Desničari, Monika Beluči i komunizam

Dokono surfajući ovih sam dana nabasao na prošlogodišnji članak o prehrambenim navikama proslavljene manekenke, inače moje vršnjakinje, Elle Macpherson. Njezin jelovnik naprosto moram podijeliti s vama. Dakle...

Svakoga jutra ona ustaje u pet sati, a neposredno prije toga u krevetu meditira trideset minuta. Umjesto kavom, dan započinje čašom tople vode s limunom i malo kajenskog papra kako bi se razbudila. U šest i pol navali na krepki doručak: smoothie od sjemenki konoplje, vode i njezina proteinskog praha “Super Elixir”. Ako baš ogladni, do ručka smije maznuti još jedan smoothie, ali ovoga puta s mlijekom od lješnjaka, pola avokada i proteinskim prahom s okusom čokolade, također iz njezine linije proizvoda. Ručak je, pak, prava gozba: salata od kelja, klica, krastavca, kupusa, avokada, sjemenki bundeve i sardina. Ribice su tu više kao otvorena opcija negoli kao obvezni sastojak. Naime, Elle ne jede ni piletinu ni crveno meso, ali se povremeno, ne prečesto, počasti plodovima mora. Večera je malo poslije 18 sati, ni slučajno kasnije, a na jelovniku su obično tortilja s povrćem, povrtna pica ili tjestenina s povrćem i pestom. Kad joj padne šećer, odlomi kockicu, ponekad i cijelo rebro tamne čokolade ili veganski sladoled ili oboje, ako se u tome trenutku osjeća baš razuzdano. Osim što ne jede meso, Elle ne konzumira ni ugljikohidrate niti pije mlijeko. U suštini, sva njezina prehrana svodi se na voće i povrće, i to najčešće u sirovom obliku. Da hoće, na štednjaku bi komotno mogla držati tabletić.

Ali zašto se lijepa Elle pati kao sveti Lovre? Da nije možda bolesna? Šuti, Ivaniševiću, da je ne urekneš, dama je dobrog zdravlja i slobodnom je voljom izabrala hraniti se šemedekanom. A zašto? Jer želi sačuvati vitalnost i ljepotu, što joj, očito, polazi za rukom. “Koža mi je sjajna, nemam više tamnih mrlja po njoj, bjeloočnice su mi bjelje, a jezik čišći”, kazala je prošle godine zaključivši kako vjeruje da većinu bolesti uzrokuje kiselost tijela. Nije, međutim, trebala ništa govoriti. Njezine friške fotografije dovoljno su rječite i svjedoče kako Elle i dandanas izgleda kao avion, pače zrakoplov.

Postoje, međutim, i drugi recepti za čuvanje vitalnosti, samo ih treba znati potražiti na pravome mjestu. Jednoga vam, recimo, neće ponuditi školovani nutricionist, ali bi vam ga zato mogao dati neškolovani hrvatski desničar, što tvrđi, to bolje. Premda je globalno poznato i stoput potvrđeno da je komunizam mrtav da mrtviji ne može biti, našim je desničarima on toliko živ da ga i dalje doživljavaju kao univerzalni uzrok svih svojih problema.

Tko je kriv za sve nevolje voljene nam Hrvatske? Naravno, đubrad komunjarska - uglas kliču domoljupci čvrsto uvjereni kako je komunizam prije i poslije svega jedna vrsta anti-age terapije: tko se zarazi virusom boljševizma, dočekat će u dobroj kondiciji najmanje stotu, baš kao Joža Manolić kojeg samo mjeseci dijele od velikog jubileja.

Džaba je desničarima dokazivati da je velika crvena utopija kihnula i da su se bivši partijci odavno raspršili u druge stranke (i u desne, dapače, osobito u desne). Komunizam je već kompostiran, ali ne haje za to naš čovjek. Njemu treba Pedro, pa makar siroti Pedro bio pokojan.

Našim desničarima komunizam je nešto kao Monica Bellucci (također moja vršnjakinja), samo još bolje. Jer oni drže da je besmrtan onaj tko je Petru i Pavlu pretpostavio Karla (Marxa) i Friedricha (Engelsa). Takvome soju ne možeš naškoditi ni reštom luka ni glogovim kolcem, kao da je zapisano da takvi dovijeka muče pošten svijet, poglavito Hrvate.

Nisu to čista posla, gdje bi bila, da se jedna ideologija tako strašno odupire svim napadima i udarcima, pa i dalje nagriza, pače tokari naše nacionalno biće kao zec karotu.

Za desničara nema nikakve sumnje: komunizam je drugo, bezbožničko ime za vitalizam i nije najveći problem današnjice new age, nego anti-age.

Utoliko se ne treba čuditi Pameli Anderson što se u zadnje vrijeme druži s Draganom Markovinom, Davidom Hasselhofom hrvatske političke scene. Ne, Pamela nije moja vršnjakinja, malo je mlađa, ali znate kako kaže naš narod: ničija nije gorjela do zore. I njoj idu godine, i ona mora misliti kako sačuvati svoje nemale atribute u budućnosti. Može birati između klica i zelja ili Marxa i Engelsa. Premda nije hrvatska desničarka, i ona je, čini se, skontala kako je između nutricionista i komunista pametnije birati potonje. Vitalnost će joj biti zajamčena, a pritom se neće patiti kao sirota Elle Macpherson koja dijeli prehrambene navike frzelina i faganela.

(slobodnadalmacija.hr)

( Ivica Ivanišević )