Izložba Gorana Ćetkovića otvorena u dvorcu kralja Nikole u Baru

U okviru Zimske scene Barskog ljetopisa, u Dvorci kralja Nikole u četvrtak veče otvorena je izložba radova crnogorskog slikara Gorana Ćetkovića koji se likovnoj publici predstavio ciklusom „Glasovi tišine“. Ove slike rađene akrilikom i uljem na platnu, među kojima su i najnoviji radovi velikih formata, prema riječima istoričarke likovne umjetnosti dr Anastazije Miranović nisu nezbori, „već gromoglasni vapaji, jauci zarobljenog, odljuđenog, očajnog, osvješćenog čovjeka današnjice, kao opominjući lamenti ovom izgubljenom svijetu da se samo dozove“.

Goran Ćetković je kazao nakon otvaranja da je prezadovoljan samom postavkom radova u ovom izložbenom prostoru, za što je zaslužna Miranović, te odzivom i reakcijama publike.

-Ovo je nastavak priče započete prije više od pet godina, kada sam ciklus nazvao „Glasovi tišine“. Tog naziva se nisam odrekao ni sada, jer maksimalno odgovara samoj ideji i postavci od prvog dana. Ovo je najnovija serija „Glasova tišine“, i ovo su bukvalno najnoviji radovi, koje premijerno predstavljam ovdje. Ne mislim da je dimenzija slike njen opredjeljujući kvalitet, ali, novi radovi u odnosu na ranije privlače pažnju upravo svojim većim i snažnijim formatima koji više odgovaraju mom rukopisu i načinu rada-rekao je umjetnik.

U komentaru ocjena stručnejavnosti, Ćetković je naveo da se njegov likovni izraz ne može svrstati u jedan pravac, “a to je mišljenje i cijenjenih istoričara umjetnosti i iz Crne Gore i iz regiona”.

-To je spoj ekspresionizma i fantastike; pritom svaka se slika nalazi na granici apstrakcije, a opet je figuralna. Dakle, iz neke skoro apstraktne forme, rađa se taj lik, lice, koje uz pomoć bojenih simbola, odnosa, kontrasta tamno – svijetlo stvara određenu dinamiku i svakako emociju-zaključio j Ć etković.

Otvarajući izložbu, dr Miranović je ukazala da su Ćetkovićeve „glave portreti i autoporeti, likovi i ličnosti, zapravo, emocije i stanja i sve ono što neverbalnom komunikacijom poručujemo iza kulisa i maski osmjeha i šarenila ukusa, vrijednosti, značenja“.

- Ćetković u kakofoniji najrazličitijih smislenih sazvučja, stilova i rukopisa vizuelnih-likovnih umjetnosti gradi stameni pikturalni konstrukt, ekspresivnom leksikom decidnog likovnog jezika. Kao iz Oskarom nagrađenog „Oblika vode“, iz monohrmih, tamnih dubina izranjaju na površinu izbezumljene vlažne glave koje se iz nekog čudnog rastakanja nanovo konstitušu, konsolidujući sve nedosljednosti u glas – krik, pogled, molbu, jecaj i oprost. Upečatljivom egzekucijom, dinamičkim smjenjivanjem žustrih, mahnitih poteza i finih sjenčenja, nijansiranim prelazima, akcentovanim detaljima Ćetković oslikava karakter ovovremenog čovjeka, prizivajući onog bivšeg, zaboravljenog pravog, a zbrčkana lica ponekad namjerno ne mogu sakriti karakter, poruku i glas-rekla je dr Miranović.

U katalogu izložbe ona je zapisala i da su naša lica postala ekrani pametnih telefona i kompjutera iza kojih smo sakriveni „i često, hrabriji, glasnogovorniji“, te da ih Ćetković želi osvijestiti i tako probuditi zapretanog čovjeka današnjice, „izvući ga na površinu i anfasno sučeliti životu“.

-Ćetković „Glasovima tišine“ bira tišinu koja ne znači ćutanje, bira sliku kojom progovara umjesto onih koji glagoljivo, zakamuflirano i nemušto obitavaju u svojim sigurnim, uljuljkanjim navikama pristajanja na sve što ne iskače iz standardizovanih kalupa ustaljenog ponašanja. Umjetnik, zapravo, raznolikim svijetom lica slika lice izopačenog svijeta, bez uljepšavanja, nepatvorno, iskreno, ne da bi nam ga servirao kao neminovnu datost, već da bi pronio svoj glas-dodaje se u katalogu.

Ova izložba je postavljena u Dvorcu narednih mjesec dana.

( Radomir Petrić )