pokoljenja, ima lijepo kod Selina - govoriti o potomstvu isto je što i držati govor crvima, i opet je 1854. godina, kao pornić se vratila ne kao farsa, Pero Đurov & Đuro Perov nalaze se u pozi 69 u stanju transa, sa desnicom punom mošnji nadahnut lešom major mlad u narodnoj nošnji otvara bulku povijesti i glasačko tijelo stvarno oživi tenči se, ustaje na četiri noge, u četiri nahije, plus brda, ispušta glas.

( Brano Mandić )