Kraj svijeta kojeg smo znali

Prošlog mjeseca, pod pritiskom administracije predsjednika SAD Donalda Trampa, Gugl je prekinuo saradnju sa Huavejom i na taj način kineskog proizvođača pametnih telefona lišio licence da koristi Guglov android softver i sa njim povezane usluge. Ovaj potez ujedno predstavlja i novu kulminaciju kinesko-američkog konflikta i kraj globalizacije koju su predvodile SAD

Nakon tri decenije kretanja ka jedinstvenom globalnom tržištu uređenom po pravilima Svjetske trgovinske organizacije, međunarodni poredak je prošao kroz suštinske promjene. Sjedinjene Države i Kina su u carinskom ratu za koji je u početku djelovalo da će se voditi oko bilateralne trgovinske ravnoteže, ali se ispostavilo da je mnogo više od toga. Donedavno, nadu je budila činjenica da, uprkos čestoj razmjeni prijetnji, ove dvije države ipak pregovaraju. To više nije slučaj.

Prošlog mjeseca, pod pritiskom administracije predsjednika SAD Donalda Trampa, Gugl je prekinuo saradnju sa Huavejom i na taj način kineskog proizvođača pametnih telefona lišio licence da koristi Guglov android softver i sa njim povezane usluge. Ovaj potez predstavlja egzistencijalnu prijetnju za Huavej. Ali i više od toga - obilježava i novu kulminaciju u konfliktu između Kine i Amerike i kraj globalizacije koju su predvodile SAD. Poruka Sjedinjenih Država je jasna: izvoz tehnologije i softvera više nije stvar biznisa, već moći. Od sada, SAD stavljaju moć ispred tržišta.

Sada kada je konflikt poprimio oblik hegemonističke bitke, Kina će možda morati da upotrijebi sva raspoloživa sredstva kako bi zaštitila svoje nacionalne prvake. To znači hitno povlačenje iz svih lanaca snabdijevanja koji se oslanjaju na američke visokotehnološke instrumente, naročito poluprovodnike. Kina će morati da počne da nabavlja sve neophodne komponente na domaćem tržištu, ili od sigurnih partnera unutar njene orbite uticaja. U doglednom roku, ovo prilagođavanje će podijeliti svijet na dvije sfere ekonomske konkurencije. Prije ili kasnije, sve manje sile koje zavise od globalnih tržišta će morati da izaberu stranu, osim ukoliko na neki način nijesu dovoljno snažne da izdrže i američki i kineski pritisak. Budući da i Kina i SAD zahtijevaju da znaju na čemu su, čak će i ekonomski giganti poput Evropske unije, Indije i Japana biti suočeni sa izuzetno teškom ekonomskom dilemom.

Ako pretpostavimo da će otvoreno, jedinstveno globalno tržište zaista da postane stvar prošlosti, onda se postavlja pitanje kako će Kina odigrati sa kartama koje su joj podijeljene. Kao najveći kreditor Amerike, hoće li ona na rat valuta gledati kao na keca u rukavu? Ukoliko to bude slučaj, već opasna borba za globalnu tehnološku nadmoć će se pretvoriti širi i opasniji konflikt. Opasnost nije samo u tome što će ekonomski rivalitet, protekcionizam i trgovinska ograničenja ugroziti globalni prosperitet, već i u tome što će ovakav razvoj događaja povećati rizik od ozbiljnog političkog sukoba. Tehnološki suverenitet bi zauzeo mjesto trgovini i razmjeni, a nacionalne korporacije - čak i velike multinacionalne kompanije - postale bi važne samo koliko i njihov poslovni model.

Ipak, bilo bi pogrešno zaključiti da su cijeli ovaj konflikt izazvali Tramp i njegova neonacionalistička agenda. Dva dana pošto je Gugl objavio svoju odluku, „Njujork tajms“ je objavio komentar Tomasa L. Fridmana, autora djela „Svijet je ravan“, u kojem on kritikuje iste nefer trgovinske prakse Kine koje napada i Tramp. Ukoliko je to stav nekadašnjeg vrhovnog ideološkog sveštenika globalizacije, onda se Kina ne suočava samo sa Trampovom Amerikom, već i sa liberalnom Amerikom. Novi potez Trampove administracije treba da nagovijesti da SAD neće bez borbe predati dominantnu globalnu poziciju. Ipak, izazivajući prekid u postojećim trgovinskim odnosima sa Kinom, SAD i sebi nameću značajne troškove.

Nema sumnje da i Evropu očekuju potresi. Pukotina u globalnoj ekonomiji predstavljala bi suštinski izazov za evropski - a naročito njemački - model izvoza. Mada će Evropska unija ostati zavisna od američkih bezbjednosnih garancija i trgovine sa SAD, izvoznici unutar bloka se sve više oslanjaju na kinesko tržište.

Scenario u kojem su primorani da izaberu stranu dovodi do ishoda u kojem svi gube. Istina je da bi u opštem tehnološkom ratu, porasla vrijednost EU kao saveznika SAD, a smanjili bi se rizici od kaznenih američkih tarifa na evropski izvoz. Međutim, evropski izvoznici koji bi se oslanjali na Kinu bi bili u rascjepu. Prošla iskustva su nam pokazala da je Evropi obično potrebna kriza kako bi krenula u sljedeću fazu razvoja. Ukoliko u sadašnjoj situaciji postoji svjetla tačka, to je činjenica da Evropa možda sada nema izbora osim da razvije geopolitičku strategiju za 21. vijek. Evropska unija je na nedavnim izborima za Evropski parlament u velikoj mjeri pošteđena populističkih poremećaja. Sada mora da se baci na posao kako bi sačuvala svoj prosperitet i suverenitet u vremenu kinesko-američke pukotine.

Autor je bio njemački ministar inostranih poslova i vicekancelar od 1998-2005; odigrao je ključnu ulogu i osnivanju njemačke Zelene partije

Copyright: Project Syndicate, 2019.

( Joška Fišer )