Umjetnička vizija kroz razne materijale i izraze
Izložba radova crnogorskog umjetnika Aleksandra Radevića, akademskog grafičara i slikara, otvorena je u Igalu, u galeriji Instituta “Dr Simo Milošević”
Izložba na kojoj publika “ima priliku da odigra jednu lijepu vizuelnu igru sklapanja tačaka i putokaza kroz misli i vizije autora” otvorena je u Igalu u galeriji Instituta “Dr Simo Milošević” do 25. juna. Kroz postavku se predstavlja mladi crnogorski umjetnik, akademski grafičar, slikar Aleksandar Radević, a radovi su objedinjeni nazivom “Sinergija”.
“Ova izložba predstavlja kompletnu sliku mog rada na svim umjetničkim poljima od početka mog likovnog obrazovanja do samostalnog rada u ateljeu. Izložba je nazvana ‘Sinergija’ upravo zbog toga što kombinuje i slikarstvo i grafike i različite tehnike. Pokušao sam da predstavim to kako sam dopunio svoju viziju kroz razne materijale i izraze. Ono što nijesam uspio da prikažem u grafici iznio sam na crtežu, a isto tako ono što nijesam uspio u grafici i crtežu izrazio sam, ili bolje reći dopunio, bojom na platno”, objašnjava mladi umjetnik.
Postavka obuhvata dvadesetak radova srednjeg formata koje je radio u tehnici ulje na platnu, kombinovane grafičke i crtačke tehnike. Radević ističe da grafičko i slikarsko iskustvo koristi kao prizmu kroz koju posmatra okolinu tražeći šta je to što ga čini čovjekom.
“Kroz veze sa drugima sam upoznavao sebe, a kroz emocije i osjećanja sam upoznavao druge. U umjetničkom radu sam se ponašao kao ogledalo, shodno tome mogao bih reći da i moji radovi predstavljaju jednu vrstu fantastičnog ogledala koje preuveličava razne nijanse svijeta posmatranog očima djeteta. Dolazim do trenutka u kom vidim kako se nijanse mojih grafičkih radova miješaju sa slikarskim, kao lavirani tuš, oslikavajući preda mnom sliku svijeta koji poznajem i onaj koji tek sad upoznajem”, kaže Radević tvrdeći da je njegovo stvaralaštvo paradigmatsko za stav koji je iskazao.
S obzirom na to da je Radević akademski grafičar, a u svoje radove nerijetko unosi boje i slika, za “Vijesti” otkriva da su ta dva pristupa različita jedino po tehnici koju podrazumijevaju, a slični su po izrazu koji je moguće izvesti i u jednom i drugom svijetu. “Iz moje tačke gledišta dobro je učiti iz oba svijeta. Pristup se razlikuje samo u tome što u grafici izražavam crnu stranu, crni humor i izbacam besmisao i prazninu iz sebe. U slikarstvu bih rekao da pokušavam da prenesem dio koji nedostaje u mom grafčkom pristupu - svijetlu i dječiju stranu... Ako grafičkom izrazu pristupam sa analitikom i dozom težine, slikarstvu pristupam kroz igru bez granica, a onda to dvoje negdje u crtežu miješam pa bih rekao da je crtež jutarnja magla koja dijeli magnovenje i san od dnevne svjetlosti i sjenki svijeta u kom bitišemo”, priča Radević.
Kroz svoje radove izražava i svoje stavove i mišljenja, nastavlja on...
“Svoje stavove provlačim kroz jednu bajkovitu priču koja ne mora da bude ni svijetla ni mračna. Ako bih alegorijski postavio stvari, samom sebi bih izgledao kao da sam lutao iz pustinje u pustinju i iz svih ponio sa sobom po zrno pijeska, a sada ta zrna pijeska izlažem na zidovima i predajem ih vjetru koji jeste publika i njihova imaginacija. Dakle, ovi radovi su konkavna, fantastična ogledala mojih stavova i pogleda na svijet u određenim periodima mog života. Mogu da imaju značenje, a mogu jednostavno da budu odraz mojih emocija... Sve zavisi od toga kako će ko pročitati neko djelo”, ističe on.
Radević je još jedan mladi crnogorski umjetnik koji je prihvatio izazov “365” koji podrazumijeva da se svakog od 365 dana u godini na društvenim mrežama objavi po jedan rad. Izazov je prihvatio da bi testirao sebe i svoju istrajnost, priznaje on za “Vijesti”. Aleksandar Radević je rođen u Podgorici 1990. godine, gdje je završio srednju stručnu školu “Sergije Stanić”, a nakon koje je upisao Fakultet likovnih umjetnosti. Osnovne i specijalističke studije završio je 2013. godine, a diplomirao je na temi “Maska” 2015. u klasi Anke Burić na predmetu “Eksperimentalna grafika”.
Razgovor za “Vijesti” zaključio je riječima:
“Za kraj bih želio da se podsjetimo šta je čovjek ‘Respice post te. Hominem te esse memento. Momento mori’ Samo trenutak...”
( Jelena Kontić )