Zašto poslanici za jelo i piće u skupštinskom bifeu plaćaju simbolično, a studenti na državnom Univerzitetu nemaju tu privilegiju

Pauze poslanici nerijetko provode u skupštinskom restoranu. Ipak, slučajno ili ne, iako je tog dana bilo zasijedanje, ekipa TV Vijesti zatekla je prazne stolice. A, često su u vrijeme ručka oko 13 sati, popunjene, kaže šef restorana.

"Tada je gužva i tada se traži mjesto", kaže šef restorana Skupštine, Vojo Bojović.

Predstavnici građana u restoranu, od koga ih dijeli nekoliko stepenica, mogu da ručaju za manje od 10 eura.

"Da uzme supu ili čorbu, glavno jelo, salatu, i dezert to je sedam, osam eura. Ovaj dio poslanika koji je podmlađen oni više vole nešto prženo, dokle stariji poslanici vole više kuvana jela. To je pretežno pasulj, gulaš, paprikaš, ta naša domaća jela", objašnjava Bojović.

Ta jela, čija gramaža u meniju nije navedena, koštaju četiri ili pet eura. Jela sa roštilja od tri takođe do pet, a čorbe od euro do euro i po. Bezalkoholna pića su značajno jeftinija.

Da biste popili kafu, čaj, vodu ili neki sok u skupštinskom restoranu, nije vam potreban debeo novčanik. Šoljica kafe ovdje košta samo 20 centi.

"Žestoka pića su malo skuplja. Rijetko se to pije, možda uz ručak, rakiju prije ručka i pivo poslije ručka", kaže Bojović.

S druge strane, na većini državnih fakulteta posljednjih godina ne postoje bifei. U Podgorici su ih zamijenili ili privatni ugostiteljski objekti u blizini, ili automati na kojima se može uzeti neka od instant kafa. Izuzetak je Filozofski fakultet u Nikšiću. No, ovdje studenti koji žive uglavnom od džeparca, kuvanu kafu plaćaju tri puta skuplje od poslanika čija je prosječna plata preko hiljadu i po eura.

"60 centi je kuvana kafa, 90 centi dojč, to sve košta za jednog studenta koji plaća i kartu, većina nas putuje. Ako bih računala povratnu kartu, taj neki doručak koji bi bio u nekoj pekari, piće koje bi bilo, to bi ispalo nekih sedam, osam eura dnevno", kazala je studentkinja Filološkog fakulteta, Aleksandra Brajović.

Kako ovo komentarišu, poslanici vlasti i opozicije pred objektivom nijesu željeli da nam kažu. Nijesu dozvolili ni da ih snimimo u restoranu, već su nam sugerisali da se bavimo nekim drugim, kako su kazali, važnijim temama. Ipak, za one koji žive od roditeljske plate koja iznosi nekoliko stotina eura, ova tema jeste važna.

"To je Crna Gora, to je politika Crne Gore. Iako se konstantno priča da će se posvetiti pažnja mladima, da će se obratiti pažnja na studente. Studenti su nigdje", kaže Brajović.

Nekad se u skupštini i više trošilo, ali je bojkot opozicije učinio svoje. Ipak, nije da nema prometa.

"Promet 300, 200, kako kad", priča Bojović.

Daju li bakšiš?

"Daju", kaže Bojović.

Nije da nemaju od čega.

( Ana Milačić )