Zemlja budućnosti

Do sada je, uglavnom, znao kako i dokle može da ide sa onima koji su se, iz ovih ili onih razloga, sklanjali pred njegovim naletima. Sad je krenuo na tvrdo, na one koji neće ustuknuti. I tu može da nastane problem za sve nas u Crnoj Gori: i vjernike i ateiste i agnostike.

A opet, vjerujem da je ovaj potez napravio da se odmakne od Sen Tropea, Dubaija, VIP kartica, Pireus kredita i drugih „koverti“, koje su ga unizile u našim očima.

* * *

Otvoren je 32. „Barski ljetopis“, koncertom moćnog Simfonijskog orkestra i hora RTS-a. Najavljen je kao spektakularan – i bio je.

Na ovom festivalu, 29. jula, biće promovisan moj treći roman „Počelo je s nesanicom“. Mihiz je govorio da je najveći grijeh u književnosti – dosada. Mislim da ova knjiga jedino nije dosadna.

* * *

Nikšićki radnici koji su u januaru posjekli čemprese, rasčistili su nesuđeno gradilište dječijeg vrtića ispred gimnazije. Veliki plato impresivno djeluje. Biće to, nesumnjivo, jedan od najljepših parkova na Crnogorskom primorju.

Radnike je trebalo zamoliti i da vrate u prvobitno stanje rasvjetu između Ulice Mila Boškovića i Doma zdravlja, koju su uništili kad su obilježavali gradilište.

* * *

Čuveni švedski filmski i pozorišni reditelj Ingmar Bergman imao je devetoro djece sa šest žena. Neki njegovi potomci prvi put su se vidjeli kad im je otac slavio šezdeseti rođendan. Bio je strog, „težak“, egocentričan. Ali čitajući knjigu „Nespokojni“ njegove kćerke Lin Ulman koju je dobio iz veze sa sa glumicom Liv Ulman, nikako da se otmem utisku da djeca, nakon izvjesnih godina, s više pijeteta govore o strogim roditeljima, nego o onim koji nikad nisu povisili glas i koji su im ispunjavali sve želje.

Baš kao što bivši đaci, čini mi se, više cijene stroge profesore koji su kad-kad znali da budu neprijatni, cinični, pa, na izvjestan način, i sadisti, u odnosu na dobre i popustljive profesore kojima su se „peli na glavu“.

* * *

Ako nije bio najduhovitiji, onda je sigurno bio najviši pisac druge polovine dvadesetog vijeka. Imao je 196 centimetara. Posljednjih 12 godina života proveo je kao emigrant, prvo u Beču, pa u Njujorku, gdje je i objavio svoje priče i romane. Sergej Dovlatov (1941 – 1990) danas je najpopularniji ruski pisac. Njegov treći od sedam romana, „Naši“, čita se za dva sata i ne trepće.

„Rusija je zemlja budućnosti jer prošlost joj je tragična, a sadašnjost maglovita“, kazao je Dovlatov.

Ako je tako, i Crna Gora je zemlja budućnosti...

* * *

Nekad je bilo: u zdravom tijelu – zdrav duh. Sada je obratno: u zdravom duhu – zdravo tijelo. Stvarno, ko ostane bistar ima dobre šanse i da ga tijelo isprati, kome mozak zataji, zatajiće mu i tijelo.

* * *

Ne znam zašto – ali za Vidovdan u Baru uvijek duva vjetar.

( Milan Vujović )