Olivera Tičević: Najviše pamtim nastup za švedskog princa i princezu
Kao stipendista grada Berna i kao dobitnik nacionalne stipendije za izvrsnost Ministarstva prosvjete, Olivera Tičević završila je Master studije na Univerzitetu umjetnosti u Bernu u klasi profesora Kristijana Hilza. Prvu nagradu i svoj operski debi ostvarila je kao Pamina iz Mocartove “Čarobne frule” u Operi Madlenianum
Operska pjevačica iz Bijelog Polja Olivera Tičević doktorirala je na prestižnom Univerzitetu umjetnosti u Bernu u Švajcarskoj, kao najbolji student generacije. Ova diploma je najviši stepen školovanja za jednog muzičkog izvođača.
“Presrećna sam i zadovoljna što sam poslije napornog rada završila ovo poglavlje mog školovanja”, kazala je Tičevićeva za "Vijesti".
Doktorski rad spremala je na relaciji dva univeziteta, u Bernu i Oslu, a trenutno i živi na istoj relaciji.
Njoj je mjesto doktoranta ponuđeno poslije završenih master studija u Bernu na istom univerzietu.
“Moj rad me ene moj talenat obavezuje na rad, i samim tim, ja se konstantno trudim da taj talentat usavršavam, pa je zato logican slijed bio da ovo mjesto i prihvatim. Master studije su trajale dvije godine. Švajarska posvećuje veliku pažnju umjetnosti i obrazovanju, tako da sam u toku studija imala prilike da se susretnem sa različim obrazovnim programima koji su neophodni da bi se jedan umjetnik razvio do kraja”, priča Olivera.
Iako ljudi obično misle da su mecene stvar prošlosti, na sreću po ovu talentovanu Bjelopoljku nije tako.
“Iako su rijetke, postoje i danas. Imala sam tu sreću da me univerzitet i grad Bern preporuče kod operske mecene Margarit Hug - Moll, koja mi je nesebično pomagala tokom cijelog školovanja. Da nije bilo nje i stipendije grada Berna moje školovanje u Švajcarskoj vjerovatno ne bi bilo moguće jer je školarina veoma skupa, a ja sam bila i jedini stipendista ovog fonda na master studijama. Mecena makar u mom slučaju nije neko ko mu je pomogao samo oko školarine, već i oko usavršavanja jezika, organizaciju putovanja i posjete muzeja muzičkih i dramskih teatara širom Švajcarske. Na kraju sam postala bliska prijateljica ne samo sa njim već i cijelom njenom porodicom”, kaže ona.
Olivera objašnjava da je ovaj umjetnički sinkretizam imala priliku da sarađujem sa vodećim imenima baletske, dramske, primijenjene umjetnosti kao i kolegama muzičarima.
O otkobru prošle godine u okviru obilježavanja 100 godina diplomatskih odnosa Japana i Švedske, Oliveru su angažovali Šveđani da bude njihov reprezent.
“Nastupala sam sa švedskim violinistom i dirigentom Matsom Ljijiforsom, u pratnji ansambla iz Japana u Tokiju kroz dva nastupa, odakle nosim predivna iskustva. Posao frilensera podrazumijeva mnogo putovanja, pa je pored Tokija Olivara poslednjih godinu dana nastupala i u Crnoj Gori, Njemačkoj, Austriji, Turskoj, Švedskoj, Finskoj…", kaže Tičevićeva.
Nezaboravne utiske nosi i sa produkcije Hendlove opere "Alčina" u švajcarskom nacionalnom teatru u Bernu, u kojoj je tumačila jednu od glavnih uloga.
“Saradnja sa sa nevjerovatni režiserom Nikolausom Habijanom koji je postavljao operu, fantasticnim kolegama u ansamblu je neprocjenljiva”, priča Olivera, naglašavajući da je u tom procesu shvatila da želi da bude dio ansamla u nekom operskom pozorištu pa su od tada njene i ambicije njenih agenata usmjerene u tom pravcu.
Ovo Oliverino sjajno iskustvo prepoiznala je i švajcarska kritika pišući o njoj da “ima toplu boju glasa i nevjerovatan volumen, kao i kritika čuvenog Opernwelta (Operski svijet) gdje kau da je “sjajna Olivera donijela ulogu Morgane električno i erotično, u najboljem smislu ove riječi”.
Trud i talenat mlade operske dive nagrađivani su više puta na evropskoj i svjetskoj sceni.
“Priznanje koje sam dva puta dobila - najperspektivniji izvođac Barokne akademije, prva nagrada na operskom takmičenju Munot u Švajcarskoj i mnoge druge jesu drage iz značajne. One su mi pomogle su mi da nastupim u velikim kulturnim centrima, na scenama kao sto su Mocartova kuća u Becu kao i Radiokultur haus u Beču, Aula i Lindemansaal u Oslu, nacionalni teatar u Bernu, nacionalni teatar u Cirihu, Kulturni centar u Tokiju i mnogi drugi. Za mene je najvažnije dostignuće kada publika prepozna ono što želim da im prenesem", zaključuje Tičevićeva.
Od nastupa širom svijeta bio je poseban za švedskog princa i princezu na njihovom dvoru, a uvijek posebni i dragocjeni su svi njeni nastupi u Crnoj Gori.
Blistavi niz uloga i nastupa
Sopran Olivera Tičevic rođena je 1990. u Bijelom Polju. Završila je Srednju muzičku školu Vasa Pavić u Podgorici, a osnovne akademske studije na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu u klasi Anete Ilić. Kao stipendista grada Berna i kao dobitnik nacionalne stipendije za izvrznost koju dodjeljuje Ministarstvo prosvjete, završila je Master studije na Univerzitetu umjetnosti u Bernu u klasi prof. Kristijana Hilza. Nagradu za najperspektivnijeg izvođača austrijske barokne akademije osvojila je 2010 i 2013, a 2017. godine prvu nagradu i svoj operski debi ostvarila je kao Pamina iz Mocartove “Čarobne frule” u Operi Madlenianum. Nakon toga uslijedile su i uloge Despine(Mocart: “Tako čine sve”), Lusi (K. Vajl: “Opera za tri groša”), Museta (Pučini: “Boemi”). Njen internacionalni debi ostvarila je kao Pamina u Ciriškoj operi (Mocart: “Čarobna frula”), a nastavila sa ulgom Morgane u nacionalnom švajcarskom teatru u Bernu. Pored opere i lida, njen repertoar čine i razna duhovna, kamerna djela, kao i djela savremenih kompozitora. Premijerno je izvela kompozicije Žarka Mirkovića, Nine Perovič, Marka Kovača, Draška Adzića. Trenutno je angažovana na više operskih kao i vokalno instrumentalnih projekata u Bernu, Beču, Stokhlomu i Oslu.
( Jadranka Ćetković )