Dubioza kolektiv: Nismo postali buržoazija, niti ćemo

Pravo iz Češke, članovi grupe Dubioza kolektiv sletjeli su na podgorički žaropek uoči sinoćnjeg nastupa na City Groove festivalu u Podgorici, dobro im poznatom Stadionu malih sportova gdje su na istoj manifestaciji nastupali prije tri godine.

“Kao da smo iz januara preskočili u Saharu”, prokomentarisao je basista Brano Jakubović po dolasku u festivalski prostor, ali i dodao da je srećan što ne pada kiša, kako se desilo na njihovom prošlom koncertu na istom mjestu.

Dubioza je prije godinu i po objavila album “Pjesmice za djecu i odrasle”, a osim što je u Podgoricu došla da predstavi nove pjesme, promijenila je i set listu, pa su izbačene neke pjesme na engleskom, a neke starije su vraćene u novim aranžmanima. “Nama je zanimljivo, nadam se i ljudima”, kazao je Jakupović.

Tokom ljeta je u regionu veliki broj rok festivala, kakav je njihov značaj za promociju tog zvuka?

Festivali su uvijek važni, jer osim što daju starim kenjcima poput nas da sviraju, daju priliku i mlađim bendovima da se popnu na binu i osjete na dobro produkciji kako je svirati. Mislim da je to super podsticaj za njih da rade i da je to najveći benefit tih festivala. Svi oni koji to promaše, koji ne daju priliku mladima, vjerovatno su okrenuti profitu isključivo i sa manje ih simpatija gledaš.

Kad se pomenu najveći rok bendovi u regionu, a da ne pripadaju ex YU ekipi, Dubioza kolektiv je uvijek tu. Vidite li sebe kao veliki bend?

Ma to ne smatramo, već samo bendom koji puno radi. To je radnička klasa i dalje (smijeh). Nismo još u buržoaziju prešli, niti ćemo. Ali ljudi misle da to što puno sviraš automatski znači da si zvijezda.

Ali imate nivo popularnosti kojim se ne može pohvaliti puno bendova, uslovno rečeno, novije generacije?

To je zanimljivo, zapravo veoma malo bendova koji su nastali nakon rata je poraslo. Većina bendova koji sviraju nastalo je 80-ih.

Noć prije vas Prljavo kazalište su recimo bili zvijezde večeri i obično je tako na ovakvim festivalima, što misliš da fali ovim mlađim grupama da dođu do tog statusa?

Mislim da je to više stvar ljudi koji su organizatori, koji ponekad ziceraški traže veliko ime koje će garantovati posjetu. Što je isto razumljivo, jer ti je potreban neko ko će privući ljude, a onda možeš uz njega ponuditi i druge. Valjda je to zbog toga. A i svi ti bendovi su u dobrom zdravlju, i dalje sviraju i nema razloga da ih penzionišemo na silu. Neka rade dok im se svira. Sve dok to ne odrađuju samo radi para.

Radite li već nešto novo?

Radimo, snimamo... Zapravo gotov je album na engleskom. I španskom. Neka kombinacija jezika će biti. I to će izaći početkom sljedeće godine. A onda pretpostavljam sljedeći album na našem jeziku će vjerovatno 2021. (smijeh)

Dosta svirate van ex YU, jeste li razmišljali da odete da živite i radite negdje vani?

Kad si na turneji svejedno je gdje se vraćaš. Je li to Sarajevo, Ljubljana ili London. Nije neka prevelika razlika. Uvijek si na točkovima ili u avionu ili negdje. Početna pozicija, danas bar mislim, nije previše važna. Baš smo u subotu u Češkoj pričali sa našim menadžerom o tome kada smo počeli da sarađujemo i skontali smo da je to bilo 2005. Tako da mi stvarno dugo radimo vani i ništa se nije desilo preko noći. Sve je postepeno bilo, rasli smo od malih klubova do festivala. Nismo bili ni svjesni kako se sve dešava, kad bi nam neko rekao da ponovimo to opet, ne znam da li bismo mogli, jer je to bio i splet okolnosti - ljudi koje smo sretali, sreće možda, tvrdoglavosti, momenta nekog tad 2005. Danas kad bi mlađi bend krenuo tim putem, pitanje je da li bi na isti način uspio, vjerovatno bi morao da traži neku moderniju i pametniju opciju.

Odavno se kao prirodan postavlja kulturni sukob između rokera i narodnjaka, vi u svojoj muzici imate tradicionalne balkanske motive, zbog čega vas oni koji vas ne vole upoređuju sa narodnjacima, kako vi na to gledate?

Ne znam, bar kod nas u Sarajevu to je uvijek bila neka elitistička furka. Kao mi smo sad neki superpametni rokeri, čitamo poeziju i pišemo komplikovane tekstove, a narodnjaci su seljaci koji pojma nemaju. Realno nije tako. Kad malo upoznaš tu scenu, kad vidiš kako i koliko ti ljudi rade, koliko ostavljaju energije da bi postigli da žive od toga, počneš da ih cijeniš. Tu stvarno ima super ljudi, tako da mi nikakav sukob nemamo. Ne patimo od nekih kompleksa da se ustežemo da ubacimo folk motiv zato što to nije kul. Pomoglo nam je što smo rano krenuli vani da sviramo i shvatili, da ako se neki Irac ili Italijan ne stidi svog folka, što bi se neko sa Balkana stidio svog. To smo shvatili i prije Dubioze, jedino što nismo ranije sa tim počeli jer nismo bili previše dobri muzičari. Ali s vremenom smo naučili neke stvari. Nema mi smisla da imaš festival u Engleskoj, tamo svira deset engleskih indi rok bendova i sad dođe neki bend sa Balkana i pokušava da bude veći Englez od njih, svira indi rok. Naravno, ne treba osuđivati, neko voli to, neko ovo što mi radimo.

Legalizacija kanabisa donijela bi više profita i manje stresa

Poznato je da ste za legalizaciju marihuane, što se dešava u sve više zemalja, da li mislite da ćemo to dočekati ovdje?

To je pitanje za ove naše vlastodršce koji bi mogli da se okrenu zemljama koje su to vrlo uspješno uradile poput Češke, Holandije, SAD i sl., gdje je ili dekriminalizovana ili potpuno legalna upotreba kanabisa, pa da shvate koliko dobrobiti to donosi. Prvo za ekonomiju, jer legalizuješ nešto što je prilično profitabilno i ubiraš poreze od toga, a sa druge strane malo relaksiraš cijelu situaciju, policija se ne bavi ganjanjem djece po parkovima i ljudi koji se liječe uljem kanabisa, već mogu to bez stresa da rade. To jednostavna priča, nema potrebe da se od toga bavi bauk. Bolje bi bilo da ganjaju nekoga ko švercuje heroin, nego nekoga ko zapali džoint. To se naravno ne može porediti, šteta koju jedno pravi društvu u odnosu na drugo.

Infobox (Citat): Nikad nismo patili od kompleksa da se ustežemo da ubacimo neki folk motiv zato što to nije kul. Pomoglo nam je što smo rano krenuli vani da sviramo i onda shvatiš ako se neki Irac ne stidi svog folka, što bi se neko sa Balkana stidio svog

( Stefan Strugar )