Trinaestojulka

Trinaestojulska nagrada prestala je da postoji prošle godine, baš u trenutku kad je Rajko Todorović Todor kao predsjednik žirija ponosno izjavio da on neće dozvoliti da neprijatelji države Crne Gore dobiju tu do tada koliko-toliko značajnu nagradu. Kraj.

Duh nacionalizma i paranoje je pušten iz flaše trinaestojulke. Ko god je mislio da je ta izjava banalna i beznačajna, neka se iz ove perspektive danas, nakon svega godinu dana zapita koliko smo napredovali u odnosu na tu izjavu. Gas je dodat, sezona lova je nastavljena, upire se i dalje prstom na državne neprijatelje, izdajnike i neistomišljenike, a istovremeno se primaju pozamašne sinekure, izmišljene nagrade, stipendije i štampaju se publikacije, monografije i auto-hvalospjevi. Sipa se, ne žali se.

Bivši Milov savjetnik, bivši Ministar kulture, a vječiti kadar DPS-a, veliki pjesnik Pavle Goranović je ovogodišnji dobitnik Trinaestojulske nagrade. Izgleda mu je samo to falilo na nekoj imaginarnoj polici za hvalisanje, za renome među tetkama, partijskim drugovima i komšijama. Bilo bi zaista lijepo kad bi postojao uređaj, možemo ga nazvati Pavlomjer, koji bi pobrojao one koji su uopšte pročitali knjige koje je ispisao Pavle Goranović, ili uređaj koji bi izmjerio broj onih koji njegove stihove su toliko čitali da ih znaju napamet. Rezultat možda ne bi preskočio onaj broj koji se nalazi u imenu poslednje nagrade koju je dobio, nagrade kojom je i naslov ovog teksta inspirisan.

Jer, on je priredio knjigu poezije, te je kažu njom zaslužio nagradu. To što je u igri za nagradu bio pisac čiji se dar ne da mjeriti sa pisanjem Pavla Goranovića, koji je u poređenju sa Goranovićem zaista pisac, to izgleda nikog naročito ne tangira. Još uvijek se nije oglasio predsjednik žirija, Todor slikar, da objasni kako je ustvrdio da Pavle Goranović nije državni neprijatelj, ili mu je možda vjerovao na riječ, jer se vjerovatno znaju iz viđenja, sa državnih prijema i proslava.

Da ne zanemarimo i ostala dva dobitnika nagrade, i za njih se očekuje da Todor elaborira privrženost njegovoj ideji Crne Gore.

Šteta je što je objava o dobitnicima nije zakasnila nekoliko dana, jer su se u međuvremenu pojavila dva idealna kandidata za nagradu. Baš po Todorovom ukusu su, ističu se kao prijatelji Todorove Crne Gore. Ali oni su tek u povoju, ima vremena, do sledećeg nominovanja da napišu po knjigu, a čak i ne moraju, dovoljno su uradili.

U dubini duše, ovakav predsjednik žirija sigurno je oduševljen izjavama jedne naše diplomatkinje i jednog našeg glumca. To se mora nagraditi kako dolikuje. Trinaestojulkom. Crna Gora, nema druge!

( Đuro Radosavović )